Neovisni novinarski portal
26.2.2024.
POLITIKA / PROSVJED / stranke
Lijeva opozicija organizira prosvjed na Markovom trgu zbog Turudića: Može li se i više od zajedničkog prosvjeda?

Lijeva opozicija organizira prosvjed na Markovom trgu zbog Turudića:
Može li se i više od zajedničkog prosvjeda?

Može li izbor Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika, kao što se ovih dana na trenutke činilo, ujediniti oporbu u borbi protiv HDZ-a na izborima? Ima li šanse da se makar lijeva opozicija ( i lijevi centar ) predizborno grupira, ili će, po običaju, i na ove izbore izaći poput “rakove djece”, unatoč iskustvu koje govori da je ljevica na vlast dolazila samo kada je na izbore izašla zajedno, u jednom bloku? Zasad imamo samo “zajedničku sliku”, no, netko bi pod nju trebao napisati ozbiljnu, suvislu legendu ( program i ciljeve ) koja nadilazi jednokratno performance-okupljanje u znak prosvjeda zbog Turudićevog neprihvatljivog izbora za šefa DORH-a. Postoji li uopće volja za tim ili kao i uvijek svatko vuče na svoju stranu…?

Za početak, osam oporbenih parlamentarnih stranaka ( SDP, Možemo!, Socijaldemokrati- HSS, Reformisti, Fokus, Centar, Stranka s imenom i prezimenom i Radnička fronta ) zajedno organiziraju prosvjed na Markovom trgu 17. veljače, provociran izborom Turudića za glavnog državnog odvjetnika usprkos njegovom druženju s osobama koje su ili osuđene ili su pod istragom. No, po logici stvari to je primarno antihadezeovski prosvjed, samo mu je naslovna tema sudac Turudić. Predsjednik Centra, Ivica Puljak, poručio je Splićanima da će im stranka Centar platiti autobus za odlazak na zagrebački prosvjed u subotu. Da svi vide da ih ima i da mogu srušiti HDZ s vlasti.

Može li ovo okupljanje prerasti u nešto više i postati model oporbenog udruženog nastupa na izborima s ciljem dobivanja što boljeg rezultata? Zasad, teško.

Što su izbori bliže, a prema izjavama nekih članova vladajuće koalicije mogli bi biti već u travnju, najkasnije u svibnju, to je samopouzdanje oporbene alternative – niže. Kao da ni sami ne znaju što im je činiti, kao da jedni drugima nedovoljno vjeruju, sebe precjenjuju, druge podcjenjuju, a HDZ prešutno već smatraju pobjednicima.

Kako veli komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić za N1, već sama činjenica da su reterirali od ambicioznog plana da prosvjeduju na Trgu bana Jelačića i povukli se na puno manji Markov trg, svojevrsna je poruka i dokaz što sami misle o svojim potencijalima i sposobnosti da privuku masu građana. Možda bi bilo mudrije da su odmah startali s manjim ambicijama, no, kad su već obznanili da će se prosvjed odigrati na Jelačićevom placu, svako odustajanje od deklarirane lokacije donosi im određenu štetu jer se čita kao strah od slabe posjećenosti, mogućeg debakla itd., a što će onda biti korišteno kao ilustracija njihovog predizbornog rejtinga.

Kako god bilo, opozicija se ne doima ni koherentno, ni moćno, pače, čini se nedovoljno uvjerena u svoju snagu i  moć svojih poruka. Ponekad izgleda kao da “odrađuju stvari”, a ne da u njima sudjeluju strastveno i srčano, da za svoje ciljeve baš i ne “ginu”. Toliko dugo se već javno komunicira izvjesnost još jedne HDZ-ove izborne pobjede, napose od političkih analitičara i komunikacijskih stručnjaka, da su u to uvjerili i one koji tako nisu mislili, ili su se barem drugom epilogu nadali. Sama oporba, s druge strane, kao da se zbog toga odveć ne uzbuđuje, jer, istini za volju, najkomfornije je biti u opoziciji, kritizirati, optuživati, a odgovornost za potonuće države delegirati na one koji obnašaju vlast. No, to nije ni uloga, a niti smije biti cilj oporbe. Kome treba oporba koja ne želi na vlast i nije spremna poduzeti sve što može da je i osvoji?

Možemo! i danas javnost uvjerava da nema sinergijskog učinka ukoliko se udruže s SDP-om i srodnim strankama prije izbora, i, čini se, ustraju na samostalnom izlasku na parlamentarne izbore, a kolektivni duh za promjene demonstriraju samo za potrebe prosvjeda. Benčić je najavila sakupljanje potpisa za stavljanje na dnevni red prijedloga za raspuštanje Sabora, jer, kako veli, nakon odluke o izboru Turudića za šefa DORH-a Sabor više nema nikakvog smisla. U subotu će organizirati prosvjed u Zagrebu uvjereni, kaže, da Hrvatska može biti puno bolja zemlja i da zaslužujemo više nego da nam premijer bira ovakve ljude. “Građani imaju potrebu reći da su ljuti “, kaže zastupnica Sandra Benčić.

No, to nije dovoljno. Nije dovoljno samo reći, treba izaći na izbore i to pokazati. Bez velike izlaznosti, to nije nikakva novost, u Hrvatskoj promjena biti neće. A do njih se, vidjeli smo dosad u dva navrata, došlo kad se oporba ( od centra na lijevo ) ujedinila i mobilizirala građane na promjene. HDZ ima stabilno biračko tijelo vezano primarno interesnim sponama. A ima i pola  milijuna birača u državi više od stanovnika.

Ljevica i centar, stara je to stvar, imaju puno zahtjevnije birače koji nerijetko iz čistog komoditeta, ili zato što im nije po volji nositelj liste u njihovoj izbornoj jedinici, ili su naprosto defetistički uvjereni da se s njima i bez njih ništa ne mijenja, naprosto ne izađu na izbore. A izlaznost je, uz okrupnjavanje alternative, ključ promjene. Čak neovisno o programu, porukama, nekarizmatičnim (anti)liderima. Naprosto građanima je dosta korumpirane, osiljene, otuđene vlasti i žele je mijenjati, vjerujući da će bar za nijansu biti bolje. Ali, to ne mogu ako 50 posto onih s biračkim pravom na dan izbora ostane kod kuće.

Peđa Grbin (foto TRIS/G. Šimac)

 

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI