Sa boli u leđima i trncima u jagodicama od prebiranja ulova, uz noćni ukrcaj i večernji iskrcaj, nakon dva potega i šesnaest sati plovidbe, puno je lakše razumjeti ribarsku muku. Sudjelovanje u ribarskom proizvodnom procesu sa bivšim saborskim zastupnikom koji najavljuje povratak u arenu kao ribarski aktivist bilo je fizički zahtjevno i ljekovito za psihu.
Grad spava s druge strane zaljeva dok se u gluho doba noći sa operativnog gata u uvali Sveti Petar ukrcavamo na palubu Sokola. Ovom je kočom bivši saborski zastupnik i dogradonačelnik Šibenika, ribarski aktivist i jedan od rijetkih profesionalnih ribara na Mediteranu sa diplomom iz područja ribarstvene znanosti prije trideset godina uplovio u ribarske vode. Kapetan Petar Baranović odvezuje cimu, pali svjetla i brodski motor koji će neprekidno drndati idućih šesnaest sati. Rutinski baca pogled na ekran na kojemu softver sa elektronskim kartama ucrtava naš trenutni položaj. U drugi elektronski uređaj unosi tražene podatke o vremenu početka ribolova i planiranoj ruti.
-Kada sam se nakon osam godina izbivanja prvi put popeja u ovu kabinu i zaplovija, ima san dojam ka da nikad nisam ni otiša odavde. Vratija sam se u posal brzo jer dvadeset i dvi godine prethodnog bavljenja ovim poslom na ovom brodu je stvorilo rutinu, isto kao kad naučiš voziti biciklu. Prvih par miseci posla, bez obzira na njegovu fizičku zahtjevnost i činjenicu da se morate dignit u srid noći i ne spavat, ja sam doživljava kao svojevrsni odmor, okrjepu duše, rekuperaciju psihe, izbacivanje stresa iz sebe. Ovo je teška profesija i činjenica je da ću večeras kad dođem kući bit mrtav umoran, da ću imat samo tri sata spavanja do sljedećeg isplovljavanja i da će mi ovaj misec faliti pedesetak sati noćnog sna. To čovika troši. Činjenica je da me kosti bole i da me prijatelj fizioterapeut prije par dana rekuperava. Bez obzira na to, ugrije mi dušu i još uvik se posli toliko godina veselin ka malo dite kad na krmu izvučem veliku grdobinu – priča Baranović dok kavom tjeramo san i plovimo prema ribarskim poštama na potezu oko svjetionika Blitvenica.
Nestvarna ljepota jutarnjeg trenutka
Desnom rukom pridržava i pomalo okreće kormilo, manevrirajući vješto kroz uski kanal kojim se Šibenik iz svog malog zaljeva otvara otvorenijem moru. Mrklu noć osvjetljavaju svjetionik na jadrijskom rtu i ekran na kojem pratimo putanju. Sokol polako siječe bonacu između Prvića i Zlarina pa dalje put Žirja, otočića Mažirine i otvorenog mora.
Uskoro i sviće, u zaigranim nijansama narančaste i plave. Pluća se pune friškim zrakom, a oči nenavikle na crtu horizonta i okolno prostranstvo hvataju nestvarnu ljepotu jutarnjeg trenutka.
Foto: TRSI/A.Tešić
Za koji trenutak ćemo potopiti pridnenu koću, mrežu koju će Sokol u sporoj plovidbi pučinom u idućih nekoliko sati vući po morskome dnu. Kapetan uzima gumeno crijevo uronjeno u more i sapire s krme ostatke ostataka jučerašnjeg ulova. Muči ga pritom divljanje cijena goriva. Povlašteni plavi dizel ovih se dana ozbiljno primiče psihološkoj granici od šest kuna.
Foto: TRIS/A.Tešić
-Ozbiljan gospodarski ribolov počiva na velikoj potrošnji goriva. Kad uzmete u obzir broj radnih sati i svakodnevnu potrošnju, razlika od jedne kune za koliko je poskupilo u zadnjih godinu dana odnese sav benefit. Cijena goriva je neopravdano visoka. To, doduše, nije samo slučaj s nama. Generalno europska politika nije našla odgovor na kartelsko poslovanje naftnih kompanija i kolaborirala je s namjerom pljačkanja europskog građanina. Kod nas je to posebno naglašeno. Bez ikakvog opravdanog razloga mi uvik imamo za nijansu skuplje gorivo nego naši susjedi. Država tu može nešto napraviti, prije svega da odredi ključ za izračun cijene goriva koji bi se triba sastojat od rafinerijske cijene dizela plus PDV, bez bilo kakvih drugih nameta – ispaljuje Baranović kao sa saborske govornice.
Foto: TRIS/A.Tešić
Retorički vješto poentira da svi naši ministri financija vole rješavati glavobolje u svom sektoru povećanjem porezne presije pa i kroz dodatne poreze ukalkulirane u cijenu naftnih derivata, dok je jedna od osnovnih lekcija iz ekonomije da smanjenje porezne presije širi poreznu bazu i da je konačni rezultat bolji tada nego kada se radi po principu – ubit ćemo kravu radi šnicle.
Foto: TRIS/A.Tešić
Vrijeme je za potapanje mreže. Mehanizam vitla odmotava čeličnu sajlu i spušta mrežu u podmorske bezdane oko Blitvenice od kojih nekih sežu i do dvije stotine metara. Kapetan nadzire proces. Pazi da se sajla zakačena za mrežu ravnomjerno razmota sa oba vitla. Sa obje ruke upravlja jednostavnim mehanizmom koji otpušta čeličnu sajlu i spušta mrežu u more.
Foto: TRIS/A.Tešić
-Mladi ljudi se teško odlučuju na more. Nekad je za tri dana i dvi noći intenzivnog rada moj ribar moga zaradit solidno misečno primanje, a danas za dobit sedan iljada kuna mora odradit cili misec. Nekad se sa ovakvim brodom moglo i nešto stvarati, a danas ako marljivo radite možete osigurati egzistiranje. Kad potegnem crtu pod troškove održavanja broda, gorivo, primanje posade i davanja državi, ostane mi za goli život. To je glavni razlog zbog kojega se malo ko danas odlučuje na težak fizički i noćni rad – argumentira Baranović ribarsku muku.
Foto: TRIS/A.Tešić
Mreža je u moru. Sokol će je vući po dnu skoro do podneva. To je vrijeme u kojem ribari odmaraju, hvataju san i čekaju onaj trenutak kada će se na krmu ispustiti prvi današnji ulov.
Kozica dominantna lovina
– Jadran doživljava promjenu, ne toliko u količinama koje se love nego u strukturi ulova i prisutnosti određenih vrsta. Škamp je, recimo, od nekad dominantne lovine koja je nama kvantitativno i financijski kvalitativno donosila najviše, postao simboličan u ukupnoj količini ulova. Opala je i prisutnost grdobine, a pojavila se masovno kozica. Ona ima svoju komercijalnu vrijednost, ali naše tržište je toliko dezorganizirano i u takvom kaosu da ono što bi drugima bila prednost mi to ne znamo valorizirati, tako da ta kozica koja se pojavila u velikim količinama nama čak ponekad predstavlja balast u poslovanju, češće nego prednost –govori kapetan dok lagano pridržava kormilo i održava smjer na zamišljenoj morskoj crti.
Foto: TRIS/A.Tešić
Kaos o kojemu govori ogleda se najviše u nepostojanju veletržnica na kojima bi se licitiralo ulovom i postizale održivije cijene za ulovljenu ribu. Taj sustav jednostavno nije zaživio.
-Veletržnice su se napravile, ali je birokracija u sprezi sa pojedinačnim privatnim interesima učinila sve da te veletržnice ne zažive. One su danas ili zatvorene ili su postali logistički objekti za poslovanje manjih grupa profesionalnih ribara ili ribarskih zadruga. Na niti jednoj od njih se ne trži riba. Umjesto da ribu prodajemo u sustavu veletržnica po principu postizanja najbolje cijene adekvatno kvaliteti koju ponudimo, mi imamo situaciju da ribu dajemo po cijeni koja nam je izdiktirana, koja je minimalna, a veletržnice zjape prazne. Veletrgovcima odgovara takvo stanje koje je identično stanju od prije dvadeset godina, a kada imate ozbiljne količine ribe i ako nemate kapaciteta da sami distribuirate svoj ulov do krajnjeg kupca prisiljeni ste ribu prodati veletrgovcima – upućuje ribar, aktivist i političar u nesređeno stanje na tržištu ribom dok Sokol pramcem ore more oko Blitvenice i vuče pridnenu mrežu.
Tržište funkcionira po kolonijalnom principu
Na tom i takvom tržištu cijene ribe ne određuju niti veletrgovac kojem prodaje uredno složen, izvagan i po vrstama odvojen ulov, nego velika talijanska kompanija iz okolice Udina.
-Naše tržište funkcionira po kolonijalnom principu pri čemu je kolonijalni vlasnik ribarskog tržišta kompanija Friulpesca koja je u zadnjih trideset godina raširila svoju mrežu. Ona pouzdano plaća određene cijene veletrgovcima koji od nas kupuju ribu, pa je takav model njima prihvatljiv jer na velike količine imaju zagarantiranu dobit. Međutim, ono što oni plaćaju za hrvatsku ribu u odnosu na realnu cijenu te ribe u veletrgovini u susjednoj Italiji je smiješno. Za potpuno istu vrstu i kvalitetu ribe talijanski ribari često dobivaju dva pa i tri puta veću cijenu, a troškovi su nama veći nego njima. Apsurd je i da hotelske kuće mahom svoju ponudu baziraju na uvoznoj ribi jer ne postoji uređeni sustav koji bi plasirao moj ulov na trpezu hotelskih kuća od Dubrovnika do Istre – komentira Baranović okružen plavetnilom.
Foto: TRIS/A.Tešić
Blizu je podneva. Vrijeme je za izvlačenje mreže. Mehanizam vitla zamotava čeličnu sajlu i podiže mrežu iz podmorskih bezdana oko Blitvenice . Kapetan pazi da se sajla zakačena za mrežu ravnomjerno namota na oba vitla. Jednostavnim mehanizmom upravlja sa obje ruke. Mreža se polako podiže na krmu Sokola. Puna je kozica, lignjuna i mola različitih veličina.
Foto: TRIS/A.Tešić
Ovo je najslabiji dio sezone u kojem se lovi najmanje kvalitetne i visokocijenjene ribe. U mreži je stotinjak kila ulova. Financijski efekt prvog potega na donjoj je prihvatljivoj granici.
Kapetan odvezuje mrežu i ulov se rasprostire po krmi. Slijedi prebiranje. Kozicu po kozicu, lignjun po lignjun, mol po mol i tako satima. Prebiremo ulov i sortiramo ga u plastične posude, a ako i nisam do tada, bolnih leđa i mokrih ruku shvaćam težinu ribarskog zanata.
Foto: TRIS/A.Tešić
– Državne institucije koje bi trebale regulirati ribarski sektor potpuno pogrešno shvaćaju svoju ulogu. Ljudi u njima ne shvaćaju da probleme preskupog goriva i nedostatka ribarske infrastrukture, uređenih iskrcajnih mjesta kakvih je malo, trebaju rješavati oni. Uprava ribarstva funkcionira kao birokratska institucija koja se bavi papirologijom, izdavanjem i uzimanjem dozvola, nadzorom zakonitosti obavljanja ribolova, ali nema menadžersku ulogu koju bi trebala imati u kreiranju ukupnog poslovanja i ozračja sektora. Oni ne razmišljaju o financijskim efektima i da bi dio njihovog posla trebala biti i analiza ukupne profitabilnosti u sektoru – analizira ribar stanje stvari u sektoru, a proizvodni proces na krmi ide dalje.
Foto: TRIS/A.Tešić
Razvrstani ulov važemo i slažemo u kašete od stiropora. U svakoj su po četiri kilograma. Na svaku stavljamo oznaku vrste i celofan, preko njega led, i slažemo kašete u prednji dio broda.
Ponovna aktivacija u obrani ribarskih prava
-Uvođenje reda je nužnost. Nisam protiv toga da se vodi evidencija, da postoje određeni mehanizmi kontrole. Mi smo obavezni prijaviti svako uplovljavanje, isplovljavanje i dnevni ulov po strukturi i količini Protiv toga nema nitko ništa, ali moje osobno mišljenje je da se i tu u nekim stvarima pretjeruje, da se stvara zavrzlama u dnevnom radu prosječnog profesionalnog ribara. Postoje određene stvari koje se od nas traže da ih evidentiramo, a koje i nemaju nekog posebnog smisla. Traži se da upisujemo neke najave i procjene ulova. Stvari su malo komplicirane –negoduje dok nas nadlijeću galebovi i love odbačenu riblju sitnež.
Mreža je odavno drugi put u moru. Izvlačit ćemo je oko šest popodne i još jednom danas ponoviti proizvodni proces.
Foto: TRIS/A.Tešić
Osam godina je Baranović bio aktivni političar, u izvršnoj vlasti na lokalnoj i zakonodavnoj na državnoj razini. Dok prebire, sortira, ledi i slaže ulov kojim dominira kozica ne krije ambiciju da se opet aktivira. Za početak kao predstavnik ribara koji bi zastupao njihova prava, što je i činio deset godina na čelu Sindikata ribara Hrvatske.
-Činjenica je da se Hrvati ne bune, da je narod jednostavno umrtvljen i više niti ne reagira, naučilo ga je ko magare na batine, trpe i šute. Od dana kada sam napustija čelno misto u Sindikatu ribara Hrvatske zbog odlaska u profesionalnu politiku ne mogu reći da sam primjetija ijednog ribarskog vođu koji bi stvarno radikalno, srčano, bezrezervno, bez kalkuliranja nekim osobnim benefitima zastupa poziciju ribarske struke, Tragično je danas promatrati predsjednika Ceha ribara za kojega vjerojatno većina ribara niti ne zna kako se zove. Sindikat se mojim odlaskom posli kratkog vrimena ugasija. Ljudi koji su danas takozvani predstavnici hrvatskih ribara prvenstveno predstavljaju sebe i vrlo su vješti trgovci utjecajem. Ekipa koja danas sidi i s ministrom razgovara o ribarstvu nije nikad radila ovo šta ja radim i niko ne zna mrižu okrpat. Trgovci, trgovci koji su postali brodovlasnici, uspješni poslovni ljudi koji sa stvarnim ribarstvom i ribarskom profesijom nemaju veze. Jedino što ih goni naprid je osobni profit i jako su često spremni na trule kompromise radi vlastitog pozicioniranja – oštar je bivši aktivist na palubi Sokola, spreman za ponovnu aktivaciju.
Foto: TRIS/A.Tešić
Za sada daleko od očiju javnosti, ribari su se ovih dana uskomešali zbog rastuće cijene plavog dizela. Nastupila je nervoza. Baš danas sastančili su u Splitu, a u idućih mjesec dana udružit će se u formalnu organizaciju kojoj neće biti u interesu da se dopadne vlastima, neovisno o političkom predznaku. Baranović je opet spreman zaigrati, bude li čvrste volje i želje ribara.
Foto: TRIS/A.Tešić
-Neko mora reć ministru – care, goli ste, lagali su vas, nije dobro, ovo je popis problema, a ovo je obrazloženje kako se problemi mogu riješiti. Uvik sam zagovornik toga da se sidne i razgovara, da se djeluje konstruktivno, ali jednako tako u povijesti strukovnog sindikata ribara postoje epizode u kojima smo morali politiku prisiliti da djeluje. To smo odradili odlučno i jasno, ribarskim prosvjedima. Ja sam osobno uvik bija za akciju i nisam uzmica i nikad me nije impresioniralo ni ko je premijer ni ko je ministar. Ako ribari zbog nerazumijevanja politike budu satjerani u kut i odluče se prosvjedovati, budite sigurni da ja neću biti među zadnjima – najavljuje možebitni vođa ribara koji još nije objesio kopačke o klin.
Foto: TRIS/A.Tešić
Poslože li se volja birača i političkih mu suradnika, rado bi se opet bavio i aktivnom politikom i zaplovio uz struju i to, bude li se njega pitalo, najradije u izvršnoj vlasti u ribarskom sektoru.
-Bilo je razmišljanja u sektoru kada su se formirale zadnje dvije vlade, međutim, nekim jakim igračima, koji su jako dobro koristili lov u mutnom i postali jaki baš zbog nefunkcioniranja sektora, netransparentnosti i nepostojanja kriterija, to nije odgovaralo i silno su se trudili da ja to ne budem. Za mene bi bilo savršeno finale karijere doći u sektor, urediti ga i ostaviti budućim generacijama, formirati odgovorno, održivo i profitabilno ribarstvo. U našem političkom kaosu vas često ne pitaju šta bi vi najrađe niti šta bi vi najbolje nego funkcionirate kao loptica u fliperu, pa di vas nabiju – tu završite – zaključuje za sada Petar Baranović, bivši saborski zastupnik i dogradonačelnik Šibenika, ribarski aktivist i jedan od rijetkih profesionalnih ribara na Mediteranu sa diplomom iz područja ribarstvene znanosti.
Foto: TRIS/A.Tešić
Dok se nad šibenskim akvatorijem spušta noć privodimo kraju proizvodni proces i dugi ribarski dan. Ulov je razvrstan, sortiran, poleđen, složen i spreman za veletrgovca koji će na njemu zaraditi bez puno muke. Čeka nas na operativnom gatu u uvali Sveti Petar. Ukrcavamo u veletrgovčev kombi današnji ulov, a kapetan se hvata administriranja.
Grad s druge strane zaljeva još ne spava. Spavat će za par sati, kad Sokol opet krene na pučinu.
