To da korupcija, klijentelizam, nepotizam, rodijačke i stranačke veze i postavljanje politički podobnih ali nekompetentnih, nefunkcionalnih i nestručnih osoba na ključnim fukcijama u ministarstvima, županijama, selima, gradovima, upravnim vijećima, nadzornim odborima, državnim institutima, fakultetima, upravnim odjelima, vrtićima, vodovodima, odvodnjama, elektrama, svakojakim zavodima i svugdje drugdje… jede ili je gotovo pojela Hrvatsku, poznato je i djetetu.
No malo je kome poznato (ili je malo zainteresiranih) kako se efikasno boriti protiv te društveno razarajuće i duboko ukorijenjene prakse. Zato je marljiva pulska udruga Zelena Istra u suradnji sa Zelenom akcijom, Institutom za političku ekologiju i drugim udrugama izdala korisnu publikaciju odnosno priručnik naslovljenu:
Preporuke_za_smanjivanje_korupcije_u_upravljanju_komunalnim_uslugama (kliknite za čitanje i preuzimanje)
Priručnik i preporuke temelje se na istraživanju upravljanja komunalnim uslugama vodoopskrbe, odvodnje i prikupljanja komunalnog otpada u Puli, Zagrebu, Osijeku i Dubrovniku koje je tijekom 2017. proveo Institut za političku ekologiju. Urednica publikacije je Dušica Radojčić iz Zelene Istre, a autori istraživanja su Vedran Horvat, Anton Tomičić i Tomislav Tomašević s IPE.
– Korupcija i klijentelizam u Hrvatskoj su duboko prisutni i rašireni strukturni problemi koji idu protiv javnog interesa. Nema nikakve dvojbe da su društvene štete od tih pojava ogromne, što je i razlog donošenja protukorupcijskih mjera. No one se primjenjuju sporo i nevoljko, a njihov se učinak umanjuje izigravanjem pravila i formalnom primjenom. Drugačije se i ne može očekivati kada mjere donose i moraju ih implementirati baš oni koji su najviše pod njihovim utjecajem. Izlazak iz tog začaranog kruga je u otvorenosti i transparentnosti rada javne uprave i poduzeća te uključivanja javnosti u donošenje javnih politika i njihov nadzor – ističe se u uvodu priručnika.
Autori kažu kako je priručnik mali doprinos u poticanju razumijevanja nekih pojavnih oblika korupcije na razini gradova i ukazivanju na njihove izvore, a na njegovom kraju nalaze se preporuke za uvođenje antikorupcijskih mehanizama, među kojima ističu participativne modele upravljanja komunalnim poduzećima.
– U svim promatranim komunalnim poduzećima korištenje političke moći lokalnih vlasti u svrhu izigravanja propisanih procedura omogućava stranački utjecaj na društva i ugrožava njihovu efikasnost i upravljanje sukladno javnom interesu. Opisana zloupotreba političkog utjecaja osigurana je praksom imenovanja članova nadzornih odbora prema političkoj podobnosti, a ne stručnosti – navodi se u priručniku.
U nastavku prenosimo tek dva uvodna poglavlja iz priručnika koji se tiču izbora direktora, članova uprave i nadzornih tijela komunalnih poduzeća, te zapošljavanja podobnika na nižim razinama. Više o primjerima koruptivne prakse kroz procese javne nabave, ugovoranja poslova, te nastojanjima da svi ti poslovi od općeg značaja ne budu transparentni javnosti pročitajte u Preporukama_za_smanjivanje_korupcije_u_upravljanju_komunalnim_uslugama. I još važnije, na istom mjestu doznajte kako je moguće makar djelomično pomrsiti račune lokalnim šerifima, njihovim ‘rodijacima’ i brigadama podobnih nespoobnjakovića u uvriježenim koruptivnim rabotama, a koje na koncu imaju dugoročno negativne posljedice po društvo u kojemu živimo.
…Rašireno je mišljenje kako komunalna poduzeća djeluju kao spojene posude ili produžena ruka gradske uprave s gradonačelnikom na čelu. Neposredna blizina gradonačelničke funkcije, koja manje ili više otvoreno orkestrira kadroviranjem uprave ili nadzornih tijela, ne ostavlja puno samostalnosti u djelovanju tih poduzeća. Ona su nerijetko mjesto za zbrinjavanje političkih istomišljenika i njihovih obitelji, ali i nagrada za stranačku lojalnost. Formalni kriteriji izbora članova uprave ili nadzornog odbora su samo paravan za prethodno dogovoreno političko postavljanje na rukovodeće pozicije na kojima se nerijetko provodi gradonačelnička volja ili se u slučaju neslaganja sa njom sa tih mjesta odlazi.
U analiziranim se gradovima, negdje manje a negdje više otvoreno, ponavlja obrazac u kojem gradonačelnik bira, imenuje i postavlja direktore komunalnih poduzeća, članove uprave te članove nadzornog odbora komunalnih poduzeća. Direktor komunalnog poduzeća ili predsjednik uprave formalno odgovara tako za svoj rad nadzornom odboru, gradonačelniku i skupštini, međutim, snagu tog nadzora i njegovu spregu spram političkih instanci propitivao je dobar broj sugovornika. Stručnost rukovodećeg i nadzornog kadra vrlo je upitna. Iako se formalni natječaji raspisuju i objavljuju, vrlo je rijedak slučaj da se odluka o kandidatu donosi na osnovu predloženog programa ili stručnosti. Kao što je rekao jedan od sugovornika «članstvo u nadzornim odborima shvaća prvenstveno kao politička sinekura (…) nagrada za sudjelovanje u izbornom procesu». Stručni kadar u nadzornim je odborima prava rijetkost, a kada i postoji, nerijetko je u sprezi sa politikom. Članovi i članice nadzornih tijela u komunalnim poduzećima nemaju ni kapacitet niti motivaciju da obavljaju intenzivniju kontrolu nad ‘’svojima’’ i da su upravo zbog toga tako i izabrani.
U vrlo uskoj vezi s praksama kadroviranja rukovodećeg kadra jesu i masovnija zapošljavanja obitelji i tim opcijama sklonih krugova u komunalnim poduzećima. Klijentelizam ili nepotizam su vrlo raširena pojava u komunalnim poduzećima te ona služe za zbrinjavanje podobnih koji često ne opravdavaju svoju namjenu ili svrhu. Tim ljudima nerijetko nedostaje i prikladnog iskustva i stručnosti, ali i motivacije, zbog čega ukupno poduzeće gubi na kompetentnosti i kontroli u sustavu rada. Time se, radi pogrešnih odluka i krivih procjena stvaraju dodatni veliki troškovi u poslovanju koje u konačnici plaćaju građani. U manjim komunalnim poduzećima nema masovnog zapošljavanja, ali funkcionira oblik trgovine u kojoj su i niže rangirana mjesta predmet usluga i protuusluga.
Jedan od recentnijih primjera u ovom području jest i pojava ‘outsourcinga’ gdje se putem agencijskog rada i konzultantskih usluga zapošljava ili angažira ljude, a da se pritom zanemaruju vlastiti resursi ili provodi suvišna ili nepotrebna aktivnost radi zadovoljenja fiktivnih potreba ili mreže klijenata…
(nastavlja se ovdje: Preporuke_za_smanjivanje_korupcije_u_upravljanju_komunalnim_uslugama)…