-Hvala za ručak- navodno je jedna gladna djevojčica kazala premijeru Plenkoviću pokazujući time koliko mu je zahvalna što joj je omogućio besplatni obrok u školi. Kojega, valjda, bez njega ne bi imala. Djevojčica, naravno, ne zna da je upravo taj čovjek prema kojemu izražava duboku zahvalnost, odgovoran za to što njezini roditelji nemaju mogućnosti da joj ručak osiguraju i kod kuće. Ona ne zna i da su njezini roditelji platili, kao i svi drugi, taj ručak na kojem je tako zahvalna, a ne svemogući šef Vlade. Ovom izjavom kojom se pohvalio medijima, Plenković je dotakao samo populističko dno.
No, to ga ne sprječava da druge ( Most, DP, Hrvatske suvereniste ) prokazuje kao prizemne populiste koji huškaju slavonske seljake, dok s njima na traktorima prijateljuju uz rakiju i špek, da zbog eutanaziranih svinja blokiraju prometnice i zagorčavaju život njemu i njegovoj vladi…
Hrvatski premijer postaje sve veći autokrat koji prezire sve koji nisu spremni na svaki njegov mig skakati, na svaki njegov potez oduševljeno klicati, obasipati ga pohvalama i nekritičkim divljenjem. Oni koji ga ne vide kao genija koji se s neba spustio među ovozemaljski svijet da bi ga velikodušno posuo zlatnim prahom iz svoje torbe pune darova, neprijatelji su Hrvatske, koji “orkestrirano i konstruirano” pokušavaju umanjiti njegova genijalna postignuća.
O prosvjedu seljaka Slavonije i Baranje zbog posljedica afričke svinjske kuge, Plenković govori kao o uroti nekih irelevantnih političkih strančica koje pokušavaju parazitirati na mukama hrvatskih seljaka.
-Njih instruiraju Domovinski pokret, Most, Suverenisti i neke manje stranke na istoku Hrvatske. Pravi, stvarni predstavnici svinjogojaca i poljoprivrednika okupljeni su kroz druga udruženja, u okviru Hrvatske poljoprivredne komore, s kojima smo razgovarali prošli tjedan o supstanci i mjerama. Sve što ovi ljudi rade, a nisu neskloni govoru mržnje, vjerojatno su plaćeni pa pokušavaju iskreirati problem koji ne osjećaju. Oni nemaju legitimitet i politički su orkestrirani. Javnost mora shvatiti da iza njih stoji nekoliko oporbenih stranaka.
Oni- kaže diskvalifikatorski Plenković- nemaju veze sa Slavonijom, odjednom su se počeli pojavljivati tamo i nemaju što za reći. Mi imamo što za reći i mi činimo sve što treba!
Baš kao što je svojedobno novinarima na pitanja o smjeni direktora HEP-a Frane Barbarića, proskribiranog bespravnog graditelja, odgovarao “što me više to pitate, moja je odluka sve dalje”, tako sada na “aferu Geodetski fakultet” i izvlačenje europskog novca u privatne džepove ekipe s Geodezije, odgovara tvrdnjom da se radi o hrvatskom, proračunskom novcu, a ne sredstvima europskih fondova. Uzalud se novinari pozivaju na izjave Ureda europskog javnog tužitelja, istina je, kaže osioni Plenković, “ono što ja kažem”. Neće nitko optuživati njega i ministricu ( Ninu Obuljen Koržinek ) da lažu. To on neće nikome dopustiti.
Bez obzira što je već notorno da je ministrica Obuljen Koržinek dala bez natječaja Geodetskom fakultetu preko 20 milijuna vrijedne poslove dubinskog snimanja oštećenja objekata kulturne baštine nakon potresa, a oni ga gramzivo strpali u svoj džep ispisujući lažne naloge, dnevnice itd.
-Da nije bilo njihovih snimanja- veli Plenković– mi ne bismo znali razmjere štete, recimo, na Zagrebačkoj katedrali.
-Ovdje postoji orkestrirani napor da su sredstva za to korištena bila iz Fonda solidarnosti Europske unije. To je laž, to su bila sredstva iz državnog proračuna– uporno ponavlja, pa i onda kad europski javni tužitelj u priopćenju tvrdi suprotno i zbog toga otvara istragu, traži krivce za besramno krčmljenje novca europske solidarnosti.
Uostalom, meritum stvari nije je li novac iz državnog proračuna ili europskog fonda, nego gdje je završio, a posao nije obavljen. No, za Plenkovića je od iznimne važnosti da se ne kompromitira pred europskim tužiteljem i zato više puta ponavljanom tezom o hrvatskom proračunskom novcu pokušava otkloniti fokus Ureda sa sebe i svoje vlade. Usput, tek reda radi, reći će i kako to ne znači da ne treba ispitati pojedine nepravilnosti, i da ne trebaju odgovarati oni koji su, eventualno, počinili kaznena djela. Ali, s indignacijom odbija da bi ministrica i on, kao premijer, mogli lagati, ma što tko govorio.
Međutim, na pitanje zašto je novac knjižen u proračunu kao “EU pomoć”, nervozno izjavljuje da je to potpuno “nebitna kvalifikacija”. Jedino što je za njega bitno je provjera koju je obavio s ministrom financija . Nije važno što piše u dokumentu ( izvješće o proračunu ), važno je, kaže iritantni premijer, samo ono što on govori i samo njemu treba vjerovati (?! ) Njega taj dokument ne zanima, ali ga zanima “insinuacija jednog medija koji radi u sprezi i optužuje” ministricu i njega da lažu. Neka slobodno Ured europkog tužitelja provjerava isplate, shvatit će svi da su u krivu, sto posto. Pa nisu oni svete krave da ne mogu pogriješiti, kaže.
Ali, on, izgleda, jest “sveta krava”, njemu se greška ne može omaknuti ( ali, možda, može namjera … ) i neće njemu nitko govoriti da laže.
-Što, ministrica i ja da lažemo? Tko je to rekao? Tko se to usudio reći? Odmah mu piši kaznenu prijavu!- e, samo još to da čujemo od njega. A nije daleko, nije nimalo nemoguće. Taj i svoje ministre smjenjuje, a da nikog ništa ne pita, ni sa kim se ne konzultira. Sjećate se kako je svojedobno škartao mostovce u Vladi, tek usputnom porukom tajnici: Pripremite mi odluku o razrješenju!
Ipak, neće biti baš sve kako bi premijer htio…
Svima je već dosta Andreja Plenkovića koji stalno docira oporbi, medijima, analitičarima, kritičarima, optužuje sve za nekakve orkestrirane, konstruirane napada, urote, podmetanja, laži. A on i kad je uhvaćen u laži zahtijeva od svih da vjeruju njemu, a ne dokumentima! Zar nije carta canta? Što je, zaboga, s tim čovjekom?Zar stvarno misli da je jedinstveno pakiranje ljudske genijalnosti koje nema mane?!
Ako je u drugom mandatu sebe počeo shvaćati kao gospodara “neba i zemlje”, kao nekog tko je uvijek u pravu i kad je bjelodano u krivu, ako uporno samohvalom i autoveličanjem propagira svoje zasluge a žestoko negira svoje i propuste svojih suradnika, pokušavajući injektirati “svoju istinu” u svijest masa kao nepobitnu, opću, što bi tek radio u trećem mandatu? Možda bi mu bilo ispod časti uopće javno komunicirati što njegova vlada radi i kako troši novac poreznih obveznika. Što se to koga tiče? Ionako ga ( novac u proračunu ) već sada percipira kao svoj, a vladine mjere i socijalna davanja kao vlastite, velikodušne darove.
