Kršćani vjeruju u Božje utjelovljenje koje se dogodilo jednom u povijesti, i to u osobi Isusa Krista, ali oni, upravo zato što su kršćani, taj događaj neprestano značenjski žive. Oni koji ne priznaju ili životom ne pristaju uz Božje utjelovljenje, nisu kršćani. Ako Bog jest, on se događa u čovjeku, neovisno o tome vjeruje li neki čovjek u Boga ili pak ne vjeruje. Kršćanstvo je zapravo religija isticanja značaja čovjeka, a tek potom Boga. Bog se nije utjelovio kako bi se uzvisio iznad ljudskog, nego kako bi se izjednačio s ljudskim te tako sve one koji u njega vjeruju obvezao da svoju vjeruju iskazuju u onome ljudskome. Nije moguće biti kršćanin, a istovremeno odbacivati čovjeka.
Značaj čovjeka ističe i humanizam, pa i ateistički humanizam. Zbog toga humanisti nisu protiv vjernika, a vjernici nisu protiv onih koji ne vjeruju jer su i jedni i drugi prvenstveno ljudi. Kršćani ne traže da čovjek vjeruje, oni u svakom čovjeku gledaju biće koje je stvoriteljskom Božjom ljubavlju stvoreno na sliku Božju. Biti stvoren na sliku Božju je jedan vid utjelovljenja. Humanisti, posebno ateisti, ne traže da vjernici odbace vjeru kako bi bili ljudi – štoviše, oni prihvaćaju vjernike zato što su vjernici ljudi, to im je sasvim dovoljno. Svijet se, dakle, ne mjeri mjerom bogova, nego mjerom uvažavanja svakog čovjeka.
Susret kršćanstva i humanizma bio je vidljiv nakon smrti pape Franje. Ateisti i vjernici su biranim riječima govorili o ovom čovjeku koji je ljude oduševljavao vlastitom ljudskošću. To je bila ljudskost vjernika koji ne odbacuje ljude. Koliko je Hrvatskoj bitan čovjek, jasno je i po tome što je naša Vlada proglasila dan žalosti za ovim dobrim papom u trajanju od 12 sati. Čudi me što se umjesto toga nisu odlučili za minutu šutnje. Meni je posve razumljivo da papa Franjo, koji je bio papa čovjek, upravo zbog toga ne može biti prepoznat, i nije prepoznat, od države negiranja ljudskosti. U tome nema ničeg neobičnog. Hrvati su puno duže tugovali za papom Ivanom Pavlom II., jer je se on trudio oko njihovog hrvatstva. Papa Franjo se trudio oko naše ljudskosti, a tko se trudi oko ljudskog elementa Hrvata, postat će meta naše perfidne odmazde.
Hrvatska, čini se, nije država ljudi, nego Hrvata, a biti Hrvat, da se poslužim analogijom s odnosom milosti i naravi, ne pretpostavlja da Hrvat najprije treba biti čovjek, i sve dok jest čovjek, dotle može biti i Hrvat odnosno oni koji su prestali biti ljudi, ne mogu biti i nisu Hrvati. Tako to jest, kada se ideja nacije utjelovi u ljudskom, no, kada nacija prethodi ljudskome, onda ljudskosti nema. Ljudi, pa i ljudi Hrvati, iskazali su žaljenje zbog smrti pape Franje, ali, valja priznati, za njim nisu žalili, štoviše zbog njegove smrti su likovali, Hrvati bez doticaja s oni ljudskim – njima je bilo drago što je umro ovaj papa.
Vrhunac neljudskosti osvanuo je na naslovnici jednog nacionalističkog tjednika, čije ime neće spominjati jer ni to ne zaslužuje, kojom se prave Hrvate poziva da ne prolijevaju suze zbog pape koji ih je izdao dodvoravanjem Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ova teza savršeno odgovara prerano zaustavljenom intelektualnom razvoju njezinog autora. Papin grijeh je taj što nije proglasio Stepinca svecem. Jasno je da njih ne zanima svetost, jer da ih zanima, znali bi da tada Stepinac ne bi postao svet samo Hrvatima katolicima, a njih je svega nekoliko milijuna, nego bi njegova svetost došla pred lice 1,4 milijarde vjernika. Misle li uistinu svi katolici, pa i oni koji se nalaze u državama koje su osjetljive na koketiranje s fašizmom i nacizmom, da je Stepinac svet? Meni svejedno, ali njima možda nije.
Katoličanstvo je globalna religija, ali ona i globalizira. Ne može netko biti kršćanin a da istovremeno nije i globalist – svi kršćani su dužni globalizirati ljudskost, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga što se Bog utjelovio kako bi mogao biti ono što je žarko želio biti, a želio je biti čovjek. Nacionalisti ovo ne shvaćaju, oni smatraju da je moguće biti suverenistički (nacionalistički) kršćanin. Jest, ali ne unutar Katoličke crkve. Takvo kršćanstvo je moguće unutar pravoslavlja. Hrvatski nacionalisti nisu i ne mogu biti katolici. Zato im papa Franjo i smeta.
