Svjetski dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja od 1993. godine kad ga je proglasila Glavna skupština Ujedinjenih naroda. Kako kažu, cilj obilježavanja tog Dana, koji okuplja medijske profesionalce, koji potom procjenjuju stanje slobode medija i raspravljaju o mogućnostima za rješavanje brojnih izazova, jest podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda i njezinih temeljnih načela. Cilj je i kontinuirano promicanje načela slobode medija, ukazivanje na važnost zaštite medijskih sloboda i borbe protiv svih oblika utjecaja na medije kao i sjećanje na medijske djelatnike koji su izgubili život obavljajući svoj posao.
-Novinari su mete napada i prijetnji i u svakodnevnom radu. Na krilima populizma i bez odgovornosti, političari se s pozicija moći obračunavaju s novinarima i podržavaju atmosferu vrijeđanja novinara. Novinari su izloženi prijetnjama, napadima, cenzuri i pritiscima od strane različitih političkih i korporativnih interesa, neutemeljenim SLAPP tužbama. Sloboda izražavanja se sužava, a novinarska neovisnost se često dovodi u pitanje. I upravo zato borba za slobodu medija postaje još važnija, ali i zahtjevnija. – podsjećaju iz Hrvatskog novinarskog društva.
Evo sada i vezane vijesti koja dovoljno govori o tzv. slobodi medija u državi u kojoj na glavninu utjecajnih medija utječu vladajuće partije na državnoj i lokalnoj razini. HND je proveo anketu čije rezultate ke priredila Monika Kutri, te koje prenosimo u nastavku:
U Hrvatskoj je trenutno aktivno najmanje 696 tužbi protiv medija i novinara, prema rezultatima ankete koju Hrvatsko novinarsko društvo (HND) uzastopce provodi već sedmu godinu. Građanske parnice za naknadu štete i dalje čine najveći udio – čak 629 slučajeva, što predstavlja 90 posto svih tužbi. Ukupni iznos potraživanja u tužbama doseže najmanje 3,1 milijun eura.
Budući da anketa ne pruža detaljan uvid u pojedinačne predmete, ne može se sa sigurnošću utvrditi koliko njih bi se moglo svrstati u kategoriju SLAPP-a, odnosno tužbi usmjerenih na ograničavanje javne participacije i gušenje slobode izražavanja. Međutim visoki iznosi početnih tužbenih zahtjeva u građanskim sporovima, koji često premašuju pravomoćno dosuđene iznose, ukazuju na to da je mnogima od njih primarni cilj zastrašivanje medija te poticanje cenzure i autocenzure među novinarima, što su obilježja SLAPP-a.
U ovogodišnjoj anketi sudjelovalo je 11 medija, od kojih je samo jedan naveo da trenutačno nema nijednu aktivnu tužbu. To jasno pokazuje koliko je pravni pritisak postao svakodnevica u radu redakcija. Među najčešćim tužiteljima ističu se javne osobe, fizičke osobe koje nisu poznate široj javnosti, pravne osobe, političari i osobe iz pravosudnog sustava. Posebno je zabrinjavajuće što je najdulje otvoren sudski postupak aktivan već više od 22 godine – riječ je o slučaju protiv Večernjeg lista. Procjenjuje se da ukupni iznosi odštetnih zahtjeva znatno premašuju 3,1 milijun eura; jedan od ispitanih medija uopće nije dostavio informacije o financijskim zahtjevima. Također, uzorak od 11 medija ne može se smatrati reprezentativnim za cjelokupnu medijsku scenu u Hrvatskoj, čime stvarni razmjeri pritisaka putem tužbi ostaju djelomično nepoznati.
Prema službenim podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, koji su dostavljeni HND-u za potrebe ove ankete, na dan 31. prosinca 2024. godine na hrvatskim sudovima bilo je aktivno 68 kaznenih postupaka u kojima su tuženici novinari. Tijekom prošle godine pokrenuto je dodatnih 197 građanskih tužbi za naknadu štete, dok je ukupno 547 takvih predmeta i dalje neriješeno. Posebno je zanimljiv pregled sudskih ishoda: u zadnje četiri godine (2021. – 2024.) doneseno je 30 rješenja o odbacivanju ili povlačenju privatnih tužbi te 70 rješenja o obustavi postupka. U tom razdoblju izrečene su četiri odbijajuće presude i 24 oslobađajuće presude, dok je osuđujućih presuda bilo samo 18. Ovi podaci pokazuju da je u prosjeku tek svaki osmi novinar proglašen krivim za djelo za koje je bio optužen.
“Iako je brojka od najmanje 696 tužbi protiv novinara i medija može činiti kao pad u odnosu na prethodne godine – što bi svatko od nas pozdravio – stvarnost je ipak zabrinjavajuća jer je realna brojka tužbi i iznosa odštetnih zahtjeva sigurno veća”, rekao je Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva.
“Možemo govoriti da u Hrvatskoj imamo kulturu nasilja tužakanja novinara i medija s jednim ciljem, a to je financijsko uništenje. Polemika u društvu je gotovo nestala. Tužbe su sredstvo zastrašivanja koje razni moćnici koriste ponajprije protiv onih koji kritički govore, pišu ili izvještavaju. No, HND-ov glavni zahtjev od kojeg nikad nećemo odustati i dalje je isti: dekriminalizacija svih djela protiv časti i ugleda. Smatramo da bi se time smanjio pritisak tužbama jer je Hrvatska odavno zemlja u kojoj se povreda ugleda i časti najbolje liječi sudskim tužbama i visokim odštetnim zahtjevima” dodao je Zovko.
I sam HND trenutačno je uključen u jedan sudski spor koji se vodi protiv njegovih bivših potpredsjednika, Branka Mijića i Gorana Gazdeka. Kazimir Bačić, bivši glavni ravnatelj HRT-a, podnio je protiv njih privatnu kaznenu tužbu za klevetu, na temelju članka 149., stavka 2. Kaznenog zakona (KZ/11). Tužba se odnosi na priopćenje koje je Izvršni odbor Hrvatskog novinarskog društva objavio 12. ožujka 2021., a koje su kao članovi tadašnjeg vodstva HND-a potpisali Mijić i Gazdek. U priopćenju se kritički osvrće na poteze tadašnjeg ravnatelja Bačića, posebno na otkaz uručen predsjedniku HND-a Hrvoju Zovku putem medija, kao i na “upozorenje pred mogući otkaz” novinarki Maji Sever nakon njezina javnog istupa. U priopćenju se propituje način upravljanja HRT-om, uz tvrdnje da su se odluke donosile bez poštivanja zakonskih i institucionalnih procedura, a od nadležnih se institucija tražila hitna reakcija i zaštita novinara i medijskih sloboda.
Centar “Miko Tripalo” i Hrvatsko novinarsko društvo u istraživanju prirode tužbi protiv novinara i medija otišli su i korak dalje te lani proveli projekt “Fighting SLAPP”. U okviru projekta napravljena je analiza 1.333 sudskih odluka (i zapisnika) koje su donesene između 2016. i 2023. godine, a kojom je utvrđeno da je u više od 40 posto analiziranih građanskih i kaznenih predmeta prisutan barem jedan SLAPP-indikator, dok se dva i više indikatora javljaju kod polovice tih predmeta. Primjeri tužitelja koji su se istaknuli u ovim tužbama uključuju bivše političare i dužnosnike poput Milijana Brkića, tadašnjeg potpredsjednika Hrvatskog sabora i člana HDZ-a, te Tomislava Tolušića, bivšeg ministra regionalnog razvoja i poljoprivrede. U popisu tužitelja našla se i Hrvatska radiotelevizija (HRT), kao i Željka Markić, konzervativna aktivistica poznata po inicijativi „U ime obitelji“. Među onima koji podnose tužbe protiv novinara i medija nalaze se i suci, kao dio pravosudnog sustava, čime se dodatno otvara pitanje ravnoteže između zaštite osobnog ugleda i očuvanja slobode medija.
Tužbe protiv novinara i medija, osobito one neosnovane ili dugotrajne, ozbiljno ugrožavaju slobodu medija i pravo javnosti na informiranje. Kada novinari rade pod stalnim pravnim pritiskom, otežano je istraživačko novinarstvo i smanjuje se spremnost medija da izvještavaju o temama od javnog interesa, osobito ako uključuju moćne pojedince ili institucije. Takvo okruženje potiče autocenzuru i narušava demokratski nadzor nad nositeljima vlasti. Iako svatko ima pravo na pravnu zaštitu i svakako nisu sve tužbe protiv medija neosnovane – jer postoje greške i slučajevi nepoštivanje granica profesionalnih standarda – važno je razlikovati legitimne pokušaje zaštite časti i ugleda od pokušaja zloporabe pravosuđa kako bi se ušutkali mediji i obeshrabrilo kritičko i neovisno izvještavanje. Upravo je ta razlika ključna za očuvanje ravnoteže između prava pojedinaca i zaštite javnog interesa.
