Posljednji potop u Dubrovniku opet je ukazao kako se gradovi u Hrvatskoj i drugdje suočavaju s velikom opasnošću od poplava nakon većih kiša. Razlozi tome su slični: ljudska gramzivost, glupost i nepromišljenost dovodi do toga da se zelene površine betoniraju, gradi se bez plana i pameti, ne gradi se potrebna infrastruktura koja bi trebala ‘progutati’ i valjano usmjeriti veće količine oborinskih voda itd. U Hrvatskoj je taj problem posebno izražen u priobalnim gradovima i Zagrebu, gdje se zbog nezajažljive jagme za profitom, bez ikakvog strateškog promišljanja, dopuštaju gradnje gusto načičkanih megagrađevina, a zemljane i zelene površine koje prirodno preuzimaju vode, prekrivaju se betonom. Uz to, zbog megalomanije, korupcije, aljkavosti i nesposobnosti, često se neki veliki građevinski objekti grade tako da se štedi na materijalu i opremi potrebnoj za efikasniji odvod oborinskih voda, ili se već u projektima zanemaruju prijetnje od obilnijih kiša, pa tako ima slučajeva potopljenih novih podzemnih garaža i tome slično.
Kako piše Washington Post, znanstvena studija je pokazala kako većina gradova na svijetu ima znatno više kiše nego ruralna područja, što je učinak koji je postao izraženiji u posljednja dva desetljeća.
-Gradovi su vrući. Činjenica da su urbana područja obično toplija od okolnih područja – fenomen koji se naziva efekt toplinskog otoka – dobro je poznata znanstvenicima kao i gotovo svakome tko je izdržao sparno ljeto u betonskoj džungli. Ali znanstvenici sada otkrivaju da su i gradovi često više kišoviti. Većina gradova ima znatno više kiše nego obližnja ruralna područja, prema studiji objavljenoj u ponedjeljak u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, što je učinak koji je postao izraženiji u posljednja dva desetljeća kako se klima zagrijavala. – piše WP.
– Ovo se događa posvuda u svijet. Baš kao što tretiramo urbani probkem gradova kao toplinskih otoka, tako bismo hitno trebali početi tretirati urbani učinak padalina kao značajku povezanu s urbanizacijom – veli Dev Niyogi, profesor na Sveučilištu Texas u Austinu i koautor rada.
Ilustracija: čovjek s kišobranom u gradskoj poplavi
Naime, kako to znanstvenici shvaćaju, gradovi su svojevrsni magneti za kišu iz nekoliko razloga. Ponajprije previsoke građevine, tj. neboderi i poslovni tornjevi, imaju znatan utjecaj na lokalnu mikroklimu i razvoj meteoroloških prilika. Oni doslovce zaustavljaju i(li) imaju tendenciju usporavanja nadolazećih oluja, dopuštajući im izbacivanje obilnih oborina na jednom mjestu, umjesto da ‘produže dalje’. Laički zaključimo i kako zbog toga prebetonirani gradovi ‘kradu’ kišu okolnim ruralnim područjima i poljoprivrednim površinama, a kojima je kiša daleko važnija zbog poljoprivrede i proizvodnje hrane, pa je šteta višestruka.
Nadalje, ispušni plinovi i tvorničko zagađenje mogu izazvati oblake koji oslobađaju pljuskove, a enormna toplina koja zrači iz betona i asfalta uzrokuje veću konvekciju (prijenos topline u plinovima i tekućinama) u atmosferi, što opet dovodi do većih padalina.
-Svi ti čimbenici mogu pridonijeti ovoj anomaliji večih padalina u gradu. Taj se učinak može usporediti s pucanjem velikog vodenog balona. A gradovi bockajutaj balon i buše ga – slikovito je to objasnio Xinxin Sui, doktorand na Sveučilištu Texas u Austinu koji je vodio istraživanje.
Za svoje istraživanje, Niyogi, Sui i njihovi kolege mjerili su oborine koristeći satelitske podatke iz više od 1000 gradova između 2001. i 2020. Skoro dvije trećine gradova u prosjeku imaju više kiše nego susjedna ruralna područja, otkrili su.
Potop u Dubrovniku (foto Crometeo)
Ovaj problem se gotovo udvostručio tijekom posljednja dva desetljeća, što istraživači djelomično pripisuju rastućoj urbanizaciji i rastućim temperaturama, budući da topli zrak može zadržati više vlage.
-Balon nije samo napunjen vodom, to je sada veći balon s više vode. Ove rezultate bi trebali ozbiljno shvatiti urbanisti, koji moraju uzeti u obzir povećanu količinu oborina kako bi spriječili urbane poplave, pa čak i usmjerili vodu natrag u vodonosnike kako bi u budućnosti obnovili podzemnu vodu za poljoprivrednike. Trebali bismo početi razmišljati o zelenoj infrastrukturi za upravljanje našim vodnim resursima. To je prilika – predlaže znanstvenik Niyogi.
A koliko su oni koji upravljaju Hrvatskom i njezinim gradovima svjesni ovog problema? Uglavnom nimalo, s izuzetkom zagrebačkih vlasti u posljednje vrijeme, te još po kojeg grada sa savjesnijom i inteligentnijom upravom, a gdje shvaćaju kako je jedino oružje u borbi protiv budućih potopa, urušavanja kuća i ljetnih nepodnošljivih vrućina na gradskom asfaltu – sadnja novih zelenih površina i sprječavanje nerazumne daljnje urbanizacije i gradnje.
No takvo što nije ni blizu došlo svijesti mjerodavnim službama u priobalju, a koji zbog nerazumne gradnje novih zgrada za potrebe preprodaje apartmana i vjerojatnih izdašnih provizija za izdavanje dozvola za nove gradnje, i dalje bez pameti dopuštaju daljnju betonizaciju i time ugrožavaju svima nama živote i imovinu i i gospodarstvo i stabilnu budućnost.
Potop u Dubrovniku (foto Crometeo)
