Neovisni novinarski portal
12.2.2025.
wheels on fire
Draško Regul

Draško Regul:
Budite dobro… Iz ove kože se ne može, pa da vidimo što se u njoj može…

Draško Regul

U današnjem intervjuu upoznajemo pisca Draška kojeg teška dijagnoza ne spriječava da se ostvari u onom što voli…

 Draško Regul je…

Jako dobro pitanje! Počnimo sažetim faktografskim CV-jem u svrhu  orijentacije:

Uvodnih 40-ak godina svoga postojanja na materijalnoj razini nazivam sasvim prosječnim „redovnim predživotom“. U tom periodu sam radio svašta pomalo, ali sam ipak manifestirao nekoliko vrijednosti kojima bi me se moglo definirati: završio srednju, upisao faks engleski/ruski), osnovao obitelj (s četvoro djece), promijenio par zaposlenja, pred kraj ipak i diplomirao. (važni dodatni detalji: bijah i strastveni fotoamater i planinar!)

Taj uobičajeni, „normalni“ razvoj događaja naglo je početkom tisućljeća prekinut zamalo fatalnim millenium-bugom koji me ipak ostavio na životu ali i natjerao da iz temelja promijenim paradigmu tog življenja jer su mi sve dotad stečene kvalifikacije odjednom bile uzdrmane opako limitirajućom etiketom – OSI (i to naizgled beznadne kategorije)!

Pa je uslijedio „bonus-život“ koji je neočekivano tu iz temelja uzdrmanu definiciju mog lika obogatio mnogim novim značajkama i oformio nove temelje! Pa sam nastavio sinovati, supružiti i roditeljevati ali prilično drukčije nego prije. Štoviše – čak i dalje sudjelovati u stvarnome svijetu ali na naizgled nestvaran način! Tj. ponovo početi planinariti (to aludiram na 17. poglavlje bLIStanja)! 😉

Tako da je za opis potreban malo čudan trenutni amalgam svega navedenoga a suštinski odgovor bi bio: Draško Regul je – živ!

S kakvim se zdravstvenim problemom nosite, kako je sve započelo?

Rečeni millenium-bug bila je serija moždanih udara (u moždano deblo), što sam jedva preživio, ali s posljedičnim LIS-om („Locked-in Syndrome“, sindrom zaključanosti u vlastitom tijelu). Najvidljivije značajke: potpuna tetraplegija i nemogućnost govorne artikulacije i proizvodnje zvukova. Kognitivne funkcije ostaju netaknute. Ukratko: ne mrda+ne priča+jedva diše+sve kuži.  Izvana zapravo jako slično vrlo uznapredovanom stadiju nešto poznatije amiotrofične lateralne skleroze (ALS) ili pak još šire prisutne multiple skleroze (MS).

Draško Regul

Kako se rodila ljubav prema pisanju?

Ruku na srce – u mom slučaju malo je pretenciozno reći ljubav prema pisanju! Recimo radije – sklonost prema pisanju, prepoznata još u osnovnoj školi pa dugo zanemarivana da bi se nakon tridesetak godina razbuktala pod čudnim (na prvi pogled nesretnim) okolnostima. Knjiga bLIStanje je rezultat moje spontane terapije pisanjem (ukrašen rezultatima spontane terapije likovnim izrazom). Ispovijest svega onoga što sam u početku proživljavao a nisam mogao nikome detaljno objasniti. No, sami taj dugotrajni (i pred kraj vele dinamični, radosni i razigrani) proces njenog stvaranja učinio je da sklonost uskoro zaista može prerasti u ljubav (naravno – nastavim li s pisanjem)!

Tko Vam je inspiracija za pisanje, odakle je crpite?

Hm… pisanje je tek jedan vid mog alkemijanja i odnosi se uostalom samo na tu jednu jedinu spontanu knjigu. Molim, dopustite mi da malo proširim okvir tog jako važnog pitanja:

Naime, za nastavak aktivnog življenja (tj. sudjelovanja u su-stvaranju stvarnosti) inspirira me baš sve oko mene! Shvatimo li riječ  inspiracija u njenom fiziološkom smislu (=udah, početna faza procesa disanja): udišem život punim plućima (koliko mi je to još moguće), svjestan njegovih niskih frekvencija (tj. svih negativnosti koje ga „krase“ sve više i prijete ga ugasiti); ali itekako svjestan i njegove pozitivne strane, koja vibrira sve višim frekvencijama i potiče ga na blistanje! Negativna strana pokušava sve za(s)kočiti strahom i potencira najcrnje crnilo svih problema. Pozitiva pak prepoznaje te probleme i ne dopušta kukanje+zdvajanje nad njima već aktivira moćnu mješavinu ljubavi+nade kao gorivo za traženje (stvaranje) rješenja za njih, prihvaćajući ih kao lekcije iz kojih treba nešio naučiti! E – to alkemičko mijenjanje negative u pozitivu, podizanje nametnute niske vibracije u čim više frekvencije (fala, mama!), to je to što potiče sve vidove mog djelovanja pa tako i pisanje!

U smislu nadahnuća, za pisanje bLIStanja (i njegovu realizaciju) dodatno su me inspirirali spomenuti Jean-Dominique Bauby i slavni fizičar/kozmolog Stephen Hawking. A općenito alkemijanje podgrijavam čestim gledanjem nekoliko katarzičnih filmova, nevezanih uz OSI – naročito Iskupljenje u Shawshanku (The Shawshank Redemption) i Legenda o motoru (The World’s Fastest Indian). Naravno – izuzetno nadahnuće su i stvarne priče pojedinaca, kolega-alkemičara koji su prevladali naizgled bezizlazne situacije – priče u koje spadaju i one koje donosite u ovoj kolumni. Hvala Vam za to!

Draško Regul

Što ste dosada sve napisali?

Osim jedva stotinjak haiku/senryu pjesama i sada duže forme (bLIStanja, autobiografije prošarane svimeisvačime koja pak u sebi sadrži i haiku) – ništa vrijedno spomena! bLIStanje je moja prva ozbiljnija pisanija.

Kako odrađujete mehanički dio oko utipkavanja teksta, je li Vam neko pomaže, može li objasniti “pisanje očima”?

Priča o razvoju moje komunikacije s okolnim svijetom duga je i proteže se kroz čitavu knjigu. Njena kulminacija je svakako to „pisanje očima“, i hvala Vam za priliku da tu nužno sažetu marketinšku formulaciju pobliže objasnim!

Prvo, moja varijanta LIS-a dopušta izvjesnu pokretljivost glave. Drugo, niti godinu dana po povratku s bolničke turneje dobih jednu hi-tech spravicu (Smartnav) koja jedva primjetne pokrete reflektirajuće točke pričvršćene na neki dio tijela (tipično – glavu) pretvara u pokrete kompjuterskog miša, dakle omogućuje bez ručnu kontrolu kretanja kursora/’strelice’ po ekranu. Pritom, naravno, pogled treba biti fokusiran na kretanje te strelice ali i paziti na mjesto koje treba kliknuti. Kad se „nanišani“ strelica na to mjesto, treba potpuno umiriti glavu na određeno vrijeme, ne mičući strelicu s te točke, dakle i pogled fiksirati na nju – ta pauza generira „klik“! Tako „kljucam“ i slova na ekranskoj virtualnoj tipkovnici. Tijekom prilagodbe na taj sustav i njegovog namještanja, nastao je moj „čarobni štapić“ montiran na naočale…

Napominjem da postoji i vrlo sličan sustav koji radi na istom principu, ali koji prati baš pokrete očnih jabučica! Zbog te velike sličnosti i pretpostavke da nema glasovne kao ni bar malo zamjetnije tjelesno pokretne kontrole, umjesno je oba ta načina sažeto krstiti „pisanje očima“…

Napominjem da prvotni smisao usvajanja te vještine nije bio pisanje knjige, već osamostaljivanje komuniciranja! I ne samo komuniciranja nego općenito razvoj sučelja za aktivno su-djelovanje, alata za manifestiranje svoje kreaktivnosti (tipfeler namjeran).

A što se izravno tiče baš pisanja knjige. Početkom 2005. emitiran je dokumentarac o mom slučaju. Pobudio je priličnu medijsku znatiželju što je pak u tekstovnoj formi očekivano+shvatljivo polučilo niz zbunjujućih poluinformacija (taj film je vrlo zoran, ali zbog skromne minutaže pokriva samo nekoliko dijelova šire slike). Ubrzo uvidjeh da je iz nekoliko razloga (prvenstveno autentičnosti) jako važno da svoja iskustva opišem baš ja osobno i to uz pomoć što manjeg broja posrednika. Knjiga Jean-Dominique Baubyja Skafander i leptir, izdiktirana očnim kapkom, svakako mi je bila podstrek i ohrabrenje pokazavši mi da je tako nešto ipak izvedivo, ma čemu sličilo! I zahvaljujući Smartnavu, sve tehnikalije (npr. utipkavanje teksta) mogu odraditi sam!

Draško Regul s obitelji

Kako se Vaša okolina odnosi prema Vašem zdravstvenom problemu – Obitelj? Prijatelji – Kakav Vam je društveni život ?

Čitava obitelj je sve ovo vrijeme bila na okupu, svi smo skupa prošli kroz sve faze oporavka (mojeg+njihovog) i potpuno normalno se odnosimo jedni prema drugima, čak se često u ophođenju osjeti apstrahiranje mojih fizičkih deficita. Stari prijatelji su isprva bili zbunjeni pa i preplašeni, ali vrlo brzo bi se opustili. Novi prijatelji bi također pristupili s knedlom u grlu, ali bi pri prvom 3D susretu obično nakon dvije-tri minute razvezali priču kao da se znamo godinama. Hoću reći, kad ljudi vide ljudsku skršotinu doslovno zakvačenu za krevet i koja jedva ispušta neartikulirane glasove, prva reakcija je šok. Ali kad ih ta spodoba pogleda u oči i rastegne osmijeh od uha do uha – komunikacijska barijera se rasprši.

A prilikom virtualnih kontakata druga strana često ni ne bude svjesna da komunicira s OSI/disabled person! 😉

Društveni život mi buja, zapravo je puno žustriji nego prije udara! Doslovno globalna avantura…

Kad smo već kod društva, spomenimo i nužnu službenu komunikaciju s javnim institucijama! S obzirom na moje nemušto-nekretno stanje, relativno rijetko ukoličeno izlaženje u javnost te dobro snalaženje u IT-okruženju, ja sam uglavnom virtualni lik (ili bar stvarni lik s razvijenom virtualnom dimenzijom). A danas se nevjerojatno puno stvari može obaviti online! (Hoću reći, ja sam skroz netipični OSI pa nisam mjerodavan svjedočiti o tipičnim socijalnim/civilnim barijerama na koje nailaze OSI raznih kategorija u javnom ophođenju, „na prvoj liniji“! Jest da je u početku, pred 20+ godina, bilo svakojakih bizarnih situacija, u kojima su većinom stradavale moja supruga ili mama, tj. posredno i ja. Ali u međuvremenu se općenito stanje glede senzibilizacije javnosti za životne probleme OSI i njihove integracije u društvo popravilo. Pa tako i e-dostupnost (i e-pismenost) uznapredovale. (Sve skupa je još daleko od idealnog i škripi na mnogim mjestima, ali vjerujmo u širenje pozitive, empatije i zdravog razuma u ovo kritično doba ljudske civilizacije!)

Draško Regul s obitelji

Koju od Vaših knjiga ste najduže pisali, i zbog čega?

Eto – ovu, jedinu! Inicijalna, načelna ideja zaskočila me je još u sobi za intenzivnu njegu, više kao želja za vrištanjem i zapitkivanjem u cilju smirivanja početne zbunjenosti. Kasnije, u toplicama, ona  se već profilirala kao želja za prepričavanjem mojeg viđenja bizarne situacije u kojoj se nalazim(o) te shodnih događaja uvjetovanih njome. Kad sam po povratku kući ubrzo ponovo ovladao računalom usavršivši baratanje onim „čarobnim štapićem“, uzmogoh početi pisati i nabaciti neku osnovnu skicu nazovi-knjige, čak nakljucati 50-ak stranica. Međutim, pojava tog čarobnog štapića potakla je iznenadno bujanje aktivnog življenja u mnogo smjerova. Nužno – s mnogo  prekida rada na knjizi, koji su pak omogućili tekstu/stilu da sazri ali i u hodu stalno mijenjali koncept knjige tj. općenito „izlaska na propuh“. Kao nuspojava tog hoda nastao je osobni websajt, nešto kao privremeni djelomični surogat za godinama najavljivanu knjigu koja nikako da ugleda svjetlo dana. Prvu verziju sam obrisao pred par godina zbog tehnološke i sadržajne zastarjelosti. Novu sam završio par mjeseci prije završetka pisanja knjige. Praktički u finišu pišući paralelno oboje, ali usklađujući ih da mogu funkcionirati i svako ponaosob i kao dva raznorodna dijela jedne šire cjeline. A taj čitav proces je dosta ometala moja glavna mana: sklonost digresijama! (zato je u knjizi toliko fusnota…)

Kada bi ste Vi kao autor trebali usporediti svoja dosadašnja književna djela, kako bi to izgledalo i jeli to uopće moguće učiniti ?

Da… očito, nije baš moguće…

Je li Vam pisanje „hobiji ,ili posao“?

Za 63-godišnjeg invalidskog umirovljenika s baterijom dobrano na rezervi malo je prevelik zalogaj „započeti novi posao“. Ali „naći novi hobi“ – to je već primjereno (pa i poželjno)! Dakle, zasad smatram to samo hobijem, spontanim pisačkim eksperimentom bez književnih pretenzija! Jest da ima u tome potencijala da mi postane posao (makar i u vidu „redovitog upristojenja skromne mirovine“), ali nekako sumnjam u takav razvoj događaja.

Tko Vam je najveća podrška u životu?

Ja sam Vam izuzetno bogat čovjek (i silno se ponosim time): u prvim bolničkim danima (i usprkos nekim neugodnim epizodama na samom početku), odmah se u glavnoj rukohvatskoj ulozi ustalila moja supruga (srećom – tada nezaposlena) i u važnoj sporednoj ulozi moja mama. A kad god bi kasnije nešto zaškripalo – odnekud bi iznikao još koji dodatni rukohvat  (jako često u vidu meni do tada skroz neznanih ljudi) na koji bih se oslonio i izvukao iz krize. naravno, ubrzo su se počeli javljati i stari prijatelji s itekako važnim izrazima potpore – kako moralnim tako i materijalnim. Pa iskrsli i novi prijatelji/ce te znatno (neki i bitno) dotakli tu moćnu potpornu mrežu!

No na svakodnevnoj razini prednjači i dalje čitava obitelj! Doduše s nešto drukčijim rasporedom snaga nego u početku: supruga se u međuvremenu zaposlila, djeca odrastala pa odrasla, raselismo se… Tako da su mama i supruga zamijenile uloge, a djeca stasala da i oni mogu biti potpornji, ali bitno da smo energetski svi još skupa!…

Kažem Vam – ogromno bogatstvo za koje sam zahvalan do neba!

Recite nam, jeli postoji kakva web stranica , ili nešto gdje Vas zainteresirani mogu pronaći, ili mjesto gdje mogu naručiti, ili kupiti Vaše knjige?

Rečena web-stranica se sada zove webLIStanje i adresa joj je www.draskoregul.com. Premda je složena u obliku knjige, ona nije baza za e-verziju tiskane knjige, već njena multimedijalna dopuna, koja se sadržajem djelomično s njome i preklapa. Zapravo je tamo opisano što se sve dogodilo/postiglo nakon turbulentnih prvih godina proplivavanja u novonormali, opisanih u mom dijelu teksta knjige (doduše, i natuknuto je pred sam kraj). A i moja kći Vedra ta naknadna postignuća, među ostalim, nabraja u svom pogovoru. Na webLIStanju je to sve detaljnije izloženo, uz portfolio. Konačno, sadržan je i spomenuti dokumentarac (u kojem je zorno objašnjen Smartnav tj.“pisanje očima“) te Gostovnica (knjiga dojmova), kao i obrazac za izravnu komunikaciju.

Početna stranica nudi i poveznicu na izdavačevu narudžbenu stranicu

Prisutan sam i na Facebooku – ovo je moja službena fb-stranica, preko koje je također moguće izravno me kontaktirati i naručiti knjigu.

Čime se sve bavite u životu osim pisanja?

Teški sam ovisnik o IT i internetu! (I sretni netrošač TV, mobitela, komp.igrica i sličnih distrakcija…) Prijašnjih godina sam preko računala puno više čitao, gledao filmove, slušao muziku, lutao bespućima interneta važući alternativne izvore informacija+znanja, zadržavajući se (i aktivno sudjelujući) na raznim cyber-družilištima… Pa se iz toga profiliralo par kreativnih zanimacija otkrivajući neke nove, usnule talente: u samom početku pisanje haiku poezije, a nešto kasnije i fotografija i frktaljenje (moj izraz od milja za stvaranje fraktalskih slika i njihovo naknadno digitalno-grafičko manipuliranje i doslikavanje)! Pisanje haiku je nakon par godina utihnulo (uz naknadne povremene trzaje). Zbog niza tehničkih/logističkih/zdravstvenih razloga aktivno bavljenje fotografijom (tj.uporabu fotoaparata) pred 5-6 godina sam sasvim prekinuo, a frktaljenje reducirao na isključivo generiranje fraktala nešto jednostavnijim programom (možebitno, ako se zvijezde poslože, proširim to na nastavak animiranja fraktalskih zoomova)…

Inače, pred skoro 20 godina sam s dr. Bojanom Korać sudjelovao u osnivanju i radu udruge Negovor, čiji je cilj  bio unapređenje logopedskog tretmana u slučaju afazije nakon moždanog udara ili srodnih nedaća. Ta se udruga nažalost, nakon nekih neuspjeha ubrzo pritajila i nadam se da ćemo je sada revitalizati i revidirati prvotne ciljeve. A trenutno usko surađujem i s udrugom UTVA DTOSI čije je područje interesa/aktivnosti – turizam dostupan OSI ali i zapošljavanje OSI u turizmu! 😉

Kako je teklo Vaše obrazovanje, s kojim ste se problemima na tom polju susretali kroz život s obzirom na zdrastveni problem?

Kako rekoh – moje se formalno obrazovanje silom prilika bilo odužilo, ali zbog drugih problema, oni zdravstveni su nastupili tek nakon diplomiranja!

Koje su Vam želje i planovi za dalje, gdje se vidite u budućnosti?

Već sam malo prije spomenuo svoju dob kao snažan prigušivač ambicija za buduće djelovanje! Dodamo li tome vrlo napeto i neizvjesno stanje u koje je zapalo svekoliko čovječanstvo, jasno je da mi je svaka projekcija osobne budućnosti skroz maglovita. Ipak, nazirem neki svijetli prolaz kojim bih mogao krenuti radeći ono što me veseli a da fizički još mogu – npr. plesti te uvjetno nazvane ‘jednostavne’ fraktale. Za nastavak pisanja nemam trenutno ni fizičke ni mentalne snage. Pisanje bLIStanja me skroz iscrpilo, ali želja mi je da ta knjiga probudi i nadahne što više ljudi i izvan granica RH pa da tako dam svoj skromni doprinos širenju svijetu toliko potrebne pozitive! (Kako bi jedan doktor, lik iz bLIStanja, rekao:  „da mi je videt kaj bu dobrega ztega sega?“) Donedavno sam imao puno više materijalnih želja i ambicioznih konkretnih planova, ali razina energije naglo pada… Potrudit ću se da bLIStanje još jače zablista i to je zasad to. (Hm… Možda nabaviti maticu M8, pa čak i novi krevet + a-d madrac ili luksuzni kovčeg?… hihihi, pardonček – opet aludiram na knjigu! ) 😉

Vaša poruka za sve čitatelje našeg portala?

Poruka i za OSI ali i za OBI (osobe bez invaliditeta): ne dopustite da bilo koji vid sputanosti tijela ili uma sputa i duh! I kakva god nedaća da vas stisne, ne zdvajajte, zahvalite za prinudu koja izaziva da ostvarite najbolje što nosite u sebi, dozovite na lice i u srce osmijeh i prisjetite se: „iz ove kože se ne može, da vidimo što se u njoj može!“ Budite dobro i pazite preko ceste!… 😉

Draško Regul

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI