‘U takvom kontekstu IunArmia predstavlja sramotno iskorištavanje djece u najosjetljivijoj fazi života, radi postizanja osobnih megalomanskih ambicija.’

Istraživanje o navikama gledanja televizije kod djece u Hrvatskoj, koje je u studenome ove godine ponovila agencija Ipsos Puls nakon provedbe kampanje o medijskoj pismenosti, ukazuje na promjene u tome kako djeca i roditelji gledaju televiziju.

“Kako je moguće da u 2016. još ima tako mnogo djece koja u ishrani ne primaju sve sastojke potrebne za zdrav rast”, pita Begin.

Djeca čine oko polovicu ukupnog broja izbjeglica koji su 2015. u inozemstvu tražili sklonište, a 45 posto djece izbjeglica pod UN-ovom skrbi dolaze iz Sirije i Afganistana.

Na svakih 1000 rođene djece, 55 će ih preminuti prije petog rođendana”, stoji u izvještaju, te se dodaje kako 82 posto te djece umre prije svog prvog rođendana.

Dijelić sadržaja: Deset savjeta za gledanje televizije s djecom, 4 stvari na koje djeca i mladi trebaju paziti na društvenim mrežama, Savjeti za nastavnike: Kako spriječiti elektroničko nasilje u školi, Kako umiriti dijete nakon zastrašujućih vijesti

Treba se zapitati i je li pravedno da u nekim mjestima djeca ”vrijede više”.

Na ovom svijetu šezdeset i dvije osobe ‘posjeduju’ više nego 3 milijarde 575 milijuna i 742 tisuće osoba – zajedno.

Valja se nadati da će urednici programa nekih televizija podržati kampanju na konkretan način: neuvrštavanjem emisija izrazito štetnog učinka po djecu i mlade, ali i za odrasle osobe…

Posebno je zabrinjavajuće da prosječno dijete tjedno provede 1680 minuta ispred televizije, dok s roditeljima provodi tek 38,5 minuta u suvislom razgovoru, kaže istraživanje.

O tome da djeca previše vremena provode ispred televizora, često bez kontrole roditelja, gledajući TV-sapunice priglupog sadržaja, TV šoue i  emisije sa sumnjivim kulturnim i obrazovnim  dosezima, sugestivne reklame za štetne proizvode, filmove i serije pune scena agresije, kriminala,...

Zaglupljujuće tzv. zabavne emisije, sapunice besmislenog sadržaja, glazbeni šund i trivijalizirani i senzacionalistički pristup u kreiranju informativnog programa, teško mogu imati pozitivan učinak na generacije koje stasaju konzumirajući takve sadržaje,