Darko Rundek sinoć je nastupio na tvrđavi sv. Mihovila u sklopu Changer festivala.
Nije se tada, krajem prosinca 1995., moglo naslutiti da Darko Rundek ima hit kojim će osvojiti pet Porina i skinuti s leđa nostalgični teret Haustora. Te je večeri, na Fiju briju 3 festivalu u zagrebačkom Domu sportova, bilo jedino bitno da nam se Rundek odlučio vratiti iz umjetničkog egzila u Parizu, pa nek’ on izvodi te svoje nove pjesme, nema veze. Tada je prvi put pred publikom odsvirana „Apocalypso“ i nitko, baš nitko, nije u njoj tada prepoznao ikakav potencijal. Svi su čekali „Enu“, „Šal od svile“ ili „Radnička klasa odlazi u raj“. Cijeli je taj čuveni treći Fiju briju poprimio subverzivnu notu, hitovi Haustora, Buldožera, Elvisa Kurtovicha, Pušenja, Termita, Parafa i Azre (Pozdrav Azri) nisu se u Domu sportova zborno pjevali iz nostalgije, već iz inata, iz otpora prema konfekcijskom dance i pop smeću koje je dominiralo eterom i nametalo se kao jedina podobna glazba. Te je noći stasala generacija koja je Pipse, Pivo, Let 3, Laufer i Majke (svi su oni tada nastupili) prihvatila kao svoje glasnogovornike. Koncert Darka Rundeka bio je vrhunac večeri, „Apocalypsu“ unatoč.
A onda je „Apocalypso“ postao hit, istoimeni album izašao je dvije godine kasnije, a Rundek je, skoro točno 22 godine poslije trijumfalnog Fiju briju 3, u prosincu 2017., u Domu sportova održao rođendansku proslavu svog povratničkog albuma. Dvadeset godina od ploče kojom je dobio status jedinog novovalnog heroja koji je dostojanstveno ostario.
Obljetnička turneja „Apocalypso Now“ ovih je dana pri kraju, zadnji koncert bit će za koji dan u Nišu, a sinoć se zaustavila na šibenskoj tvrđavi sv. Mihovila, nekoliko sati prije najavljene „nevere stoljeća“. Spoj mladosti i iskustva, Rundekova stalna pratnja iz Trija i mlada pojačanja na saksofonu, perkusijama, basu i gitari, iznjedrili su precizan, koncizan i ležeran koncert, dokazavši da Darko Rundek ima dva sata vrhunskog koncertnog materijala, a da se jedva ogrebe o Haustor. „Sejmeni“ i „Šal od svile“ bile su jedine koje su dale miris „onih“ vremena.
Pomno režiran koncert, koji je osmislila Rundekova supruga Sanda Hržić, nudio je neka opća mjesta, poput „Ruku“, „Ay Carmele“ i „Kurdistana“ (uf taj genijalan „Kurdistan“!), ali je zapravo najveća vrijednost koncerta, kao i cijele turneje, davanje šanse pjesmama koje je singl „Apocalypso“, u vrijeme izlaska, svojom eksplozijom „pojeo“. „Tranzit“, „Crni dusi“, „Štrajk željezničara“ i pritajeno subverzivna „More more“ zasluženo su koncertno zaživjele.
Dva sata, dakle, feel good koncerta, bez podilaženja i s povremenim plesnim otpuštanjima brass-sekcije s lanca. Osamsto ljudi je zadovoljno otišlo s tvrđave sv. Mihovila, najljepše pozornice na Jadranu s najlošijom i bezobrazno skupom ponudom pića u plastičnim čašama. Koncert Darka Rundeka drugi je iz serije Changer koncerata u Šibeniku, večeras je Jessie Ware.