Kako se u Parizu brinu da ne ostanu bez ispravne vode za piće? Tako da vode računa što se događa oko mjesta na kojima izvire najviše vode koju piju Parižani. A to je uokolo rijeke Vanne. I što tada čine? Paze što se događa u tom kraju, vode računa o sprječavanju bilo kakvog vida zagađenja, te stimuliraju lokalne poljoprivrednike da ne koriste otrove, pesticide i kemijska sredstva na svojim poljima, jer tako direktno zagađuju vodu koju piju Parižani. A u nas? Misli li tko o tome?
‘To je akvadukt rijeke Vanne”, kaže Zoltan Kahn, pokazujući na mali dio mreže od 156 kilometara koju je sagradio barun Haussman, bivši prefekt Pariza, u kasnom 19. stoljeću. “Nosi vodu sve do Pariza.” Vanne, koja opskrbljuje petinu vode iz slavine Pariza, napaja se iz izvora vode u ovim krajevima. Regija, dom jedne od najvećih šuma u Francuskoj, bogata je biološkom raznolikošću i stoljećima je ključno područje za sliv pitke vode.
Ipak, s rastućim intenziviranjem poljoprivrede u Francuskoj 1960-ih — što ju danas čini vodećim europskim poljoprivrednim proizvođačem, s oko 18 posto proizvodnje na kontinentu — to se promijenilo. Kako bi povećali produktivnost, francuski farmeri počeli su koristiti više kemikalija na svojim usjevima. Ta gnojiva i pesticidi pretvorili su se u glavne zalihe vode, posebice u slivove koji bi na kraju tekli u Pariz.
Dugi niz godina to je bilo prihvaćeno kao norma. Skupa postrojenja za preradu vode izgrađena su za pročišćavanje vode u gradovima diljem regije i u francuskoj prijestolnici tako da je bila dovoljno sigurna da je može koristiti za piće velika urbana populacija.
Ali s brzim početkom klimatskih promjena, koje sužavaju korištenje rezervi vode i izazivaju suše u Francuskoj i diljem svijeta, taj se pristup više ne smatra održivim. Umjesto toga, grad sada vjeruje da se zalihe vode moraju zaštititi na izvoru.
“Moramo zauzeti trezveniji pristup korištenju vode”, kaže Dan Lert , zamjenik gradonačelnika Pariza zadužen za ekološku tranziciju, klimatski plan, vodu i energiju. “Ne možemo si priuštiti rastrošnost i zagađivanje u vrijeme klimatske krize.”
Od 2020. Eau de Paris (Pariška voda) gradska javna služba za vodoopskrbu, podržava poljoprivrednike u blizini svojih slivova — koji se protežu od Normandije na sjeveru do Burgundije na jugoistoku — kako bi smanjili upotrebu pesticida i gnojiva na svojim usjevima. Drugim riječima, biti organski.
Zoltan Kahn jedan je od tih farmera. Ovaj 48-godišnjak ima 180 hektara poljoprivrednog zemljišta u Pays d’Otheu, gdje obrađuje polja od 2006. U prošlosti je Kahn, koji je bio svjestan utjecaja kemikalija na okoliš, imao posla s lokalnoj klaonici peradi da iskoristi ostatke ptica za gnojidbu svoje zemlje. Ali miris koji je stvorio pokazao se odbojnim. “Vjetar je donio smrad u sela”, kaže on.
Dakle, kada je Kahnu pristupio Eau de Paris s podrškom da postane potpuno organski, on je iskoristio priliku.
U zamjenu za prelazak na organski uzgoj, primio bi takozvano ” Plaćanje za usluge zaštite okoliša ” za svaki hektar obrađenog poljoprivrednog zemljišta svake godine, kao i tehničku podršku i poljoprivredne savjete od koordinatora u tom području.
Kao dio projekta vrijednog 48 milijuna eura (51,8 milijuna dolara), Eau de Paris i Agencija za vode Seine-Normandije , javna ustanova koja se bori protiv onečišćenja vode u regiji, podupiru 115 poljoprivrednika smještenih u slivovima koji opskrbljuju grad kako bi smanjili njihovu upotrebu kemikalija ili potpuno organski (kao 58 posto poljoprivrednika).
Već je 32 milijuna eura od tog iznosa odobreno, prema Anne-Sophie Leclere, zamjenici generalnog direktora Eau de Paris, za više od 17.000 hektara poljoprivrednog zemljišta diljem Pariza, Normandije i Burgundije. Cilj je osigurati daljnje financiranje i povećati količinu poljoprivrednog zemljišta uključenog u projekt na 40.000 hektara.
„Bolje je za nas da imamo čistije, čišće slivove“, kaže Leclere. “Ovo će spasiti Pariz od plaćanja mnogo više za obradu vode nakon što stigne u grad.”
Politike za očuvanje slivova poput one u Parizu mogle bi izvući širok raspon koristi, od zaštite bioraznolikosti do izdvajanja ugljika i pružanja novih izvora prihoda milijunima ruralnih zemljoposjednika, smatra Giulio Boccaletti, znanstveni direktor Euro-mediteranskog centra za klimatske promjene (CMCC) i autor knjige Water: A Biography .
Štitimo slivove iz raznih razloga”, kaže Boccaletti, koji procjenjuje da je 143 gigatona ugljika pohranjeno u slivovima urbanih izvora. “Ne isporučuje samo čišću vodu.”
Oni su od ogromne važnosti. Slivovi urbanih izvora opskrbljuju vodom za piće i kućanstvo procijenjenih 1,7 milijardi ljudi koji žive u gradovima diljem svijeta, prema istraživanju koje je proveo Boccaletti, a taj broj brzo raste. Ali također je otkrio da su pod prijetnjom: krčenje šuma, loša poljoprivredna praksa i druga upotreba zemljišta uzrokovali su degradaciju u 40 posto svjetskih urbanih slivova.
“Da bi se održivo razvijali, gradovi moraju igrati aktivnu ulogu u zaštiti ovih slivova”, kaže Boccaletti.
Dok poljoprivrednici u Francuskoj već primaju subvenciju od oko 350 eura (378 američkih dolara) po hektaru organskog poljoprivrednog zemljišta svake godine tijekom pet godina putem Zajedničke poljoprivredne politike Europske komisije , pariška isplata nudi sličan iznos — viši za one koji se potpuno orijentiraju na organski uzgoj. — do daljnjih sedam godina, pružajući dugoročnu stabilnost, kao i ključnu podršku koordinatora na terenu.
A u Hrvatskoj?
Voda za Pariz
