Neovisni novinarski portal
26.2.2024.
oslobađanje zbilje
Ako po vjernicima bog živi u svijetu, po vjerničko-religijskim krivotvorinama bog u svijetu umire

Ako po vjernicima bog živi u svijetu, po vjerničko-religijskim krivotvorinama bog u svijetu umire

Svijet je zbroj različitih fragmenata, jedan od njih je i religija ili, kada je riječ o pojedinačnom životu, radi se o fragmentu vjere. Papa Franjo nesumnjivo izaziva nered kod svih onih koji se izjašnjavaju kao vjernici, a da do stanja vjere nikada nisu došli. Vjera je nešto osobno. Boga se ne može spoznati, zato što objektivno ne postoji. On prebiva u vlastitoj odsutnosti, bog i odsutnost su jedno te isto. Vjernici misle boga kao postojeće biće, i zahvaljujući toj misli, bog za njih jest. Zahvaljujući vjeri vjernika, bog postoji u svijetu. Bez vjernika, boga nema. Vjernici su ti koji bogu daju život. Svaki pojedinačni vjernik oživljava boga.

Zbog toga možemo zaključiti da koliko ima vjernika, toliko ima i bogova, jer je bog u svijetu prisutan isključivo po vjeri upravo toga konkretnog vjernika. Ne postoji drugi medij božje prisutnosti u ljudskom svijetu osim pojedinačne, osobne vjere svakog vjernika.

Bog vjere i bog religije

U religijskom smislu, moguće je govoriti o jednom bogu, ali to je bog religijskog sustava, njemu nedostaje egzistencijalni dinamizam, on je beživotan, o njemu se raspravlja, njega se pretvara u skup pravila i dogmatskih istina, on inspirira teologe i filozofe na teološke i filozofske rasprave. Bog sustava ima tendenciju prelaska iz jednog fragmenta u drugi, primjerice ima tendenciju da iz religijskog fragmenta prijeđe u politički, pravni, pa čak i ugovorni fragment s međunarodnim značajem, kao, primjerice, kod Vatikanskih ugovora. Razlika između boga vjere i boga religije sastoji se u tome što bog vjere oduševljava vjernike, dovodi ih do sreće i ispunjenog života, oni boga ne žele instrumentalizirati i pretvoriti ga u puko sredstvo za ostvarivanje nekog drugog cilja ili koristi, dok je boga religije moguće instrumentalizirati, institucionalizirati, politizirati.

Za vjernike je bog izvor i svrha života. To treba poštovati jer je riječ o pravu čovjeka da osmisli i usmjerava vlastiti život kako on to želi. Vjernik boga neće pretvoriti u temu o kojoj će drugi raspravljati, baš kao što zaljubljeni čovjek neće dopustiti da njegova ljubav postane predmet debate ili instrument za ostvarivanje nekog drugog cilja. Kada se radi o religiji, na djelu je nešto sasvim drugo. Tu je bog neprestano na dnevnom redu, o njemu se raspravlja, njega se instrumentalizira, politizira ga se kako bi se ostvarili neki drugi, s vjerom nepovezani, ciljevi.

Sloboda vjeroispovijesti

Papa Franjo, premda se trenutno nalazi na čelu jedne religije, shvaća da Katoličku crkvu ugrožava religijska svijest koja nema iskustvo osobne vjere. Istina je da vjera ima i društvenu dimenziju, ali ona se kreće u granicama prava na slobodu vjeroispovijesti. Time se omogućava sloboda vjeroispovijesti i prerastanje vjere u jedan segment kulture, ali se ujedno i onemogućava da neko društvo u potpunosti bude utemeljeno na religijskim osnovama. To je razlika između slobode i terora. Vjernici žive stvarnost slobode, dok oni koji u religiji vide priliku ostvarivanja nekih drugih ciljeva, religijske sadržaje promatraju kao prikladni instrument za oduzimanje prava i sloboda i uspostavljanje terora. Takvi ne mogu prihvatiti papu Franju kao papu dijaloga i čovjeka koji se ne ustručava otvoriti Katoličku crkvu prema suvremenom svijetu. Tradicionalisti i konzervativci bez iskustva vjere, indoktrinirani religijskom sviješću, Crkvu vide kao povijesnu i vrijednosnu crvotočinu u kojoj se, u bijegu od sebe samih, mogu izgubiti. Takvi, naravno, u Franjinom otvorenom stavu o prihvaćanju pripadnika LGBT zajednice pronalaze skandalozni otklon od crkvenog nauka.

Vjernici tu nemaju nikakvih problema, oni žive stvarnost osobne vjere, ta vjera im uprisutnjuje boga, bog ih oduševljava, pruža im egzistencijalni smisao i omogućava im da stupe u radosni dijalog sa svijetom. Vjera nije obračun s neprijateljima, pa ni s neprijateljskim papom, nego radost susreta, prihvaćanje sebe i drugih. Ne smijemo dopustiti da zbog religijske instrumentalizacije i želje za uspostavljanjem religijskog terora odemo na put negiranja prava na slobodu vjeroispovijesti. Teroru se moramo suprotstaviti, pravo na slobodu vjeroispovijesti moramo zaštiti.

Svijet se sastoji od mnogih fragmenata, to mu daje, na razini fraze rečeno, ljepotu različitosti, a različitost je moguća samo ako ti fragmenti nisu nasilni. Sinoda o sinodalnosti je neke vjerničko-religijske krivotvorine, a zapravo ljubitelje i branitelje religijski uvjetovanog nasilja  i terora, potaknula na povlačenje u njihov nasilni fragment u kojem izriču presude papi Franji, pripadnicima LGBT zajednice, sekularnom društvu, ali i samom bogu.  Oni ne govore o bogu, oni ne brane vjeru, oni boga i vjeru sustavno ubijaju. Ako po vjernicima bog živi u svijetu, po vjerničko-religijskim krivotvorinama bog u svijetu umire.

Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)

Tags:

VEZANE VIJESTI