Hrvatsko društvo je neurotično i dementno. Ono, valja priznati, uglavnom ima, makar rudimentaran, osjećaj za pravdu, stoga burno i neurotično reagira na informaciju o narušavanju pravde, ali se, zbog kukavičluka i nemogućnosti da se trajnije bori za pozitivne vrijednosti, vrlo brzo prepušta programiranoj demenciji. Shvaćam da se nije lako pomiriti s time da si odustao od borbe za neki ideal ili vrijednost, jednostavnije je zaboraviti ono što se dogodilo i prepustiti se nekom novom histeriziranju i pokazivanju privida vlastite ljudskosti u nekoj novoj, kratkotrajnoj borbi.
Proračunatost
Jesmo li prošli tjedan bučno negodovali zbog bestijalnog izbora glavnog državnog odvjetnika koji, kao sudac, nije bio u stanju donijeti presudu vlastitim nagonima i političkim preferencijama? Kako vjerovati čovjeku koji ne zna kako u svojim šezdesetim godinama deerotizirati komunikaciju s državnom tajnicom ili kako odbiti noćnu vožnju s optuženikom za ozbiljna kaznena djela tvrdeći da je to činio iz čiste naivnosti. Turudić zasigurno nije naivan, znao je da riskira, znao je što može izgubiti, ali je bio visoko motiviran da se u taj rizik upusti. Vidjeli smo, uostalom, što je sve bio u stanju podnijeti samo da postane glavni državni odvjetnik. To ne čini naivan čovjek, to čini isključivo duboko proračunati stvor.
Nije li i sam predsjednik države Zoran Milanović održao nekoliko egzaltiranih konferencija za medije upozoravajući javnost kako izbor Ivana Turudića ne predstavlja samo skandal, nego i ugrozu nacionalne sigurnosti? I što se dogodilo? Ivan Turudić je voljom premijera i posluhom vladajuće većine u Saboru ipak izabran za državnog odvjetnika. Turudićeva autonomija se neće previše razlikovati od autonomije njegovih prethodnika, odnosno prethodnice. Svi oni su pažljivo osluškivali volju predsjednika vlade, ma tko to bio, vodeći računa o tome da se ritam državnog odvjetništva uskladi s interesima vladajuće političke kaste. To isto će činiti i Ivan Turudić.
Turudić zna tko mu je nadređen i ima sreću što mu nadređeni, njegovim rječnikom rečeno, vodi stranku koja ga je politički, nacionalno, socijalno i moralno oblikovala. Zato je radosno, na poziv ili zvižduk, sasvim svejedno, pohitao da odgovori na pitanja, odnosno da iskaže lojalnost političkoj hunti koja će ga izabrati za državnog odvjetnika. Prije izbora se morao pokloniti. Poklonio se i izabran je. Tako djeluje politička hunta. Nakon rasprave u Saboru, kandidat za glavnog državnog odvjetnika pristaje doći pred, kako se to popularno kaže, reducirani politički spektar kako bi odgovorio na neke, očito, moralne nedoumice.
Prosvjedi
Kome se to Turudić išao opravdavati? Istim onima koji su se dopisivali s Josipom Rimac. Oni su se htjeli uvjeriti da je budući glavni državni odvjetnik shvatio jednu drugu, njima daleko bitniju poruku i da zna što mora na toj dužnosti činiti. Kako bilo, Turudić je, uz proteste oporbe i predsjednika države, izabran i sada se očekuje nastupanje perioda demencije. Svi oni koji su negodovali trebaju zaboraviti da su negodovali i pomiriti se sa sudbinom da je njihova bitnost epizodalnog karaktera. Predsjednik države bi, ako se pita Plenkovića a i Turudića, napokon trebao shvatiti da se njegove ingerencije ni po čemu ne razlikuju od ingerencija predstavnika stanara koji, eto, igrom slučaja obitava na Pantovčaku.
Oporba, i to ona od centra prema ljevici, a to je, zapravo jedina oporba, desnica ionako čezne za sjedinjenjem s HDZ-om, odlučila je organizirati prosvjed na Trgu sv. Marka u Zagrebu. Prosvjed će se održati 17. 2., a već se, putem kojekakvih analitičara, opskurnih portala i HDZ-ovih ostavljenih ljubavnika s desnice, radi na sustavnom demotiviranju građana i proglašavanju prosvjeda, ma kakav on bio i ma koliko se ljudi odazvalo, fijaskom nesposobne oporbe. Istina je da je sadašnja oporba šlampava, ali je, isto tako, istina da nije, na razini strukture, kriminalna. HDZ ima kriminalnu strukturu. Na ovim izborima ne biramo između sposobnih i nesposobnih, nego između onih koji pristaju uz kriminalne političke strukture i one koji ne pripadaju tim strukturama.
Prosvjed u Zagrebu je već, samim time što nije prosvjed kriminalnih struktura s plinskim bocama, u potpunosti uspio, sve da se na prosvjedu, osim organizatora, nitko drugi ne pojavi. Uspio je zato što postoji alternativa sadašnjoj koruptivnoj političkoj hajdučiji. Nemojmo smetnuti s uma da je uspio i prosvjed novinara, baš kao što je uspio i prošlotjedni prosvjed prosvjetara i znanstvenika. Ovo je država koja vapi za prosvjedima i prosvjedi se, pogotovo kako se bude približavao dan izbora, trebaju intenzivirati. Hrvatska nikada nije imala ovoliko različitih, osmišljenih, uspješnih i ohrabrujućih prosvjeda. Hrvatska se budi. Samo da ne zaboravi da se počela buditi.

Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)