U Zagrebu ubuduće nitko neće moći koristiti gradski prostor za širenje govora mržnje,promicanje fašističkih simbola i znakovlja, klicanje ustaškog pozdrava Za dom spremni…Tako je odlučila zagrebačka Gradska skupština donoseći zaključak kojim se u prostorima grada zabranjuje ,korištenje obilježja, slogana ili poruka kojima se veliča, potiče ili odobrava nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, a među njima je i poklič “Za dom spremni”.. Ovaj zaključak brana je i nastupu Marka Perkovića Thompsona u zagrebačkoj Areni, osim ukoliko ne jamči da na koncertu neće u pjesmi „Bojna Čavoglave” koristiti službeni ustaški pozdrav ZDS koji je za potrebe njegove legalizacije konotiran kao budnica nastala u Domovinskom ratu, dio službenog znakovlja HOS-a, kao postrojbe koja je sudjelovala u obrani Hrvatske. Time je ZDS i službeno priznat, oslobođen kriminalizacije, čak unatoč stajalištu Ustavnog suda da je riječ o eklatantno ustaškom, protuustavnom pozdravu…
ZDS nema druge, osim ustaške konotacije!
No, to s budnicom nastalom u Domovinskom ratu, puka je laž koja je post festum, kad je već uveliko duh izašao iz boce, trebala osigurati da on tamo nekažnjeno i ostane. I sad imamo Thompsona koji bezmalo postaje junak zbog ustašluka kojeg širi i prenosi na nove generacije koje pojma o NDH i njezinim zločinima nemaju. Thompson je produkt jedne politike koja se sustavno provodi u Hrvatskoj, s više ili manje intenziteta, od ranih 90-ih godina.
Prvo i svakako najvažnije, ustaški pozdrav ZDS kojeg je u vrijeme NDH koristio poglavnik Ante Pavelić na svim svojim aktima, nema nijednu drugu osim ustaške konotacije, i oni koji su ga preuzeli, koji ga pronose i afirmiraju u društvu kao navodni braniteljski pozdrav iz razdoblja Domovinskog rata, što mu automatizmom daje mitsku svetost, preuzeli su ga upravo zato što je poveznica s poraženom zločinačkom NDH koju na svaki način žele rehabilitirati. Nema tu nikakve zabune, svjesno i smišljeno ZDS je uveden u hrvatski javni prostor s namjerom da njegova ustaška konotacija s vremenom preraste u svehrvatsku, obrambenu, domovinsku konotaciju.
Lako ćemo se sjetiti Tuđmanove teze s početka 90-ih kojom je pokušao relativizirati zločinačku narav fašističke NDH tvorevine, tvrdeći da je NezavisnaDržava Hrvatska bila izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda za vlastitom državom. No, Tuđman kao bivši komunist, Titov general čuvao se usporedbi nove, moderne hrvatske države s tom „povijesnom težnjom” koja je kolaborirala s fašistima i nacistima, uspostavila rasne zakone, provodila zločine i teror nad Srbima, Židovima, Romima i hrvatskim stanovništvom koje je nije prihvaćalo, otvarala koncentracijske logore, klaonice poput Jasenovca.
Iako je pokušajem uvođenja novogovora koji se naslanjao na NDH rječnik, i kune kao hrvatske monete, koketirao s ustaškim naslijeđem, bio je svjestan da bi inzistiranje na RH kao sljednici ustaške NDH bilo pogubno za međunarodno priznanje i prihvaćanje hrvatske države obranjene u Domovinskom ratu.. Je li to naslanjanje na „tekovine NDH „ bio Tuđmanov ustupak emigrantskim kadrovima koje je instalirao u sam vrh vlasti nove države, ili se radilo o autentično njegovim zamislima, teško je reći. Svakako, osim kune koja je potpuno prihvaćena kod građana, silovanje jezika riječima iz ustaškog govornog arsenala nije išlo. Međutim, nekima je NDH bila i ostala svetinja, kao danas Domovinski rat, i oni su se, uz pomoć nacionalista u HDZ-u i vlasti, izborili za legalno korištenje službenog ustaškog pozdrava u javnom prostoru.
“Hrvatska vojska”
Danas je to ZDS koji je Thompsonu obilježio glazbenu karijeru i pretvorio ga u ikonu dobrog dijela buntovne mladeži koja o povijesti svoga naroda i svoje države pojma nema. Naravno, ni o mnogočemu drugome, jer kao što je u samostalnoj hrvatskoj državi kontinuirano i predano razaran zdravstveni sustav koji je bio čuven po svojoj socijalnoj, humanoj i solidarnoj komponenti, tako je potpuno devastiran i obrazovni sustav što za posljedicu ima uglavnom neobrazovane generacije kojima se vrlo lako manipulira. Svakako, ZDS je dobio bitku u Plenkovićevoj Hrvatskoj, a pitanje je što će biti sljedeće? Uostalom, još je i bivša HDZ-ova predsjendica države Kolinda Grabar Kitarović za ustašku vojsku bez ustezanja govorila “hrvatska vojska”. Ako je to bila hrvatska vojska što su onda bili partizani, pripadnici Narodno oslobodilačke vojske i partizanskih odreda?
U obrazloženju zagrebačke Gradske skupštine navodi se da se „zaključak zasniva na antifašističkim temeljima Republike Hrvatske zapisanima u Ustavu RH kao i na stajalištima Ustavnog suda RH te Europskog suda za ljudska prava, prema kojima upotreba ustaškog pozdrava „Za dom spremni” ne uživa zaštitu slobode izražavanja jer predstavlja sadržaj koji potiče mržnju na temelju nacionalne, rasne i vjerske netrpeljivosti.”
Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević nije autor te formulacije, on je samo dosljedno tumači. Ovime se želi- rekao je- onemogućiti ponovno skandiranje pozdrava „Za dom spremni” kao što je to bio slučaj na koncertu na hipodromu u srpnju ove godine. To, i serija događaja koja se nastavila na hipodromsku euforiju, kroz različita događanja i zabraniteljske intervencije u kulturu, nagnali su klubove Možemo i SDP-a da posegnu za ovakvim mjerama i zaustave trend reustašizacije Hrvatske, makar u gradskim prostorima.
Svaki odgovoran gradonačelnik jedne demokratske europske države utemeljene na vladavini prava učinio bi isto što i Tomašević. Kojem bi to gradonačelniku odgovaralo da mu uoči nekih koncerata gradom defiliraju ljudi u crnom s ispruženim desnicama i pokličem poražene fašističke tvorevine Za dom spremni, da pjevaju ustaške pjesme i glorificiraju ustaške zločince?
Uostalom, nakon koncerta na hipodromu i svega što se događalo prije i tijekom njega, na svako novinarsko pitanje o tome Plenković je glumio skretničara: Što to mene pitate? Pitajte onog tko mu je dao dozvolu za koncert.
AP : Pustimo ono što se pjeva 35 godina, neka se pjeva…
Da, tako je tada govorio, a sada ironizira Tomaševićevu odluku da Thompsonu ne odobri drugi koncert, jer, veli, ako može 27. prosinca, kako to da ne može 28. prosinca? Na apel zastupnika Možemo! Damira Bakića da se stane s međusobnim optužbama i stimuliranjem incidenata, da se svi suprotstave zloćudnim pokušajima rehabilitiranja fašističke i zločinačke države koja samo generira nasilje frustrirane nacije, da svi stanu odlučno u obranu Ustava i ustavnih vrijednosti, Plenković cinično, s visoka Bakiću odgovara:
“Na vaš apel da nešto stane, neko crnilo, neka rehabiiltacija NDH-a? To nije politika naše Vlade, pitajte predstavnike nacionalnih manjina. Lijevi spektar se iznenadio da 500.000 ljudi voli Thompsonove domoljubne pjesme. Vi cijeli njegov opus želite svesti na tri riječi pjesme nastale u Domovinskom ratu. Nakon što ste odobrili koncert 5. 7., nakon kaznenih djela vezano uz Kostanjevića i Hipodrom, kažete 27.12. može, a 28.12. ne može. To nije normalno. Ja ne znam što radite vi. Ako mislite da ste time zaustavili povijesni proces rehabilitacije NDH, mi to nismo, mi to ne radimo. Mi smo osudili neprihvatljivi i sramotan incident u Splitu. Mene je bilo sram kao premijera kad sam vidio što se dogodilo malodobnoj djeci i starijim ljudima. Sram me bilo, tako sam i nastupio. Osudili smo i ovo u petak ( u Zagrebu, pred prostorijama Srpskog kulturnog vijeća ).- govorio je Plenković, no sramu nigdje ni traga. Samo optužbe na račun ljevice, kao da su u njezinim rukama mehanizmi vlasti…
– Stvorili ste nenormalnu atmosferu u društvu pretjeranim granatiranjem. Sloboda nije cenzura. Pustite svima jednako, ono što treba osuditi osudimo, ali pustimo ono što se pjeva 35 godina, neka se pjeva“, uzvratio je Plenković i time dao i osobni doprinos pogubnim trendovima u društvu kontaminiranom revizionizmom i rehabilitacijom zločinačke NDH. Ono što se pjeva 35 godina ( Bojna Čavoglave i ZDS ), neka se pjeva i dalje, to je Plenkovićeva filozofija. Nečinjenje. Nezamjeranje. Goli, truli oportunizam i nesposobnost suočavanja s poražavajućom inverzijom sustava vrijednosti u hrvatskom društvu koje danas slavi poražene i pljuje pobjednike.
I tako, što Tomašević činio da činio, nije dobro. Jasno, jer je opozicija HDZ-u i Plenkoviću, jer je dva puta pobijedio u Zagrebu, a HDZ se s tim ni nakon svih zagrebačkih poraza ne miri. Dojučer mu je Plenković gurao pod nos kao krimen što je izdao doozvolu za Thompsonov koncert na hipodromu, sad mu, pak, imputira da Thompsona zabranjuje, jer mu je u prosincu odobrio jedan, a ne dva koncerta!.
-Nedopustivo je da crnokošuljaši na našim ulicama, u našim gradovima, koriste nacističke i ustaške simbole i pokliče, pozivaju na NDH i Treći Reich- pokušao je osvijestiti premijera Bakić pozivajući ga da promijeni smjer jer “dvostruke konotacije i dvosmislene osude samo ohrabruju takve ljude. Vaš ministar je ustaše nazvao hrvatskom vojskom. Ovo ljeto. Rekao je da će se neke stvari početi mijenjati, i počele su se”, konstatirao je Bakić. No, to kao da se Plenkovića ni na koji način “ne dotikava”…
Thompson će tako 27. prosinca održati koncert u zagrebačkoj Areni, jer je ugovoren još u ožujku, ali drugog termina, 28. prosinca, koji je zatražio njegov menadžment, neće biti. Grad se obvezao u uvjete poslovamja Zagrebačkog holdinga uvesti pravilo da se sporni protuustavni pozdrav ne može koristiti na koncertima koji se održavaju u Areni i drugim gradskim prostorima, a do tada se neće ugovarati novi koncerti.
Što Thompson može, Roso ne može…
Koliko je daleko cijela ta priča otišla, koliko se duboko ZDS inkorporirao u društvo, vidjelo se po vehementnoj raspravi koja je pratila donošenje zagrebačkog zaključka. Za HDZ je „zabrana Thompsona u Zagrebu” čin totalitarizma i autoritarnog upravljanja Zagrebom, povratak u neka davna vremena kada se pjevače zabranjivalo i cenzuriralo zbog Vile Velebita itd., itd. Nimalo svijesti kod zagovornika slobodnog klicanja ZDS o zloćudnosti režima koji ga je inaugurirao kao svoj službeni pozdrav. I mada je svakom relativno obrazovanom jasno odakle je HOS baštinio ZDS, zbog čega ga je Thompson prigrlio, zašto navijačke i huliganske nasilničke skupine ponosno ističu na stadionima, ulicama i koncertima taj isti akronim, i dalje ga se pokušava abolirati konotacijama Domovinskog rata i uvesti u javni prostor kao legalan.
Thompsonov tim je reagirao na „Tomaševićev zaključak” objavom na Facebooku u kojoj izrijekom navode da je izvođenje „Bojne Čavoglave” sasvim zakonito i da bi svaka zabrana koncerta predstavljala kršenje pravomoćne sudske presude. Zaboravljaju pritom, da je sudska praksa neujednačena, da je Joe Šimunić platio novčanu kaznu za taj isti poklič, a tjerao je pravdu sve do Europskog suda za ljudska prava, da je makarski pjevač Mario Roso zato što je interpretirao Thompsonovu Bojnu Čavoglave sudski kažnjen. Thompson je u Hrvatskoj, međutim, u milosti politike i zakona, ergo, i pravosuđa. Nije jedini koji je jednakiji pred zakonom…
Na isti način reagira i HDZ, jer to su tići iz istog gnijezda, pa Možemo i SDP optužuju da u Zagrebu, pod izgovorom tobožnjeg „uvođenja kriterija” uvode političku cenzuru i postavljaju se iznad zakona i sudova kako bi Thompsona učinili personom non grada u Zagrebu.
Neujednačena sudska praksa
I Plenkovićev potpredsjednik u Vladi, ministar graditeljstva Branko Bačić pravi se nevješt. Neprihvatljivo mu je, kaže, da lokalna samouprava može propisivati koje se riječi i tekstovi smiju, a koji ne smiju izgovarati ( pjevati ) u gradskim prostorima. Poziva se na Visoki prekršajni sud koji je Bojnu Čavoglave u integralnom izdanju, dakle, zajedno s pozdravom ZDS, proglasio zakonitom i za javno izvođenje prihvatljivom. Taj isti Bačić bio je dio i Sanaderove družbe koja je svojedobno Thompsonu platila da u kampanji ne pjeva. Taj prima novac i kad pjeva i kad ne pjeva! Što govori o kakvom se profilu radi, koliko su istančana njegova moralna, domoljubna i pravednička načela kojima zamagljuje svoje profiterske ambicije koje su mu iznad svega. Kao i njegovom menadžmentu. Kakve trice i domoljubne kučine …
AP slavodobitno Tomaševiću poručuje da svoj zaključak može mačku o rep objesiti, jer zna se tko donosi zakone, Sabor, a ne Gradska skupština. No, pravni stručnjaci kažu kako u slučaju tužbe protiv Grada, Thompson ne bi imao pravnog uporišta, jer je zaključak kao takav sasvim legitiman.
Zašto se konačno, u interesu istine i smirivanja strasti, ne prizna da je obrana Thompsonove Bojne Čavoglave obrana zločinačkog nasljeđa NDH koji HDZ, potpomognut radikalnom desnicom, odavno želi rehabilitirati? Budalaština je da se ovdje brani budnica iz Domovinskog rata, to čak nije ni samoobmana nego perfidna laž koja se pokušava podvaliti masama kako bi se sačuvao ikonični status MPT-a , ne nikavog ustašofila, nego velikog hrvatskog domoljuba koji u svojim pjesmama otvoreno govori „loša bila 45.”, aludirajući na pobjedu antifašističke koalicije u Drugom svjetskom ratu, koju pjevač, kao i još neki u ovoj nesretnoj zemlji, smatra okupacijom.
Teško je razumjeti Plenkovića koji tako srčano brani pronositelje ustaštva iako je njegovo obiteljsko nasljeđe bitno drugačije. Makar iz poštovanja prema tome mogao bi stati na loptu i za promjenu se iskreno obračunati s neofašističkim tendencijama u društvu koje generiraju nesnošljivost i nikad veće nasilje među mladima Umjesto da ih negira, poriče, tolerira, a one koji o tome govore proglašava histeričnim. Sve će to Hrvatskoj kad – tada doći na naplatu. A tada će se AP već skloniti na sigurnije mjesto od onog koje ostavlja iza sebe...
