Sonja Ninić Ševo, predsjednica Udruge ‘Kamenčići’ (Foto: Tris/H. Pavić)
Osobe s mentalnom retardacijom kroz povijest su bile odbacivane, stigmatizirane, isključivane iz života zajednice, ako su uopće imale šansu preživjeti. Sve donedavno društvo i država o njima su se ‘brinuli’ samo na način da bi ih strpali u specijalizirane ustanove i zaboravili ih, sve dok se njihovi roditelji nisu samoorganizirali.
Jedna od udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom je i šibenska Udruga ‘Kamenčići’, koju od 2003. godine vodi 50-godišnja šibenska ekonomistica Sonja Ninić Ševo.
– Na sastanku udruge bila sam otvorena, pošto volim reći šta mislim. Rekla sam, čemu ova udruga, jednom godišnje se nađemo, nemamo prostora, nemamo aktivnosti… Uzvratili su mi jednako: Pošto se ti buniš budi ti predsjednica. Ostala sam zatečena, ali moj inat, dišpet, nije mi dopustio da se povučem, pa sam počela gurati. Počeli smo s koncertom ‘Kamenčića’ koji imamo na ljetnoj pozornici po završetku MDF-a i koji je odavna postao tradicionalan – počinje priču o ‘Kamenčićima’ Sonja Ninić Ševo.
– Morali smo nešto poduzeti, ako smo htjeli da ta djeca ne završe trajno zatvorena i izolirana u institucijama skrbi, ako smo htjeli da njihove obitelji imaju koliko-toliko normalan život – kaže Ninić Ševo.
S radionice ‘Kamenčića’ (Foto Kamenčići)
U to doba međunarodna humanitarna organizacija ‘Care’ otvorila je svoj ured u Šibeniku, te su Sonju pozvali da se uključi u jedan od projekata. Care je Kamenčiće odabrao kao jednu od udruga čiji će rad sponzorirati jednogodišnjom edukacijom i kupnjom računala. – Nismo tada imali ništa i ništa nismo znali. Išla sam na te edukacije za sva područja iz rada udruge, za pisanje projekta, vođenja financija, kontakte s medijima… i polako je krenulo – pojašnjava Ninić Ševo kako je od od udruge koja je postojala samo formalno stvorila respektabilni pogon s 52 zaposlenih.
– Danas imamo 52 člana o kojima skrbimo i 52 zaposlenih. Točnije, 61 je zaposlen preko Kamenčića. Imamo 33 asistenta u nastavi, devet osobnih astistenata, šest njegovatelja zaposlenih preko javnih radova, od kojih su troje s intelektialnim poteškoćama, te još nas petero u samoj udruzi. Ja sam zaposlena na pola radnog vremena, tu je domaćica, njegovateljica, administrator i peta je koordinatorica osobnih asistenata na novom europskom projektu – nabraja predsjednica Kamenčića.
– Ovih devet asistenata su novina u Šibeniku i u Hrvatskoj. To su ljudi koji su prošli edukacije i koji su od jučer prijavljeni, a koji skrbe i njeguju naše članove koji su u tako teškom stanju da ne mogu doći u udrugu. Radi se o djeci i odraslima koji su u kolicima, najšečće i u pelenama, koji sami ne mogu za sebe ništa učiniti, a niti ih možemo dovoditi u prostore Udruge, jer je tu sve tako skučeno da se kolica ne mogu ni okrenuti, a kamoli nešto drugo. Devet takvih će sada dobiti osobnog asistenta koji će s njima boraviti po nekoliko sati svaki dan kako bi roditelji mogli malo predahnuti i obavljati druge svoje obveze – kaže Ninić Ševo.
Radionica keramike u ‘Kameničićima’ (Foto ‘Kamenčići’)
Svatko od tih devet osobnih asistenata zadužen je za po jednog korisnika. Za pola radnog vremena, četiri sata dnevno, bit će plaćeni 2000 mjesečno, a ciljane mjere su bile rezervirane za osobe do 29 godina, i one teško zapošljive, muškarce starije od 50 i žene starije od 45 godina. Tu su uglavno zaposlene starije žene koje su završile tečaj za njegovateljice.
Od filozofije i pristupa skrbi koji podrazumijeva da se osobe s mentalnom retardacijom izdvajaju i smještaju u zasebne, izolirane ustanove polako se odmiče i Grad Šibeniku. Udruga, naime, trenutno djeluje iz 55 četvornih metara adaptirane garaže, za koju Grad plaća najam. Tu djeca imaju veliki stol, peć za glinu, tu je ured, čajna kuhinja i zahod. No gradska uprava odlučila je pokrenuti postupak kojim će Kamenčićima na korištenje dodijeliti mnogo adeklatniji prostor u TEF-u, prizemlju zgrade u kojoj je donedavno bila Regionalna razvojna agencija, uz nastavak korištenja prostora u Ulici Stipe Ninića, čiji najam se financira iz Gradskog proračuna. Kao zamjenu za prodajno-izložbeni prostor iz kojeg ih je izgurao ‘Raspršeni hotel’, kamenčići će dobiti drugi u staroj gradskoj jezgri, na adresi Ulica fra Nikole Ružića 1, kod ateljea kipara Ale Guberine.
Sonja Ninić Ševo, predsjednica Udruge ‘Kamenčići’ (Foto H. Pavić)
– Novi prostori omogućit će nam da apliciramo na nove projekte i da pojačamo integraciju mnaših članova. Bez takve podrške društva obitelj s djetetom, koje se svojim sposobnostima i zdravstvenim stanjem ne uklapa u prosjek, povlači se u okvire vlastitog doma. Dijete ne izlazi iz ta četiri zida – kaže Ninić Ševo.
I ona sama ima kćer s teškom psihomotornom retardacijom, a uz nju i dvoje zdrave djece. Motiv rada u udruzi je da njoj i svoj drugoj takvoj djeci da osigurati da imaju dnevni boravak, da se roditelji barem malo rasterete, da mogu raditi, normalno funkcionirati. – Nikad nismo pomišljali dati je ni u kakvu ustanovu, ona je s nama. No, uz takav angažman, 90 posto naših roditelja je totalnoj disfunkciji. Ne samo roditelji, već i svi drugi članovi obitelji. To nam je bio cilj, djecu ne izdvojiti iz obitelji. A pitanje je što će biti za deset godina, hoćemo li ja i suprug moći išta više učiniti za nju. Ne mogu taj teret prebaciti na svoju drugu djecu, ali niti moje dijete strpati u nekakvu ustanovu, pogotovo ne bez ikakve prilagodbe. Takve djece koja nikad u životu nigdje iz kuće nisu išla ima mnogo i mi to želimo promijeniti – kaže predsjednica Kamenčića.
Ona je zbog brige o svom djetetu morala dati otkaz na svom posljednjem radnom mjestu, u poslovnici Augusta Cesarca u Šibeniku. U to doba nije se moglo raditi na pola radnog vremena, a trebalo je s kćeri ići na terapije u Zagreb, Split, Vela Luku…, pa je bila prisiljena ostaviti posao. Kako bi drugim roditeljima omogućila da mogu raditi barem pola radnog vremena, Kamenčići su u staroj garaži za 20-ak djece organizirali poludnevni boravak. Od osam do 14 sati svaki dan imaju likovne radionice, izrađuju slike, posuđe, ukrase, nakit…, koje zatim prodaju i tako sufinanciraju svoje aktivnosti. U novom prostoru u zgradi TEF-a organizirat će cjelodnevnu brigu. Kroz neki novi projekt tražit će stručne osobe, medicinske sestre, urediti dio prostora za urgentni smještaj. – To će biti za slučajeve kad se obitelji nešto dogodi, da postoji mjesto gdje se za to dijete možemo skrbiti dan i noć, jer takav roditelj nema gdje s djetetom. Možda nikad nećemo uspjeti tim ljudima osigurati normalan život, ali uspjet ćemo postići da ostanu sa svojim obiteljima i barem malo im olakšati – kaže Ninić Ševo.
No, uređenje novog prostora koji su Kamenčići dobili od Grada i organizacija skrbi nisu sve što se može napraviti. Prije svega, potrebno je te odbačene ljude prihvatiti onakvima kakvi jesu, pokazati da poštujemo njihovu različitost, a ne ih zbog nje osuđivati.
Kamenčići u staroj garaži (Foto Kamenčići)
