*O temi potencijalne gradnje tzv. energane, odnosno spalionice smeća nedaleko od Šibenika (i drugdje) smo vas već izvještavali, a sada prenosimo izvještaj Slobodne Dalmacije s današnje konferencije za novinare:
Nezavisna lista Stipe Petrine danas je iznijela opširne argumente na temu “energana u Šibeniku – da ili ne”. Pred novinare su sjeli dožupanica Iris Ukić Kotarac, gradski vijećnici Branko Kronja i Rikard Marenzi te predsjednik Županijske skupštine i šef Stipe Petrina. Zaključak je “ne”. A zašto “ne”? Evo ukratko:
– energana je neisplativa
– energana se inače gradi u velikim gradovima
– više će stvoriti otpada nego što će ga spaliti
– zagađuje
– nema je u županijskom prostornog planu (zasad)
– dolazit će smeće iz cijele Dalmacije
– dobivena energija bit će (zapravo) zanemariva
– gradska vlast je želi graditi jer su poslušnici središnjice u Zagrebu
Evo uvodne riječi vijećnika Rikarda Marenzija, inženjera elektrotehnike:
– Republika Hrvatska se obvezuje do 2035. godine da najmanje 65 posto mase ukupnog komunalnog otpada reciklira i pripremi za ponovnu uporabu. Da bi to bilo moguće u planu je otvoriti 11 centara za gospodarenjem otpadom. Dosad su otvorena tri centra, od kojih je po kapacitetu najmanji Bikarac, s godišnjom obradom od 40 tisuća tona. Da bi se postigao cjelovit sustav gospodarenja otpadom treba uvažavati ograničenja dopuštene količine otpada za odlaganje, a to je svega 10 posto, što je cilj do 2035. godine. Danas se u Šibensko-kninskoj županiji odlaže 65 posto, što iznosi oko 20 tisuća tona godišnje, i to nakon svih selekcija i razvrstavanja.Tih famoznih 10 posto nije moguće postići bez energetske uporabe, odnosno spaljivanja otpada i usput, ako je moguće, energetski to iskoristiti. I tako dolazimo do energana. U samom strateškom planu Bikarca navodi se činjenica da je moguće proizvesti svega 20 posto visokokvalitetnog goriva iz cjelokupnog mješovitog komunalnog otpada. Najmanji kapacitet takvog postrojenja čiju je realizaciju moguće opravdati je 100 tisuća tona otpada godišnje.
Pa je nakon uvoda kazao ovo:
– Energana nema smisla u Šibeniku. Lokalna vlast se povinovala centrima moći ili kapitalu, a ne željama ili potrebama građana. Ja kao inženjer elektrotehnike ne mogu govoriti protiv energana, ali itekako imam pravo reći protiv energane u Šibeniku. Nismo protiv adekvatnog i neophodnog zbrinjavanja našeg otpada, ali ne želimo biti servis drugima za njihove potrebe.
– Energanom se dobiva otpad koji treba trajno zbrinuti, a to su pepeo i šljaka, lebdeći pepeo koji sadrži opasne tvari, muljevi koji isto sadrži opasne tvari, zatim muljevi iz separatora te voda kao tehnološki otpad.
Iris Ukić Kotarac prvo je malo oplela po županu, pa izložila stav sa županijskog gledišta.
– Nismo još čuli župana koji je biolog po struci, a očito mu ovo nije zanimljiva tema. Sa županijske razine mogu reći, temeljem važeće odluke županijskog prostornog plana, da je Bikarac centar za gospodarenje otpadom isključivo Šibensko-kninske županije. Radimo račun bez krčmara, a račun nam ispostavljaju Vlada i Sabor, koji određuju gdje će biti centri koji će pojesti sve smeće Dalmacije. Ne postoji tehničko, ekonomsko ili logično opravdanje da bi mi gradili energanu na području grada Šibenika. Plan gospodarenja otpadom još nije donesen jer nam nedostaju inputi. Grad Šibenik do ovog trenutka još uvijek Županiji, koja donosi prostorni plan, još nije dostavio niti jedan podatak koji bi bio relevantan za ovu temu, a to je dogradnja energane na Bikarcu. Nama, dakle, nedostaje ključni dokument ili inicijativa od strane grada. Ni Zavod za prostorno planiranje nije dobio nikakav dokument. Znači, u ovom trenutku nema niti glasa o energani. Odnosno, prostorni plan županije bit će donesen, a da neće predvidjeti mogućnost nadogradnje Bikarca. Postavlja se pitanje: tko je ovdje lud i tko nama određuje što ćemo mi raditi? Ovdje nije ispoštovana procedura, a bit ćemo kuća smeća cijele Dalmacije.
Vijećnik Branko Kronja ima teoriju, pomalo zavjereničku:
– Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević izbacio je energanu iz zagrebačkog GUP-a, a krenuo je u javnu nabavu za kamione koji smiju prevoziti otpad 400 i više kilometara. Znači sve je dogovoreno! Smijat će nam se Dalmacija, Hrvatska i cijeli svijet!
