Oporba u Hrvatskoj sve više postaje problem, upravo zbog toga što u potpunosti ima oporbenu narav, bez ikakvih primjesa i same želje da jednom obnaša vlast. Oporba je posve zadovoljna time da se neprestano obraća Plenkoviću, umjesto da se obraća građanima. Građani su ti koji su, ma koliko se mi tješili da nije tako, ti koji su htjeli da se upravo ovakvom, krajnje predvidivom kombinatorikom formira vlast, stoga snaga promjene ne leži u Plenkoviću nego u građanima, a građanima se obraća samo Plenković. Već iz same činjenice da je Plenković adresat oporbenog govora, jasno je da bi bez njega oporba ostala bez riječi. I to je poražavajuće.
HDZ i građani
Da su se na prošlim parlamentarnim izborima oporbeni političari lijevog političkog spektra (iako ova hermetična podjela na ljevicu i desnicu sve više gubi smisao) udružili i zajednički nastupili prema građanima s razine cjeline političkog spektra, ljevica bi ostvarila relativnu pobjedu, a tada bi sve bilo moguće. No to se nije dogodilo budući da se stranke ljevice nisu obraćale građanima, nije ih bilo briga što će Plenković i njegova koruptivna stranka, poznata po tome da uspostavlja stranačku kontrolu nad institucionalnim i javnim životom, prvi put od osamostaljenja ove države, dobiti treći uzastopni mandat. Ljevica o tome nije razmišljala, zato i snosi odgovornost za sadašnje stanje.
Zagovornik sam toga da istina, ma kakva bila, ne smije biti prešućena, a istina našeg političkog života je da je sve zadano, tu nema mjesta za nikakvo iznenađenje – da sutra budu izbori, opet bi pobijedio HDZ, ne zbog toga što HDZ odgovara svim građanima, već zbog toga što se HDZ obraća građanima. Istina je da je ova koruptivna stranka korumpirala i same građane u broju koji im, uz sufliranje beskarakterne ljevice, omogućava uspostavljanje većine. Oni su makar pokazali inicijativu i potrudili su se da građane korumpiraju. O tome, naravno, ne mislim ništa dobro, ali postavljam sljedeće pitanje: zašto se oporba ne obraća građanima, zašto ne želi preuzeti vlast? Da je uistinu željela preuzeti vlast, danas bi u Banskim dvorima bio neki drugi premijer, ali to se nije dogodilo, i tu je priči kraj.
Nakon prošlih parlamentarnih izbora – naravno, pod pretpostavkom da se do sljedećih ne dogodi radikalna promjena – nemam namjeru izaći na sljedeće parlamentarne izbore. Smisao glasanja nije da izaberem oporbu, a prema sadašnjem stanju stvari, glasao bih za oporbu koja na izbore izlazi razmrvljena kako bi i dalje mogla biti isključivo oporba. Ako oporba izlazi na izbore kako bi i dalje bila oporba, nešto takvo nemam namjeru podržavati. Radije ću se, na dan izbora, odlučiti za programirano građansko neznanje i nedjelovanje. Ideje pokreću svijet, one nadilaze stvarnost i u njoj vide materiju koja može poprimiti drugačiju formu.
Vječita (lijeva ) oporba
Koju i kakvu to ideju ima oporba? Ne vidim ništa idejno osim namjere da stalnim ponavljanjem uvijek istih obrazaca, ova već dobrano politički ostarjela ekipa aristokracije nemoći, uzaludnosti i spoznajno-idejne insuficijencije sačuva izdašne saborske materijalne privilegije i umišljaj medijski posredovane bitnosti. Prava istina je da su nebitni, jadni i suvišni – već treći mandat uzastopce. Oporbeni status nije problematičan ako postoji istinska želja da se on prevlada, ali te želje kod naše vječite oporbe nema.
H. Arendt pitala se o tome ima li politika u suvremenom, postmodernom svijetu ikakvu svrhu te, ako ima, je li, za ostvarenje te svrhe opravdano upotrijebiti sva sredstva koja stoje na raspolaganju. Ona je ova pitanja proglasila retoričkim, no ja ih, kada ih kontekstualiziram tranzicijskom demokratskom stvarnošću naše države, ne smatram niti malo retoričkim. Ako je svrha političkog djelovanja, makar ona bila krajnje reduktivna, onemogućavanje da s državom, a to znači s institucijama i s proračunom, upravlja najkoruptivnija stranka, jasno je da su za realiziranje ove svrhe opravdana sva moguća legitimna sredstva koja pripadaju demokratskom korpusu. Zašto ta sredstva ne koristi hrvatska oporba, a tu prije svega mislim na ljevicu, desnica ne predstavlja oporbu HDZ-u? Zato što je oporba ostvarila svrhu, a njezina svrha je da ostane to što je i do sada bila – oporba.
Glasači koji glasaju za oporbu koja se bori da ostane oporba nisu ništa manje korumpirani od HDZ-ovih glasača. Razlika je u tome što HDZ-ovi glasači biraju aktivnu korupciju, dok glasači oporbe biraju hibernirajuću korupciju. Hrvatska ima dva ozbiljna politička problema bez naznaka da će biti riješena – jedan problem je korumpirani HDZ, a drugi problem je beskarakterna oporba.
Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)
