Studente poučavam skepsi, bez skepse ne možemo razviti osobnu autonomiju bez koje je ljudski život samo pusta tlapnja, nepodnošljivo izložena mnogim autoritetima. Naravno da skepsa nije za svakoga, ona je namijenjena za najjače pripadnike ljudskog roda – one koji mogu podnijeti mogućnost da ništa nije onako kako nam se predstavlja da jest. Skepsa nas osamljuje, a slabi ljudi ne podnose samoću jer postoji opasnost da u njoj pronađu najstrašnije i najuzaludnije biće – čovjeka koji nije u stanju osmisliti vlastiti život kao nešto bitno. Naš svijet je, čak i za one koji nisu upoznati s Platonovim naukom, svijet sjena.
Ljudi svijeta sjena
Odbijam poučavati nepoznate i nezainteresirane, ali ću ipak, ne kao pouku nego kao čin uvažavanja ideje čitatelja, dati jedan primjer o svijetu sjena. Primjer je iz prošlosti koju, kada joj pridamo moć, nazivamo poviješću ili historijom. Svako prethodno razdoblje uz koje smo kolektivno pristali, kao, primjerice uz ideju Jugoslavije, tada smo, kao kolektivno slaba bića, tu ideju ujedno promatrali kao čvrstu realnost. Poslije smo, zbog povijesnog procesa na koji ničim nismo utjecali, iako utvaramo da jesmo, tu ideju opozvali, kao i autoritete koji su stajali iza te ideje, da bismo potom pristali uz Tuđmanovu ideju hrvatskog suvereniteta. Ta ideja će, u nekom sljedećem razdoblju, biti opozvana zbog pristanka uz neku drugu ideju.
Ljudi su naprosto takvi – slabi poslušnici vladajućeg privida i borci protiv prošlog privida kojem su, dakako bili lojalni istom onom lojalnošću kojom je naoružani general Tuđman zavodio maršala Tita ili, da spomenem i nekog živog, riječ je o lojalnosti koju je u sebi otkrio T. Dujmović, nekadašnji komunistički aspirant, koji sada zarađuje dnevnice kao nacionalist. Dnevnice zarađuje tako da riga vatru na komuniste i Jugoslaviju. Toga sada nema, kada je bilo, spremno se nudio da će, kao najamni radnik, promovirati komunizam i Jugoslaviju. Sve je to, zapravo, jadno i zabavno. Svi takvi su tada, ali i sada, bili i ostali ljudi svijeta sjena ili nadničari koji se iscrpljuju na najnižim točkama ljudskog svijeta – na točkama carstva privida i sjena ljudskosti. Treba li takve ljude dehumanizirati? Ne, sasvim je dovoljno zadržati ih na onoj razini na kojoj se sada nalaze.
Ukradeni događaji
Navedeno je razlog zbog kojega ne uspostavljam odnos s onima koji mi ne odgovaraju, neovisno o ulozi koju u društvu igraju. Moje je pravo da gospodarim vlastitim životom i da svima koji mi ne odgovaraju, i to zbog bilo kojeg razloga, uskraćujem značaj. To činim tako da jednostavno ugasim ideje koje mi ne odgovaraju, tada nestaje i privid ili, ako vam je lakše, stvarnost koja leži iza te ideje odnosno tih ideja. Ja, primjerice, niti minute nisam živio u Tuđmanovoj državi, tu ideju sam odmah ugasio jer je beznačajna i ponižavajuća. Ona ne može ući u moje iskustvo bez moga pristanaka, a ja sam joj taj pristanak, metodom gašenja ideja, posve uskratio. Tuđmanova država nije i moja država. Za mene ne postoji ni koncert na Hipodromu. To nije nešto što ima čvrstu konzistenciju, radi se o manifestaciji prijetvornosti koja savršeno odgovara svijetu sjena.
Taj svijet funkcionira na krađi događaja odnosno na uvjeravanju da se nešto dogodilo, a nije, kao i da ono što se navodno dogodilo ima neko posebno značenje, a nema. Zadnji ukradeni događaj su, recimo lokalni izbori. Rezultati tu nisu bitni jer je riječ o nečemu što pripada svijetu sjena, da ne pripada, ne bi danas PR stručnjaci, angažirani u kampanji nekih kandidata, nastupali kao analitičari, uvjeravajući javnost kako su njihovi kandidati najbolji i da su izabrani zbog toga što su oni najbolji PR stručnjaci?! Uzaludno je zamarati se tko je tu najbolji i zašto netko tko je najbolji u realnosti treba PR stručnjaka da ga prikaže najboljim, kao i zašto PR stručnjak glumi analitičara kako bi pohvalio sebe kao PR stručnjaka, a usput i svog klijenta koji je deficitno dobar zbog čega poseže za PR agencijama.
Svijet sjena ne funkcionira oslanjanjem na snažne, skeptične umove, nego na plitkoj priči koja deformira realitet. E, u takvom deformiranom realitetu žive ljudi nesposobni da skepsom shvate istinu o sebi. Njima treba svijet sjena, on im daje značaj. Takvi ljudi obožavaju političke izbore jer na njima biraju one koji su im najsličniji.
