Iako sam sličan tekst s ovom temom već davnije napisao nije loše napisati nastavak i to kad? Baš danas na sam početak nove školske godine…
Ljeto nam se bliži polako kraju, a to znači samo jedno – nova školska godina nam je pred vratima. Između uobičajenih priprema za školu, mnogi će roditelji izdvojiti malo vremena za ozbiljne razgovore sa svojim prvašićima i starijim školarina na temu radnih obveze i onog što se od njih očekuje. Tu su i razgovori o tome kako trebaju ponašati prema odraslima i kako trebaju postaviti prema drugoj djeci koja ih budu zadirkivala. Iz iskustva znam da roditelji često izbjegavaju razgovarati s svojom djecom o teškim temama pa tako i tema o tome o tome kako se ponašati prema djeci s invaliditetom obično izostane. Roditelji općenito rijetko uče djecu da budu otvoreni prema djeci koja imaju neku vrstu invaliditeta ili su na bilo koji način drugačija od drugih zato jer misle da se to podrazumijeva ili očekuju da netko drugi to uči njihovu djecu.
Još jedna zabluda roditelja jest da njihovo dijete, nikada ne bi mogli rugati ili maltretirati nekoga“. Istina je zapravo da djeca vrlo lako padaju pod utjecaj grupe jer jednostavno nisu spremna nositi se s utjecajem grupe koja organizira nasilje i to je obično ta prekretnica kad djeca po misle da nije u redu da se druže s nekim tko ima invaliditet ili je drugačiji. I zbog toga komunikacija važna, a vaš utjecaj kao roditelja presudan čak i za stvari za koje mislite da se podrazumijevaju.
Kad već spominjemo komunikaciju raspitajte se u školi kako se vaše dijete odnosi i ponaša prema drugima a pogotovo prema djeci s invaliditetom jer kad jednom budete izgovarali onu poznatu rečenicu „mi ga nismo tako učili“ znat će te da ste zakazali kao roditelj i bit ćete u pravu da ga niste tako učili – niste ga naučili da bude čovjek. Ako dobijete opasku od učitelja o nedoličnom ponašanju vašeg djeteta o prema drugima nemojte je zanemariti jer eto vaš sin/kći nisu takvi, jer kako se danas ponašaju prema drugima tako isto će se jednog dana ponašati i prema vama.
Komunikacija je ključna za prihvaćanje razlika. Zato objasnite svojoj djeci da druga djeca s invaliditetom nisu ništa manje vrijedna zbog toga što imaju invaliditet, nisu posebni samo imaju invaliditet kojem se treba prilagoditi. Recite im da zaslužuju njihovo prijateljstvo i poštovanje, da nikada nije u redu da im se rugaju, zadirkuju, maltretiranju ili isključuju ih iz društva. Ako razred vašeg djeteta pohađao i dijete s invaliditetom ne zaboravite ga pozvati na rođendansku zabavu ili druženje. Ako nikad do sad niste ni vi i vaša djeca niste imali doticaj i osobama s invaliditetom uvijek možete naći neku od brojnih udruga koje okuplja djecu s invaliditetom i tamo se otići podružiti. Vjerujem da i će i vama i vašoj djeci to biti jedno lijepo iskustvo.
Mnogi će reći kako je ljudima empatija rođena. Da, urođena je, ali je treba razvijati. Stoga vas ja kao osoba s invaliditetom molim da razgovarate i o invaliditetu i odnosu prema osobama s invaliditetom sa svojom djecom jer će se kroz život prije ili kasnije susresti s osobama s invaliditetom.
I za kraj odnosite se prema drugim ljudima s poštovanjem i način na koji želite da se Vas tretira.
