Ana Politkovskaja, novinarka i kritičarka Putinovog režima, ubijena na Putinov rođendan 2006. god., u knjizi Putinska Rusija, opisuje, između ostalog, i jednu sudsku farsu u kojoj sudjeluju poslušnici režima – od liječnika do državnih odvjetnika i sudaca – a odnosi se na sustavno, institucionalno zalaganje da se silovanje i ubojstvo mlade Čečenke, počinjeno od strane režimu odanog pukovnika Budanova, prikaže kao herojski čin. Politkovskaja opis ovog mučnog događaja, završava riječima: „U strašnoj državi živimo, u državi potpunih luđaka”. No, nije samo Rusija „strašna država potpunih luđaka”.
Heroiziranje silovatelja, ubojica, pljačkaša…
Heroiziranje silovatelja, ubojica, pljačkaša, lažova i kojekakvih probisvijeta ne odvija se, dakle, samo u Rusiji, to je, nažalost, prisutno u mnogim državama, pa tako i u ovoj našoj državici. Uvjet je da ubojica, silovatelj i pljačkaš nosi uniformu, a budući da uniforma predstavlja državu, onda se njegovi čini proglašavaju herojskim činima i društvo ih, kao takve, pozitivno vrednuje. Sve što se čini za državu, opravdano je, poželjno i potrebno. Kada u temelje države uđe heroiziranje silovatelja, ubojica i prevaranata, jasno je da će takva država okupljati, kako to Ana Politkovskaja navodi, potpune luđake.
Pogledajmo malo kako se u navodno mirnodopskim vremenima u našoj državi vrši heroiziranje ludila. Ne mislim sada na komemoriranje ratnih zločinaca, na to smo se već navikli – ne postoji ubojica, silovatelj ili otimač zrakoplova koji neće postati dio našeg nacionalnog sentimenta ako je, naravno, kriminalnu radnju učinio kao Hrvat. Trenutno ne mislim na te naše stare znance čije hrvatstvo je opisano u kaznenom zakonu. prvenstveno mislim na politike koje provodi sadašnji premijer i njegova politička klika. Koliko se uistinu Plenkovićeva Hrvatska razlikuje od Putinove Rusije? Je li ta razlika supstancijalna ili se ona očituje samo u stupnju ostvarenosti režimskih politika? Koliko su u Hrvatskoj slobodni mediji i jesu li uopće slobodni? Koliko je DORH neovisan, a koliko je u funkciji promoviranja heroizma jednog besramnog političkog ludila? Očituje li se putinovska svijest u Plenkovićevom zalaganju da se krajnje suspektno dodjeljivanje milijuna kuna Geodetskom fakultetu, bez natječaja, proglasi kao čin nacionalnog herojstva ministrice Nine Obuljen Koržinek, a ne nedopuštena, moguće kriminalna radnja koja je u ingerenciji europskih istražitelja?
“Strašna država potpunih luđaka”
Budući da znam odgovore na sva postavljena pitanja, zato, baš kao Ana Politkovskaja, nemam nikakvih iluzija u kojoj i kakvoj državi živim – u „strašnoj državi” koja se, polako ali sigurno, pretvara u državu po mjeri „potpunih luđaka”. Ovo „ludilo” nije bolest, ono proizlazi iz prihvaćenog modusa življenja. Ako slijedimo aristotelovski nauk, moguće je razlikovati tri načina ili stupnja života – vegetativni, animalni i razumski, odnosno humani. Vegetativni život obilježava puko uzimanje tvari iz okoline, animalni život obilježava spoznaja uzročno-posljedičnog slijeda, ali samo na onoj razini koja jamči ostvarivanje neke instinktivno-biološke koristi, dok ljudski modus života obilježava usvajanje i rast znanja te refleksivna svijest. Samo na trećoj razini moguće je govoriti o egzistentnom subjektu ili, drugačije rečeno, o autonomnom, dostojanstvenom ljudskom životu.
„Strašna država potpunih luđaka” počiva na vegetativno-animalnim oblicima života, odnosno na ljudima koji se zadovoljavaju pukim opstankom na životu. Vegetativnom hrvatstvu je bitno da opstoje u tzv. hrvatskom svijetu. Sve iznad toga im je suvišno, nepotrebno i nebitno. Tko ovakvim, vegetativnim Hrvatima osigura stanište i hranu, ima ih do kraja njihovog života. Na takve ne treba računati, s njima se ne polemizira, osim ako se u vlastiti egzistencijalni horizont ne želi prizvati iskustvo uzaludnosti. Drugi tip hrvatstva je nešto, ne previše, uzvišeniji. Ovo hrvatstvo je čak ovladalo uzročno-posljedičnim slijedom. Animalni Hrvati znaju što trebaju napraviti da ih netko nahrani, pohvali i proglasi svojima. Vegetativni Hrvati jednostavno postoje, dok animalni Hrvati zadovoljno postoje. Naravno, njihovo zadovoljstvo proizlazi iz uzročno-posljedičnog slijeda, oni će zadovoljno postojati samo ako vlast u državi obnašaju oni koji će ih nahraniti, pomaziti i proglasiti svojima.
Vegetativno-animalno hrvatstvo
Animalno hrvatstvo je moguće dotaknuti i posjedovati, ali ga je prethodno nužno nahraniti odnosno osigurati mu budućnost hranjenja. Za to služe povlaštene mirovine i kojekakve naknade. Ako se želi osigurati da animalni Hrvati budu trajno lojalni, sredstva njihovog hranjenja treba proglasiti skromnom naknadom za njihovo velebno sudjelovanje u ostvarivanju nacionalnih ciljeva. Kada gazde ili dobročinitelji animalnih Hrvata ne obnašaju vlast u državi, oni će pokrenuti uzročno-posljedični niz koji će njihove gazde u konačnici dovesti na vlast. Konkretno, ako animalni Hrvati protestiraju na splitskoj Rivi ili donesu plinske boce u Savsku ulicu, njihove će gazde osvojiti vlast. Animalni Hrvati, budući da nemaju osobno dostojanstvo i refleksivnu svijest, uzet će plinsku bocu i otići u Savsku ulicu ili će, na znak trublje, pohrliti na splitsku Rivu. Kako je povijest pokazala, ovaj uzročno-posljedični slijed animalnog hrvatstva funkcionira i, stoga, animalni Hrvati imaju puno pravo vjerovati da žive u državi po mjeri njihovog životnog elana – animalnog. To je isti tip države, samo na nižoj razini realiziranosti, koju je opisala Ana Politkovskaja, to je, da ne bude zabune, „strašna država potpunih luđaka”.
Sada je jasno zašto se Plenković trudi dokazati vegetativno-animalnim oblicima hrvatstva da ministrica Nina Obuljen Koržinek nije učinila ništa protuzakonito jer je, bez natječaja, dala novce koji dolaze upravo iz izvora toga hrvatstva. Da je, kojim slučajem, to učinila s novcima iz europskih izvora, onda bi zakonitost postupanja prosuđivala europska istražna tijela. Vegetativno-animalnom hrvatstvu nije bitno što se čini, za to treba kritičko mišljenje i refleksivna svijest, njima je bitno da sve što čini, čini njihov gazda – ipak će ih on pomaziti, nahraniti i proglasiti svojima. Tako funkcionira hrvatska, vegetativno-animalna verzija strašne države potpunih luđaka.
Marko Vučetić na Trisovoj tribini (foto TRIS/G. Šimac)
