Domovinski pokret nesumnjivo je prirodni partner HDZ-u, to je, ma što netko mislio, izvan sumnje. Hrvatska nikada do sada nije bila izložena istim, malignim političkim predatorima, dvanaest godina ili tri uzastopna mandata, a to će se sada dogoditi. Razlozi za to su mnogi, temeljni je što opozicija – a tu prvenstveno mislim na političke opcije ljevice i centra – nije ništa napravila, odnosno nije koalirala, kako bi HDZ maknula s vlasti. Da su prije izbora političke stranke ljevice i centra formirale širu koaliciju, ta koalicija bi odnijela relativnu pobjedu. No ovu ekipu nije zanimalo da na izborima pobijedi politički spektar ljevice, nego da se pojedina, odnosno baš njihova stranka što bolje pozicionira unutar političkog spektra ljevice. To je gubitnički karakter i taj isti karakter će nas dočekati na sljedećim izborima – jasno, to će dočekati one koji tada budu živi.
Kalkulantska ljevica
Već sam pisao o tome kako Hrvatska nema vremena jer jednostavno, čisto biološki, izumire, ali to naše, navodno socijalno osjetljive političare previše ne brine. Svi stariji od 70 godina nalaze se u izvjesnosti da će njihov život završiti upravo za mandata buduće Vlade. To je neoprostivi grijeh kalkulantske ljevice. Ljevica je poražena na ovim izborima. Da je ljevica nespremna na pobjedu, jer ne želi pobijediti, bilo je vidljivo istoga dana kada se održao prosvjedni skup u Zagrebu. Tada se stvorila pozitivna energija, građani su kolektivno podržali sve političke stranke koje su taj skup organizirale, ali ne zato što svaka od tih stranaka pojedinačno nešto posebno vrijedi, upravo suprotno – građani su im poslali poruku da nitko od njih nema snagu pobjednika, snaga se krije u njihovom povezivanju, stvaranju kolektivnog tijela, jedino tako su mogli pobijediti HDZ.
Umjesto da shvate poruku, odmah nakon prosvjeda, dok su se prosvjednici još razilazili, saznali smo da SDP nipošto neće prihvati Socijaldemokrate, da Možemo ne želi u koaliciju sa SDP-om, osim eventualno u točkastu itd. Počeo je rasap i miniranje nade koja je tada rođena. Umjesto da se pretvore u pobjednike, oni su postali ubojice – ubojice nade i pobjede koja nastaje iz nade. Desnica, svjesna i nesvjesna, odmah je shvatila opasnost prosvjeda i formiranja koalicije od centra prema ljevici, te je odbila sudjelovati u prosvjedu. Ono što se zbivalo nakon prosvjeda, nagovijestilo je poraz ljevice. To je željeni i planirani poraz – ljevica je ove izbore htjela izgubiti i sve je učinila da te izbore izgubi.
Zbog navedenog odbijam, u ovom periodu nakon izbora, pratiti zgražanja ljevičara zbog toga što je Hrvatska krenula, kako se to politički kaže, u postfašističkom smjeru. Hrvatska s ovom novom Vladom neće biti fašizirana, ona će razvijati postfašističke politike – oslobođenje Zagreba u Drugom svjetskom ratu će se tretirati kao okupacija, antifašistički pokret će se prikazivati kao fašistički, ustaška emigracija će se označiti kao bazen koji nas može spasiti od demografskog sloma, zabranit će se financiranje nepoćudnih sadržaja, polako će se gasiti medijske slobode itd. Naša stvarnost će ostati bez demokratskog principa, živjet ćemo u poništenoj, negiranoj stvarnosti. Neće se otvarati logori, Srbi neće biti tjerani iz države, nitko neće završiti u zatvoru zbog onoga što izjavi, jer se to u postfašizmu ne događa, postfašizam tako ne funkcionira. U postfašizmu nitko ne postaje nešto što već u sebi nije. Drugi su potrebni kao izgovor za postfašističko djelovanje. Domovinski pokret je samo izgovor HDZ-u da može provoditi politike koje nam sada najavljuju.
Ministarstvo demografije i – kloniranja
Umjesto logora koji oduzima slobodu kretanja, uvest će se kontrola nad institucionalnim životom, a ta kontrola oduzima slobodu kretanja zakona, prava i pravde. Građani će biti nezaštićeni. Umjesto da se Srbe istjera iz države i pretvori u neželjene građane, što bi se događalo u fašističkim politikama, politike postfašizma će političke predstavnike Srba u Hrvatskom saboru pretvoriti u zastupnike koji, podržavanjem Plenkovića i pristajući na uvjete Domovinskog pokreta, a temeljni uvjet je da Srbi ne smiju kao partneri sudjelovati saborskoj većini i Vladi ali da mogu glasati kao i ta većina, daju legitimitet tom zahtjevu Domovinskog pokreta. Svaki put kada zastupnici srpske nacionalne manjine budu glasali kao i većina, ti zastupnici će se samoponiziti te će dati legitimitet postfašističkim politikama Domovinskog pokreta i HDZ-a.
U postfašizmu riječ nema nikakvu snagu, a na znanje i istinu se gleda s neskrivenim prijezirom. Sljedeće četiri godine naš javni život bit će obilježen postfašističkim politikama. Hrvatska neće biti fašizirana, ona će biti, u demokratskom smislu, poništena – neće se uspostaviti diktatura, od toga ne treba strahovati. Slijedi stanje aktivnog poništavanja stvarnosti – živjet ćemo izvan sadašnjosti, ostat ćemo bez prošlosti, a budućnost ionako nemamo. Novoj Vladi bih savjetovao da umjesto Ministarstva demografije osnuje Ministarstvo demografije i kloniranja. Trebalo bi svakog hrvatskog građanina klonirati, i to u barem još dva primjerka. Tako bismo povećali broj stanovnika, ali bismo se ujedno približili i ideji pravednosti.
Smatram da je pravedno da svatko od nas živi sa svojim klonovima – da neprestano susrećemo naše (postfašističke) klonove na ulici, da na izborima ne odlučujemo o drugima, nego da naši klonovi odlučuju i o nama. Tada bi Plenković pregovarao s još dva Plenkovića, a kada se oni dogovore, onda slijede pregovori s Ivanom Penavom i njegovim klonovima. Muzej komunističkih zločina više nikoga ne bi zanimao, ustaška emigracija ne bi bila poželjno rješenje za demografske probleme, svatko bi bio zaokupljen sa sobom, i to mnogostrukim, (postfašističkim) kloniranim sobom.
Ova država je mogla podnijeti pljačku, sada se mirno sprema za provođenje postfašističkih politika i zato je upravo ovo vrijeme pravo vrijeme da se demografski obnovimo. Kloniranjem.
Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)
