Razgovor s najozbiljnijim šibenski maketarom, koji se u radno vrijeme krije iza miks-pulta Radio Šibenika, a noću lijepi i boja umanjene modele automobila i motora.
Nikola Balvan
U prvom redu radijski producent i DJ, a onda i maketar. Samotnjački hobi koji možda slabi vid, ali hrani živce i liječi stres. Nikola Balvan, u Šibeniku od milja zvan Nikolica, godinama je pasionirani sastavljač maketa sprotskih automobila i motora, na što je potrošio/uložio nebrojeno mnogo sati u svom stanu na Baldekinu, pod stolnom lampom i pod budnim okom svog psa Diznija.
– U školi sam bio zakačen na RTV (Radno-tehničko vaspitanje), gdje smo radili makete mostova, kućica za ptice… Sjećam se i „Mehanotehničkog konstruktora“ kojeg sam dobio na poklon, a i roditelji su mi redovito kupovali magazin „SAM“ s raznim nacrtima. A onda su se sredinom osamdesetih u dućanima pojavile prve makete aviona, bila je to ljubav na prvi pogled – kaže Nikolica, koji se iz rodne Banja Luke u Šibenik preselio 1995. godine.
Prve avioni koje je sastavio bili su Spitfire i Messerschmitt, u mjerilu 1:72. Nisu preživjeli, oboreni su u njegovoj dječačkoj sobi, jer ih je shvatio kao igračke, a ne kao makete. Tada se prebacio na automobile, jer je u međuvremenu razvio sklonost ka gledanju auto-utrka. Jedna od prvih maketa na četiri kola koju je sastavio bio je Mercedesov trkači kamion 1450 LS, a taj je preživio i do danas. Kako su novinari, ne svojom krivnjom, opterećeni društvenim podjelama, antagonizmima i netrpeljivostima svih vrsta, činilo nam se logično pitati gledaju li se „preko nišana“ oni koji izrađuju avione s onima koji su se odlučili za automobile?
– Nema tu neprijateljstva! Sve je to maketarstvo, drveno ili plastično. Ja sam s aviona prešao na auto/moto, ali sam i nakon toga sastavio i nekoliko aviona i jedan jedrenjak, promjene radi – kaže Nikola Balvan, koji je prvu maketu sastaljao cijelo jedno popodne, da bi se danas taj proces lijepljenja i bojanja razdužio na pet mjeseci, ponekad i duže. – S vremenom rastu afiniteti pa tako i nastojanje da maketa bude što realnija replika pravog modela. A to onda sve ovisi o nabavi dokumentacije, referentnih fotki, pribavljanja raznoraznih dodataka i detalja. Najbitnija stvar je imati puno strpljenja.
Maketarstvo, naravno, nije jeftin sport. Početnici će se zadovoljiti maketom od desetak eura, dok će „ovisnici“ naići i na kutiju s cijenom od tisuću eura. – Minimalna cijela za dobru i detaljnu auto/moto maketu je pedeset eura, koja se može složiti bez kupovine dodatnih detalja. Kupujem uglavnom preko interneta, iz Engleske, Japana, Belgije… Kod nas ima nekoliko web-dućana koji se bave prodajom maketa, ali su uglavnom bazirani na ratnu tematiku (avioni, tenkovi…). Početnici koji ne idu ciljano na neku maketu mogu nabaviti čak i u nekom trgovačkim centrima u Šibeniku makete, boje i ostale potrepštine. Izbor je sužen, ali za početnike sasvim dovoljan. U novije vrijeme su se pojavili i proizvođaci koji se bave isključivo proizvodnjom i miješanjem boja za makete te potrepština za postarivanje dijelova na maketama da bi se dobio što realni, prirodni efekt ili utjecaj vrimena. Danas je to toliko daleko otišlo da se mogu nabaviti licencirane nijanse od F1 bolida ili rally auta.
A što s gotovim maketama? Uvjerili smo se da ih ne vozi po sobi, stoje na polici iza stakla, poput vrijednih artefakata. – Po maketarskim forumima postoji nekolicina kolega koji prodaju svoje sastavljene modele ili rade makete po narudžbi. Međutim, ja nisam od takvih, mislim da jednostavno nema cijene za trud i vrijeme uloženo u što realnije kopiranje originala. Prije nekog vremena dobio sam odličnu ponudu za Rosenbergovu Opel Calibru DTM, relativno raritetnu na tržištu. Veliki Rosenbergov fan mi je nudio skoro dvije prosječne plaće za nju, no Calibra je još kod mene. Radije ću pokloniti, nego prodati – tvrdi Balvan koji je, po uzoru na kolege iz Varaždina, Zagreba, Splita, Rijeke i Zadra, imao plan osnovati i u Šibeniku klub maketarstva. Po forumima traži sugrađane koji dijele njegovu strast prema maketama, zasad bez uspjeha (ako takvi postoje mogu mu se javiti na nikolica@radiošibenik.hr).
Budući da u svakom novinaru čuči mali tabloidni crv, pitali smo ga kako žene reagiraju kad vide njegovu kolekciju igračaka uredno posloženo na zidu dnevnog boravka? – Maketa nije igračka! – taknuli smo, nesvjesno, u bolnu točku. Ne zbog žena, nego zbog onog „igračka“. – Maketa je umanjeni statički prikaz nekog objekta ili vozila. Naravno, maketa ne mora uvijek biti umanjena, postoje i makete koje su i veličinom identične originalu, takve obično možemo vidjeti po muzejima – objašnjava. – Bliski krug ljudi je u tome zajedno sa mnom, dakle to im nije čudno jer su navikli, a i sami mi kupuju makete za rođendane. A što se tiče šireg kruga, obično naiđem na začuđene face s pitanjem: „Pa ti se još igraš s autićima!?“. Ali takvima se i ne trudim objasnit taj osjećaj kad od hrpe sitnih komada plastike nastane minijatura vjerna originalu do najmanjeg detalja.
Nikola Balvan ne zna tko ima najveću kolekciju maketa u nas ili u svijetu. Zna samo da se u tom svemiru cijeni strpljenje, mirne ruke, tona živaca i puno sati uloženih u slaganje. Nema ni svoju omiljenu maketu, jer „svaka ima svoju priču“. Ali zato ima plan: – S nekim kolegama planiram osmisliti radionicu koju bismo ponudili MDF-u, a u sklopu toga bismo napravili i veliku izložbu maketa iz Hrvatske i regije, možda i šire. Nadamo se da ćemo tu ideju uspjeti realizirati iduće godine – otkrio nam je na kraju Nikolica.
I… jeste li upamtili? Maketa nije igračka!
