Đikić od Plenkovića traži osobnu i javnu ispriku:
Ispravite netočne izjave iz jučerašnje rasprave u Saboru

Znanstvenik Ivan Đikić poslao je predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću opširno javno pismo u kojem od njega traži ‘osobnu i javnu ispriku’ zbog ‘neistina i netočnosti’ koje je o njemu iznio u Hrvatskom saboru poput: ‘Đikić je eksternalizirani savjetnik jedne političke stranke preko Atlantika’. U pismu koje prenosimo (prepisujemo) je i niz drugih javnosti nepoznatih detalja o komunikaciji Đikića i Plenkovića, te uvredama i napadima kojima je znanstvenik izložen u posljednje vrijeme.

Ivan Đikić

Poštovani predsjedniče Vlade RH gospodine Plenkoviću,

lijepo Vas molim da ispravite netočne izjave iz jučerašnje rasprave u Saboru. Vjerujem da su bile dane u žaru «političkih borbi» i da Vi tako ne mislite.

Vaše izjave: ”Đikić vam je očigledno savjetnik preko Atlantika, pa vam detaljno čita i šalje, i vi ubacujete to u zahtjeve i tako gradite argumente; Đikić je eksternalizirani savjetnik jedne političke stranke preko Atlantika” jednostavno nisu istinite niti dokazive. Lijepo Vas molim za Vašu osobnu i javnu ispriku sutra u Saboru gdje ste te neistine i iznijeli.

Također molim sve zastupnike Hrvatskog sabora da ne koriste moje ime u bilo kojem političkom kontekstu. Dovoljno je iznositi činjenice koje sam javno objavio i koje su relevantne za temu plagiranja, a informacije o meni i mome životopisu uopće nisu tema rasprave u Saboru.

Moja vjerodostojnost u Hrvatskoj počiva na temeljima moje znanosti, imenu koji sam stvorio vlastitim radom, mnogobrojnim projektima u hrvatskom društvu kojim potičem napredak mladih u Hrvatskoj iako živim u Njemačkoj, te javnom djelovanju u kojem iznošenjem golih činjenica nastojim doprinijeti vrijednosnoj orijentaciji hrvatskog društva. Moje djelovanje je potaknuto ravnotežom koju nosim u sebi između odgovornosti prema samome sebi, odgovornosti prema svojoj obitelji i odgovornosti prema zajednici koju smatram svojom domovinom. Gospodine Plenkoviću, razgovarali smo 3. siječnja i jasno sam Vam rekao zašto sam zabrinut oko dokazanog plagijata ministra Barišića: zbog nulte tolerancije na plagiranje koja je neophodna za Hrvatsku, a posebno zbog mladih i njihova ostanka u Hrvatskoj.

Pretpostavljam da niste prihvatili moje stručne argumente o plagiranju jer Vi ste svoju odluku već donijeli: “To je samo mala greška u fusnoti”. Pozvali ste me da sudjelujem u vašem Savjetničkom odboru za znanost i obrazovanje što sam odbio zbog obiteljskih razloga, ali sam obećao da sam voljan pomoći svojim znanjem kada budem mogao.

Za plagijat sam rekao da ću ipak morati javno iskazati svoje mišljenje. Vi ste me ohrabrili da sve svoje činjenice iznesem javno (taj dio
razgovora ste jučer potvrdili i u Saboru). Izrijekom sam Vas zamolio da ne bude osobnih napada na mene jer sam bez ikakvog razloga zbog iznošenja javnih činjenica 2006. godine bio proglašen neprijateljem svoje domovine. Vi ste obećali da ih neće biti. Međutim napadi su započeli vrlo brzo nakon mog izlaska u javnost, a Vi od tog razgovora do danas odbijate bilo kakvu vrstu komunikacije sa
mnom.

U tom periodu bio sam izložen napadima, vrijeđanjima i prijetnjama po moj osobni, profesionalni a dijelom i obiteljski život. Neistinama koje ste jučer i sami iznosili u Saboru dodatno ohrabrujete one koje me napadaju da to nastave i dalje raditi.

1. Sve informacije koje sam skupio, a bile su značajne za slučaj plagiranja ministra Barišića slao sam jedino Vama i predsjedniku Sabora uz zamolbu da mi se javite ukoliko želite. Iako niste odgovarali na moja privatna pisma nakon prvog razgovora, ista ste dijelili s ministrom Barišićem i/ili medijima što je vrlo nekorektno. Ja sam pak tek nakon 2-3 dana čekanja bez Vašeg odgovora te iste informacije poslao u medije.

2. Zadnje pismo poslao sam Vam 5. veljače zajedno s vrhunskim hrvatskim filozofom prof. dr. Jurom Zovkom s Instituta za filozofiju i Sveučilišta u Zadru. U njemu smo Vam ukazali na opravdanu sumnju da je oko 80% doktorata ministra Barišića plagirano te da smo to prema zakonima struke bili dužni prijaviti na matično Sveučilište u Augsburgu gdje je doktorat napravljen. Vi i predsjednik Sabora gospodin Petrov ste o tome obaviješteni jer te nove činjenice mogu imati ozbiljne posljedice za međunarodnu sliku Republike Hrvatske kada se započne postupak ispitivanja doktorskog rada ministra Barišića. Sve smo potkrijepili činjenicama, kopijama, detaljima plagiranja te priložili i potvrdu ovlaštenog njemačkog prevoditelja koji je potvrdio da je poglavlje iz doktorata ministra Barišića doslovni prijevod već prije u hrvatskom znanstvenom časopisu objavljenog znanstvenog rada pisanog na hrvatskom jeziku na njemački jezik. Radi se o sumnji u dvostruko objavljivanje i plagiranje dijela vlastitog magisterija obranjenog na Sveučilištu u Zagrebu na hrvatskom jeziku u okviru vlastitog doktorskog rada na Sveučilišta u Augsburgu, pisanog na njemačkom jeziku. Stoga postoji argumentirana sumnja da je ministar Barišić prisvojio dvije akademske titule za isti znanstveni rad, pisan prvi puta na hrvatskom, a drugi puta na njemačkom jeziku. To je neprihvatljivo u znanstvenoj praksi i morali smo upozoriti Sveučilište u Augsburgu da istraži takve radnje.

3. Prirodna reakcija zabrinutog premijera Vlade, nakon primitka pisma ovakvog sadržaja, bila bi pozvati profesora Juru Zovka koji je član HDZ-ova Odbora za znanost, a koji je bio i pomoćnik ministra u Vladi HDZ-a punih 7 godina i vrlo dobro poznaje cijeli znanstveni i obrazovni sustav, na razgovor. Mi nikako nismo željeli da to pismo date ministru Barišiću jer naš identitet u cijelom postupku prijave protiv njega treba ostati anoniman. No vi ste nas obojicu ignorirali i iznevjerili naše povjerenje koje smo polagali u instituciju premijera Vlade RH. Dva dana nakon slanja pisma Vama to je pismo dospjelo u izabrane medije te su novinari HTV-a i Jutarnjeg lista tražili naše izjave tvrdeći da su iz izvora Vlade čuli da smo prijavili ministra Barišića u Njemačkoj zbog plagiranja u doktoratu. Mi smo odbili dati bilo kakve izjave jer naša prijava nije bila namijenjena za raspravu u medijima nego se treba razmotriti kroz zakonom definirani postupak na Sveučilištu u Augsburgu. Zbog toga medijima nisu dane za objavljivanjekonkretne činjenice.

1. Sljedeći dan iznenada se pojavilo javno priopćenje ministra Barišića o istoj temi. On se osvrnuo na činjenice iz našeg pisma (koje je mogao dobiti samo od Vas) i javno nas prozvao i napao, te time kompromitirao naše pravo na anonimnost u prijavi sumnje na plagiranje. U svom podužem obraćanju ministar je pokazao potpuno nepoznavanje temeljnih principa znanstvene čestitosti kao i zakona po kojima je pisao doktorsku disertaciju. Pravilnik iz 1986. godine nigdje ne spominje mogućnost kumulativne disertacije jer je takav postupak u Njemačkoj na sveučilištima u jačoj mjeri zaživio nakon 2000. godine. Međutim ističem čl. 5 st. 8. Pravilnika iz 1986. koji naglašava „ … da je zahtjevu za promociju potrebno priložiti dokument u kojem se izjavljuje da je doktorski kandidat sam napisao disertaciju, da se nije služio tuđom pomoći, da nije koristio druge rukopise (članke) nego one koje su navedene u popisu literature i da je sva mjesta, koja su iz druge literature doslovce ili odgovarajuće preuzete, kao takva označio“. A ministar Barišić je počinio prijevaru objavljivanjem istog teksta u svom doktoratu i u svom magisteriju. Samim nepoznavanjem zakona i temeljnih vrijednosti znanosti on dokazuje da nije u stanju obavljati odgovornu dužnost ministra znanosti.

4. Također u zadnja tri tjedna pokrenuta je mašinerija meni nepoznatih ili poznatih osoba koje me javno prozivaju, vrijeđaju; iznose se laži, govori se da sam samo njemački znanstvenik koji nema što govoriti u Hrvatskoj, drugi mi prijete da radim protiv Hrvatske time što kritiziram ministra Barišića. Tim napadima pridružuje se i ministar Barišić osobnim izjavama da sam se politički opredijelio jer sam bio savjetnik bivšeg ministra znanosti što je apsolutna neistina.

5. Najdalje je u takvom djelovanju otišao meni nepoznati gospodin JS koji me je prije dva tjedna službeno prijavio na Goethe Sveučilištu u Njemačkoj zbog neetičkog rada (sam je poslao svoju prijavu medijima u Hrvatskoj). Odbor za etičnost Goethe Sveučilišta trenutačno istražuje njegove navode o mojim radnjama, te mogućim počinjenim štetama i neetičnom djelovanju u Frankfurtu i Hrvatskoj.

6. Taj isti gospodin je pisao i osobno ministru Barišiću i nudio mu je pomoć kako me se može financijski uništiti u Njemačkoj (Dokument 1). Osim toga u prepisci koju je vodio s članom akademije HAZU-a profesorom Pečarićem taj je dotični gospodin sebe nazivao neprijateljskom emigracijom i iznosio potpuno neprimjerene izjave (Dokument 2). Sve te email poruke dobili ste i Vi gospodine Plenkoviću i ministar Barišić, prof. Igor Ćatić i ja kao cc.

Ovo sam napisao ponukan i Vašom izjavom, gospodine Plenkoviću, da se svaki građanin RH treba osjećati slobodnim iznijeti svoja mišljenja, kritike i činjenice. Upravo sam to i napravio u posljednja 4 tjedna. No, na žalost, jasno se vide posljedice takvog javnog angažmana. Nije uopće čudno da se u Hrvatskoj ljudi boje javno nastupati i prijavljivati plagijatore, jer prečesto pri tom stradaju oni koji sumnje u nepravilnosti prijavljuju. Čak kada se i dokaže kroz zakonom definirane postupke da je netko plagijator isti ne biva adekvatno kažnjen nego se dodatno povezuje i nastaje sve snažniji interesno orijentiran lobi u javnom životu Hrvatske. Posljedica toga je da danas službeno imamo dokazane plagijatore u Vladi, Saboru i u Ustavnom sudu.

To je žalosna realnost današnje demokratske Hrvatske i zato apeliram na sve građane, a posebice na sve zastupnike u Saboru RH koji osjećaju društvenu odgovornost da svojim glasom i potpisima podrže borbu protiv plagiranja u Hrvatskoj https://www.ipetitions.com/petition/stop-plagiranju-u-hrvatskoj.

Meni koji živim i radim u inozemstvu lakše je javno iznositi mišljenja jer nisam pod direktnom kontrolom političara u Hrvatskoj.
Nastavit ću javno i iskreno raditi za mlade, te ću se i dalje zalagati za demokratske standarde i kulturu komunikacije u društvu.

Za kraj želio bih istaknuti da je sinoćnja rasprava u Hrvatskom Saboru bila negativan primjer rada političara, jer se činilo kao da su oni sami sebi svrha. Cijelu raspravu je bilo žalosno za gledati, jer se slučaj ministra Barišića mogao i trebao riješiti puno prije. Gospodine Plenkoviću, Vi ste jučer tvrdili u saboru da “Ovo nije plagijat, već je riječ o tehničkom propustu. Točka. To je bit”, iako znate i imate sve dokaze da je ministar također kopirao i cijele odlomke iz drugih knjiga i članaka na Wikipediji, te prepisao dio svog magisterija u svoj doktorat, te time počinio još jednu znanstvenu grešku. Sve su to mnogobrojne neetične radnje koje mogu prepoznati i studenti. Te radnje su nespojive s odgovornom funkcijom ministra obrazovanja i znanosti.

Međutim, Vi ne želite razgovarati o tim činjenicama.

Time cijela Hrvatska postaje talac političkih sukoba Vas i opozicije oko slučaja Barišić. Potrošena je tolika energija uzalud, moral građana i vjera u demokratske standarde se dodatno urušavaju, a mladi odlaze. Građani RH se danas s pravom pitaju: Zašto premijer Plenković brani ministra Barišića usprkos svim dokazima o njegovim plagijatima? Zar on ne vjeruje etičkom odboru Hrvatskog sabora? Ovaj problem možete jednostavno riješiti, te time zadobiti povjerenje hrvatskih građana u vjerodostojnost Vaše vlade.

Zamolite predsjednika Sabora RH da Sabor formira neovisni međunarodni odbor od 5 vodećih svjetskih filozofa i stručnjaka znanstvene čestitosti koji će proučiti cijeli životopis i sve slučajeve plagiranja od strane ministra Barišića, te donijeti svoje stručno mišljenje.

S poštovanjem,

Prof. dr. sc. Ivan Đikić