Srce veće od ruku – predstava je splitskog kazališta PlayDrama kojom je otvorena ovogodišnja dramska sezona u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku. Posrijedi je, kako se opisuje, intrigantna drama o dva bračna para koja se nalaze se usred ljubavnog čeverokuta, pri čemu u nemogućnosti realiziranja stvarnog odnosa svaki od njih stvara potpuno imaginarni odnos, živeći tako više u mašti s osobom koju nemaju, nego s osobom koju imaju pored sebe.
Autor drame je splitski glumac i pisac, ujedno i osnivač kazališta PlayDrama (www.playdrama.hr) Elvis Bošnjak, mnogima poznatiji kao glumac u hrvatskim filmovima i serijama, ili odnedavno kao psihoterapeut Tomislav čiju ulogu igra svake večeri osim vikendom na HRT1, u hvaljenoj seriji Na terapiji.
U predstavi osim autora Elvisa Bošnjaka igraju i Anastasija Jankovska, Petra Kovačić Pavlina i Vladimir Posavec Tušek, a redatelj je Trpimir Jurkić, a zanimljivo je kako je kostimografija djelo šibenske radionice Kešidov, odnosno Irene Vodišek Babaja.
Elvis Bošnjak autor je više drama (Otac, Nosi nas rijeka, Hajdemo skakati po tim oblacima i dr.) koje su redom osvajale najprestižnije nagrade, prema njima su snimani filmovi (Otac), a neke od njih, poput drame Nosi nas rijeka, proglašeni su svojedobno i kulturnim događajem godine u Hrvatskoj. Nakon glumačkog angažmana u HNK-a u Rijeci i u Splitu, Bošnjak se odlučuje na, za ova vremena, vrlo hrabar pothvat: prije nekoliko godina osniva vlastito kazalište Playdrama. U kratkom roku postavlja brojne nagrađivane predstave koje igraju u zemlji i svijetu, a usporedo pokreće i glumački studio kroz koji proteklih godina prolazi (i u njemu ostaje) na stotine polaznika, od najmlađih do onih u poznijoj dobi.
Na koncu, sve nabrojano, pa onda i aktualna glavna uloga u seriji Na terapiji, povod je za kraći razgovor s Elvisom Bošnjakom.
Elvis, treba li i vama nekakva terapija nakon što obavite sve silne zadaće? Kako stignete sve to: biti pisac, glumiti u kazalištima i u TV-serijama, voditi radionicu sa stotinjak polaznika…
– Pa recimo odlično bi mi došla jedna terapija bojama. Preferiram plavu, žutu i zelenu. To otprilike znači brod na plavoj pučini, sunce i otok na horizontu. Na žalost, za to trenutno nemam vremena. Iskreno, ne znam kako stižem. Ako krenem razmišljati o tome mislim da više neću stići ništa. Zato ne razmišljam, idem od trenutka do trenutka i nastojim se fokusirati na posao kojeg taj čas radim. Naravno, nekad treba stati, trenutno ne vidim tu stanicu na obzoru.
Je li vas nakon uloge psihoterapeuta ljudi zaustavljaju po ulici i traže savjete? Šalim se… Nije li činjenica da aktualne društvene prilike rezultiraju stanjem u kojem je glavnini nas potreban terapeut? Što učiniti da u budućnosti terapeuti imaju što manje posla?
– Pa psihoterapeute trebaju i ljudi u visoko razvijenim zemljama. Bilo kakve društvene prilike mogu negativno utjecati na čovjeka, višak novca, manjak novca, previše ili premalo posla. Ne želim opravdavati naše društvene prilike, naravno. Mislim da se ovdje radi više o odnosu čovjeka prema sebi i onom što ga oblikuje. Ljudi na ulici uglavnom nešto dobace ali, srećom, još ne pitaju savjete. Međutim, imam dosta poznatih koji su izjavili da bi oni, eto, mogli malo popričati sa mnom. Stvorio se popriličan red.
Na koncu, otkrijte nam, spremate li nam neko novo dramsko djelo? Ili štogod drugo?
– PlayDrama sprema predstavu Omladini o idealima prema eseju Ivane Brlić Mažuranić, premijera će biti u prosincu. To je nešto najljepše što sam ikad pročitao upućeno omladini. Ja sam završio svoj novi tekst Rebro, koji govori o glumcu i o tome što on proživljava na pozornici i nadam se premijeri iduće godine.
-
-
-
- Elvis Bošnjak
-
- Elvis Bošnjak
