Neovisni novinarski portal
16.4.2024.
oslobađanje zbilje
Previše je onih koji rađaju djecu za državu. religiju, stranku i naciju…

Previše je onih koji rađaju djecu za državu. religiju, stranku i naciju…

Možda ćemo jednom shvatiti da na biralištima ne biramo samo figure koje će sjediti u Hrvatskom saboru, a posljedično i tko će biti mandatar nove vlade, svi ti su prilično udaljeni od nas i ako mislimo da na biračkim mjestima biramo samo njih, onda uistinu sebi možemo priuštiti privilegij lišenosti odgovornosti. Možemo glasati ali i ne moramo, možemo izabrati ove ili one, to nas se, uostalom, previše ne tiče. No što ako biramo između toga hoće li nam netko sutra ubiti sina na ulici ili će nam sin biti siguran i živ? Bismo li i tada sebi dopustili privilegij lišenosti odgovornosti?

Bismo li tada smatrali da je sadašnja politička vlast – koja, što je razvidno i iz posljednje farse oko izbora glavnog državnog odvjetnika, uspostavlja kontrolu nad institucijama čineći ih disfunkcionalnim, jer tu ekipu previše ne zanima hoće li građani biti sigurni i zaštićeni, bitno im je samo da oni budu sigurni i da neometano mogu raditi sve što im padne na um – toliko savršena da joj naprosto nema zamislive alternative?

Ubojstvo mladog Splićanina

Ako to mislimo, onda pristajemo da nam na ulici netko ubija djecu. Na našim ulicama, zbog disfunkcionalnih institucija, a to su institucije koje je stvorila upravo ova, našom voljom izabrana politika, ubijaju djecu i mi, kako stvari sada stoje, nemamo ništa protiv toga. Pitanje koje trebamo postaviti je sljedeće: vidimo li alternativu ubijanju djece? Na ovo pitanje ćemo odgovoriti na predstojećim parlamentarnim izborima.

Mladog Splićanina, sina jedinca, uzornog života, ubio je čovjek problematičnog života, poznat nedovršenim institucijama. U mnogima od njih je boravio, kroz mnoge je prošao i one su ga pustile na ulicu da nekoga ubije. Na biralištima biramo kakva će nam biti država, kakve će biti njezine institucije, hoće li one biti u stanju zaštiti građane, hoće li kažnjavati kršenje zakonitosti, hoće li pomagati nemoćnima, hoće li rješavati probleme i prevenirati nastanak većih problema. Mi, prvenstveno, navedeno biramo na biralištima, a ne tko će sjediti i vježbati govorničke sposobnosti u Saboru ili tko će, umišljajem vlastite veličine, kao mandatar, omalovažavati ministre. Ako smatrate da ubijanje djece na ulici nema alternativu, birajte politike disfunkcionalnih institucija, ali znajte da tada postoji visoki stupanj izvjesnosti da će nečije, možda baš vaše, dijete biti ubijeno na ulici, da ćete vi biti osiromašeni i da ćete živjeti nesretnim životom koji nema alternativu. Vaš izbor uistinu nema alternativu, dobit ćete ono što ste izabrali i nosite se, kako znate, s time.

Vojni rok poduplati za političare!

Na izborima birate i hoće li se vašoj djeci, zbog politika koje provode oni koje ste izabrali, a to su politike sukoba, neprijateljstva, rata, laži i nemira, nametnuti vojna obuka. Da se mene pita, zakonom bih zabranio da u bilo kojem ratu sudjeluju mlađi od 40 godina. Neka ratuju generacije koje su birale politike destrukcije i rata. Ako već treba uvesti obavezni vojni rok, neka ga, i to svake godine, prođu oni čija je politička volja stvorila izvjesnost sukoba. Političarima bih tu obvezu poduplao. Moram se zapitati kakvi su roditelji, i jesu li uopće roditelji, oni koji će birati političare koji zasigurno neće ići u rat, a koji se zalažu da djeca njihovih birača osvijeste kako je njihov zadatak ginuti za interese tih političara? Očito je da roditi dijete može svatko, no, nažalost, samim rođenjem djeteta nije rođeno i roditeljstvo roditelja, jer da je, roditelji ne bi birali politike usmrćivanja vlastite djece.

Rezultate političkih izbora ne promatram s razine pobjede neke političke opcije. Time se zamaraju površni ljudi, to su oni koje ne pogađa ubojstvo mladog Splićanina, takve ne pogađa ni najava da u sadašnje maturante treba usaditi svijest o instrumentalnosti odnosno bezvrijednosti njihovih života. U izlaznosti na izbore, kao i u onima koji su izabrani, vidim koliko roditelja ima u Hrvatskoj. Problem ove države nije u tome što se premalo djece rađa, njezin pravi problem je što rađanjem djeteta nije rođeno i roditeljstvo roditelja. U ovoj državi je premalo roditelja. Previše je onih koji rađaju djecu za državu, religiju, stranku i naciju.

Kada bi se djecu rađalo zbog djece, ovaj svijet i ova država bi zasigurno bili drugačiji – bili bi bolji, sigurniji, kvalitetniji, odgovorniji, mirniji i sretniji. Kada bi roditelji na biralištima vodili računa o djeci, ne bi izabrali one čije politike disfunkcionalnih institucija im ubijaju djecu.

Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)

Tags:

VEZANE VIJESTI