Međunarodni dječji festival 54. je put došao do svoga kraja. Zastava se spustila, zbrajaju se dojmovi…
Najlakše se uhvatiti u zamku vlastite nostalgije; prije je uvijek bilo bolje, danas ništa ne valja, a sutrašnjica je neizvjesna, mada teško da bi mogla biti dobra. I uvijek jedna te ista rečenica: „Fali šušura!“ I tako zvuči svaki razgovor o MDF-u ako prisluškujete filozofe po štekatima.
Što bi trebao biti „šušur“, taj isprostituirani i već pomalo iritantni pojam? Je li šušur trideset i nešto svakodnevnih radionica u odnosu na dvije-tri koliko ih je bilo „onda kad je bilo boje“. Je li šušur gužva na Maloj loži svakog dana u 20 sati, kada su počinjale besplatne predstave? Ili je to navala na kazalište u 19 i na Ljetnu u 21? Ili cirkusne atrakcije na rivi, body painting, projekcije na Gorici, koncerti dječjih zborova i nastup Malog vraga kada je nastao „prometni čep“ ispred kazališta?
Šušura je bilo koliko hoćete. Ovog recesijskog, novovjekovnog, prilagođenog situaciji. Nekad smo se po Masnoj ulici sudarali s kineskim glumačkim ansamblima ili folklornom skupinom iz Zimbabvea, koji su na račun upokojene države živjeli u Solarisu i po čitava dva tjedna. Danas se sudaramo uglavnom s umjetnicima iz Zagreba, Koprivnice, Karlovca… Stvar je isključivo u budžetu, koji je i ove godine osjetno smanjen. Pa i na takvom krizom poharanom MDF-u bilo je Španjolaca, Izraelaca, Slovenaca, Slovaka, pa čak i plesačkih trupa iz Argentine i Guama.
Predstava je bilo uspjelih i neuspjelih, shvaćenih i neshvaćenih. Prema mišljenju šibenske osnovnoškolske djece, koja su dva tjedna pisala u novinarskoj radionici Nora, ove su bile vrhunske: „Pepeljuga“, Djevojčica sa šibicama“, „Kraljica Vešmašina“, „Važno je zvati se Ernešto“, „Crvenkapica“, „Posvećenje proljeća“ i „Srebrne cijevi“, a filmovi „Ernest i Celestina“ te „Konj na balkonu“ – prvi belgijski, drugi austrijski – najbolje je što se Gorici dogodilo unazad nekoliko godina. Program na trgovima i ulicama te Noćni program bili su raznovrsni, a Prateći program najbogatiji dosad.
Šušura, dakle, nedostajalo nije. Ni prigovora, no rijetko je koji izašao iz dječjih usta…
