Premijeru Plenkoviću smiješno je čitati „sve ove komentare” o nekakvom Uredu za ideologiju u kojem bi se „uhljebio” nesuđeni potpredsjednik Vlade bez portfelja, DP-ov Ivan Penava. Neće biti takvog ureda, a premijer veli da ne zna da li takav ured ima ijedna zemlja, ali se razgovara o eventualnom povjerenstvu koje bi vodio šef DP-a zainteresiran za teme identifikacije žrtava nakon Drugog svjetskog rata. ”Ne znam”, veli Plenković, „kako takva politika pokvarenog telefona završi na kraju s nizom članaka koji su potpuno neutemeljeni”. Možda da pita Penavu i Ćipu koji su nadugo i naširoko obrazlagali svoju ideju kojoj se AP danas čudi…
Dakle, sad znamo da Penava neće u Vladu kao ministar ( sva su mjesta za DP već popunjena! ), neće biti nikakvog Ureda za ideologiju, ali će se šef DP-a i potpredsjednik Sabora, zainteresiran za određene teme, primjerice „identifikaciju i premještaj žrtava koje su stradale nakon Drugog svjetskog rata kod Bleiburga, Križnim putevima, primjerice u Sloveniji”, baviti tom problematikom u jednom posebnom povjerenstvu, čije je osnivanje predložio sam Penava, i koje bi se tome intenzivnije posvetilo, iako to radi Ministarstvo branitelja i to, kaže Plenković, s velikim uspjehom. Čemu onda povjerenstvo, čemu Penava?
-Vidjeli ste koliko je potpredsjednik Vlade Tomo Medved učinio na pronalasku nestalih iz Domovinskog rata. To su važne teme, tako da je to otprilike okvir onoga o čemu govorimo– trudio se premijer spustiti loptu na zemlju i prebaciti je na jedan bliži teren.
Međutim, Penava ne govori o nestalima iz Domovinskog rata, to nije u njegovom fokusu, njegova glavna preokupacija su žrtve komunističkog režima nakon Drugog svjetskog rata, a ako to nije ideološka tema, pogotovo kad se njome bavi jedan političar a ne povjesničar, koja u osnovi smjera reviziji povijesti, što onda jest!? Što kvalificira jednog kineziologa da se na relevantan način bavi tom povijesnom temom?
