Jelena Brešković nam danas priča o sportu, životu i nepravdi koja ju je udaljila sa par olimpijade ove godine…
Ukratko: otkuda ste te kako je došlo do vašeg zdravstvenog problema? Što se dogodilo?
Kaštelanka sam, iz malog grada pokraj Splita. Ja sam slabovidna od rođenja. To je dijagnoza koja je jednostavno oduvijek tu u meni, kao i mojoj sestri i bratu.
Kako se rodila ljubav prema sportu – kojim sportom se bavite?
Judo sam počela trenirati 2011. sa ostalom djecom bez obzira na invaliditet: bila sam jednostavno kao svi ostali i zaljubila se u borbu i tako već treniram evo 13 godina.
U javnost je nedavno izašla priča da ste u posljednji trenutak izgubili pravo nastupa na par olimpijskim igrama u Parizu? Zašto?
U drugom mjesecu ove godine prije natjecanja u Njemačkoj imala sam pregled kao i inače, klasifikaciju da se mogu natjecati u kategoriji slabovidnih osoba, međutim to nije prošlo kao inače jer su doktorice odlučile da se ja više ne mogu natjecati u toj kategoriji jer kao “predobro” vidim. I tako su moji snovi o Parizu srušeni u toj hotelskoj dvorani za sastanke gdje se održavao pregled.
Tko Vam je najveća podrška u životu – svakodnevnici tj. bez čije podrške ne bi mogli izgurati ovaj nezgodan trenutak za Vas?
Oko sebe stvarno imam krug ljudi koji mi pružaju podršku u ovome i koji me guraju da nastavim i da ne odustajem . Moja trenerica je uz mene i uvijek mi daje nadu govoreći da će sve doći na svoje i da ne brinem, da naše vrijeme tek dolazi i da se svaki trud isplati. Također moja obitelj, svi su uz mene, ali najviše moje sestre, one su moje najglasnije navijačice. Ima tu prijatelja, ekipe, ma da sad ne nabrajam… svi oni znaju da sam im zahvalna do neba.
Planirate li kakvu žalbu ili nešto slično?
Što se tiče nekih žalbi, iskreno ne znam šta bih rekla, jedino što planiram je nastaviti trenirati i pokušati ponovno ići na pregled jer znam da mi dijagnoza u zadnje vrijeme sigurno nije bolja, nego nažalost sve gora.
Imate li kakve rituale prije svakog Vašeg sportskog nastupa? Jeste li praznovjerni?
Prije svakog natjecanja se volim pomoliti da se smirim zato jer me često ponese uzbuđenje i trema. Nisam praznovjerna, dapače, uzdam se jedino u Boga i u njemu nalazim mir i snagu za sve životne situacije.
Imate li hobije?
Što se tiče hobija volim uživati u našem jadranskom moru i mogućnostima koje imamo ovdje na obali , također s ekipom volim izlaziti na koncerte i ići u šetnje , ima tu svašta nešto… tako da nam nije dosadno.
Što bi poručili svim osobama s invaliditetom koji se žele baviti sportom ?
Svakoj osobi sa ili bez invaliditeta bih preporučila da se prepuste nekom sportu koji vole jer sport je jedan spoj emocija discipline i prijateljstva koji je meni osobno promijenio život. Judo je po meni zapravo još više od sporta, judo je način života, način ponašanja, judo nas prvo nauči kako ćemo pasti, a nakon toga kako se dignuti i baciti. Sve osobe sa invaliditetom znaju da naše društvo ne voli različitosti, te da se jedva čeka nekome rugati, zato je super kada se bavite sportom, počnete probijati vlastite granice i više vas nitko sa strane ne može izbaciti iz takta. Poručujem im svima koji imaju priliku i vole neki sport da krenu, da ne čekaju sutra nego da se prepuste novim prilikama koje život donosi.
Mislite li da Republika Hrvatska dovoljno ulaže u sport i sportske uspjehe svih naših sportaša?
Lijepa naša se ponosi našim sportašima, ali uvijek se može još malo uložiti u mlade ljude, u mlade nade jer ja nekako imam dojam da svi veličaju sportaše kada osvoje neka velika odličja, ali ti isti sportaši godinama i godinama rade i treniraju u sjeni i nitko ih ne primijeti do stvarno velikih i moćnih rezultata .
Kako zapravo izgleda Vaša svakodnevnica?
Moja svakodnevnica se zasad, prije nego što počne novo razdoblje – fakultet, svela na treninge i na put do treninga, te vikendom na druženje s ekipom. Iskreno dok dođem do dvorane mogu dvije knjige napisati ,zato što radi svoje dijagnoze nisam u mogućnosti voziti, pa sam osuđena na javni prijevoz koji je jako jako spor. Ali eto stavim slušalice i uživam u glazbi, makar neki gušt da imam i tako se motiviram i za trening i nove bitke.
