Trebala je to biti komotna pozicija za HDZ i Andreja Plenkovića: imaju kandidata za predsjednika Republike kojeg podupiru, nadstranačka je osoba, nije član HDZ-a i ako ne uspije bit će to do njega, a ne do HDZ-a i Plenkovića. Zapravo igraju vrlo nekorektnu, licemjernu igru u kojoj će u slučaju da Primorac nekim čudom pobijedi slaviti kao da su samo oni za nju zaslužni, a ne pacificirani, uljuđeni Primorac koji i o najljućoj konkurenciji ni riječ da bi rekao, kamoli „opsovao”. Istina je da HDZ nema koga poslati na megdan jezičavom Milanoviću, pa su u vodu odlučili gurnuti onog za kojeg nije neka šteta HDZ-u ako se „posklizne”, HDZ će ga tada gurnuti još dublje pod vodu tako da neće iz nje skoro izroniti. Ali, ne ide ni Plenkoviću sve kako bi htio. Primorac je iznimno mek, tolerantan i prijateljski raspoložen kandidat, njegova kampanja, bez natjecateljskog duha, na trenutke je karikaturalna, smiješna, pa je Veliki vođa uzeo stvari u svoje ruke. I tako smo dobili Plenkovića u predsjedničkim izborima kao aktivnog sudionika, a to je najmanje htio. Njegova je taktika bila ako se gubi, Primorac je gubitnik, ako se dobiva, zna se, HDZ je dobitnik. Ali, bez nekog posebnog angažmana. Kad tamo, kampanju vodi AP!
U ponedjeljak se oglasio iz Splita gdje je stigao radi proslave Dana Splitsko-dalmatinske županije, i naravno, tu priliku iskoristio da bi komentirao aktualnog šefa države Zorana Milanovića, kad već od toga bježi Primorac.
-Osoba koja je pet godina promašila svoj mandat kojeg je dobila od birača, s bilancom rezultata koji je ravan nuli, nikakvog doprinosa, imali smo i štetu zbog njegovih proruskih stajališta na međunarodnoj razini – opsesivno će žučljivi Plenković o Milanoviću atributima koji su se već izlizali od stalne upotrebe. Ali, baš je u tome stvar, očito premijer smatra da to treba kontinuirano ponavljati kako bi se biračima urezalo u moždane vijuge, pa će znati što rade glasajući za novog šefa države.
Osvrnuo se i na Milanovićevo pismo kojim predsjednik države traži hitno sazivanje sjednice Vijeća za obranu, radi uvođenja obveznog vojnog roka, koje će, misli predsjednik Republike, ipak morati biti odgođeno jer još nije ni prijedlog Vlade upućen u zakonsku proceduru.
Niti će biti odgode, niti ima razloga za nekakvu žurbu sa sjednicom Vijeća za obranu, onako usputno, u razgovoru s novinarima, poručuje predsjedniku Plenković kojemu je već mučna i sama pomisao na „onog na Pantovčaku”.
– Ovaj zlokobni kršitelj Ustava reagira na neke medijske članke za koje ne vidim utemeljenje. Ideja je- veli premijer- da sve bude u funkciji na početku iduće godine.
Da pitate Primorca što misli o tom „zlokobnom kršitelju Ustava”, on bi sasvim sigurno pokušao neutralizirati učinke takvog govora, pravdati ga žarom uključivanja u predstojeću izbornu utakmicu, a u njoj se uvijek kaže koja previše…Sam takvu konstrukciju ne bi ni ponovio, ni sročio. Njegova je ideja biti prijatelj, svima, građanima, radnicima, seljacima, intelektualcima, studentima, srednjoškolcima, umirovljenicima… Svi su oni birači i svi zaslužuju poštovanje, empatiju, solidarnost, razumijevanje. Pravi pacifist, pronositelj “političkog ekumenizma”- svi su ljudi braća, svima treba lijepa riječ. Posve suprotno od svog protukandidata koji gotovo za svakog, u određenom trenutku, ima ružnu riječ.
Uz takvog suparnika, koji, nota bene, figurira kao ozbiljna prijetnja Zoranu Milanoviću u osvajanju drugog predsjedničkog mandata, bar u prvom krugu, aktualnom šefu države i ne treba se truditi oko strukturiranja kampanje. Malo šetnje, malo govora, malo susreta s ljudima, široki osmijeh i topao zagrljaj s građanima, što manje riječi i što kraće stajanje pred mikrofonima, i posao je, rekli bi neki, obavljen. Računa aktualni predsjednik i na “minuli rad”, na onih 1,2 milijuna birača koji su glasali za njega u prvom mandatu. Neće mu, nada se, baš svi okrenuti palac dolje…
Pa i kad ga novinarka N1 televizije pomalo s čuđenjem prigodom obilježavanja 30. obljetnice djelovanja Obrtničke komore u Zagrebu pita kako to da ništa ne priča, te primjećuje kako je u ovoj kampanji vrlo pomirljiv, Milanović se šeretski nasmiješi i kaže: “Takav sam. Nothing sweet about me. Nije još kampanja”.
Čemu trud? Za njega rade i Primorac i Plenković. Jedan „širenjem ljubavi”, napose prema domovini, pa bi i odiozni porez preimenovao u „doprinos domovini”, a drugi iritantnim, narcisoidnim omalovažavanjem svih i svakoga i permanentnim plasiranjem lažnih vijesti o Hrvatskoj kao europskoj meki u kojoj se živi nikad bolje. ( U usporedbi s kime, čime? ) Tako ne bi ni da je on u kampanji. A nije? Ili jest…
Ipak je to njegov ( HDZ-ov ) kandidat, a ako izgubi, čime će se AP razmetati ? Plenkovića ne iritira samo Milanović, nego i Primorac koji je strategiju političkog ekumenizma predoslovno shvatio i primijenio.
Ilustracija: Milanović i Plenković
