Neovisni novinarski portal
24.7.2021.
PRIJENOS
Kninska tvrđava... Foto: Ekološka udruga Krka

Kninjanin Ivica Šimić:
Predsjednik RH Zoran Milanović već drugi put o Kninu govori ružno, stereotipno i s omalovažavanjem

Kninska tvrđava... Foto: Ekološka udruga Krka

*S portala Huknet prenosimo komentar Ivice Šimića, magistra novinarstva, sveučilišnog specijalista komparativne politike, knjižničara, novinara, aktivista, glazbenika i Kninjanina koji je svoju duboku povezanost s rodnim gradom ukoričio u posebnu posvetu zavičaju, monografijom ” 2025 godina grada Knina”, a na posljednji istup predsjednika RH Zorana Milanovića u kojem je izrazio svoje stajalište o tom gradu:

Kninska tvrđava… Foto: Ekološka udruga Krka

 Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović već drugi put o Kninu govori ružno, stereotipno i s omalovažavanjem nazivajući ga ranžirnim kolodvorom s velikom kasarnom.

Omalovažavanje je samo po sebi nepristojno i necivilizirano, a kad se omalovažava netko ili nešto o kome ili o čemu nemaš nikakva ili gotovo nikakva znanja nego se vodiš trivijalnim uličnim stereotipima i poluinformacijama, tada je taj čin još više nepristojan i neciviliziran.

Kao Kninjanin, kao autor knjige „2025 godina grada Knina“ i kao netko tko posjeduje relevantno znanje o ovom gradu na temelju višegodišnjeg istraživanja, pokušat ću gospodinu Milanoviću pružiti nekoliko informacija kako bi i njegovo znanje o Kninu bilo potpunije.

Iako ovaj članak neće biti kratak, ne namjeravam od njega raditi kobasicu nego ću pobrojati nekoliko, kroz povijest bitnih činjenica o gradu koje će vjerujem pomoći gospodinu Milanoviću da o Kninu izgradi drugačiji i afirmativniji stav.

Knin se prvi put u pisanim izvorima kao grad (poleis) spominje 7. godine prije Krista u Strabonovoj Geografiji pod starim nazivom Ninia te spada u red najstarijih europskih gradova koji urbani kontinuitet imaju još od staroga Rima.

U srednjem vijeku Knin je centar Hrvatske, odnosno prijestolnica četiri hrvatska kralja – Svetoslava, Držislava, Zvonimira i Petra Svačića te sjedište hrvatskog biskupa.

Na prijelazu iz srednjeg u novi vijek Venecija označuje Knin kao najvažniji grad u Dalmaciji koji kao takav mora pasti u njihove ruke.

Knin već od 18. stoljeća ima bolnicu i to ne jednu nego dvije, gradsku i vojnu, a tada je imao i civilnu školu kao i učilište na kojem se izučavala filozofija.

U 19. stoljeću ovaj grad u kojem je tada rođen Dinko Šimunović imao je svoju knjižnicu i svoj časopis „Starohrvatska prosvjeta“. Imao je Knin tada i Prvi muzej hrvatskih spomenika, moderni gradski trg, gradsku kavanu, vodovod, vatrogasno društvo.

Idemo u 20. stoljeće. Tridesetih godina 20-og stoljeća u Hotelu Grand u Kninu redovno su se održavali filharmonijski koncerti klasične glazbe i jazz koncerti, a društvo mladih intelektualaca „Napredna omladina“ održavalo je predavanja o fenomenima u društvu i kulturi s temama koje su bile nevjerojatno napredne za to vrijeme, čak i u svjetskim okvirima. Održavala su se predavanja o ljevici, o ravnopravnosti žena te o suvremenim svjetskim književnim, filozofskim i publicističkim djelima.

Preskačemo malo i idemo u 80-e godine 20. stoljeća.

Svjetonazor mladih urbanoga Knina osamdesetih uvelike su određivale dvije stvari: Monthy Phyton Flying Circus i grupa TNT. Pajtonovsko slavljenje besmisla i ruganje sa stereotipima i autoritetima i alanfordovski crni humor i inteligentna ironija bili su sveprisutni u ponašanju i kulturi življenja mladih Kninjana.

Glazba je u osamdesetima u Kninu bila nositelj suvremene kulture mladih. Postojalo je mnoštvo bendova, a neki od njih su vrlo uspješno pratili najnovije glazbeno-subkulturne trendove u svijetu te su i u svojem autorskom izričaju bili izrazito kvalitetni, što je ovaj mali grad činilo fenomenom.

U osamdesetima je u Kninu sviralo 26 bendova što je nevjerojatan podatak za gradić od 12 tisuća stanovnika.

U ratnim 90-im godinama, kada je Knin okupiran i kada je bio sjedište paradržave Krajine, u Kninu su postojali mladi ljudi koji su izdavali gerilski časopis „Ispod zemlje“ u kojem su se rugali srpskom nacionalizmu i mitomaniji i osuđivali paljenje hrvatskih crkava i progon Hrvata. Građanski Knin, znači, ni tada nije umro.

Knin danas, kako misli Milanović nije palanka, a koliko su ljudi u Kninu civilizirani, govori podatak da u gradu ne postoje međunacionalna mržnja i međunacionalni incidenti, a Hrvati i Srbi zajedno i u miru žive, rade i sklapaju prijateljstva.

Knin danas ima sva obilježja modernog grada, ima svoje visoko učilište, studentski dom, svoju bolnicu, svoj poduzetnički centar, svoje šetnice i biciklističke staze, svoje udruge i sportske klubove te vrhunske sportaše. Ima svoj advent koji je jedan od najsadržajnijih i najljepših u Hrvatskoj.

Budući da Zoran Milanović kao i njegov prijatelj Emil Tedeschi vole alternativnu glazbu, evo mu još jedna informacija. Knin ima klub A3 koji je jedan od najcjenjenijih punktova nezavisne kulture u Hrvatskoj i u kojem je u zadnjih 17 godina sviralo preko 400 bendova iz cijeloga svijeta.

Ima Knin i proslavu Dana domovinske zahvalnosti.

Kao što Amerika slavi Dan nezavisnosti ili Francuzi Pad Bastille i Hrvatska ima nacionalni praznik koji se s razlogom obilježava u Kninu. Ta proslava je patriotska i civilizirana, a izdvojeni incidenti govora mržnje iz godine u godinu su manji i marginalniji ili ih uopće nema. Povezivanje ovoga praznika s Kninom je postalo dio kolektivne svijesti i Milanovićevi pokušaji da ga izmjesti bilo gdje drugdje jednostavno su osuđeni na propast.

Za kraj, budući da Milanović voli alternativnu glazbu, evo mu link da posluša jedan bend s ranžirnog kolodvora, kako on zove ovaj grad. Svirao je taj bend i u njegovoj Tvornici i svirat će opet u klubovima u Zagrebu pa će moći i uživo uživati u bendu iz palanke.


VEZANE VIJESTI