“Ovo je bila samopromocija, politički nastup, ovo je malo bolje od Vučićevog nastupa”. Tako je ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić doživio dugo najavljivanu Plenkovićevu prezentaciju novog, petog vladinog paketa pomoći kućanstvima i gospodarstvu, primarno zbog inflatornog udara kojemu su izloženi. Ekonomski analitičar Damir Novotny mjere je nazvao”političkim analgetikom”.Bio je to zapravo, klasični socrealistički, demagoški nastup u kojem se predsjednik Vlade snažno reklamira kao dobročinitelj i spasitelj svoga naroda, navodno, posebno senzibiliziran prema onima najugroženijima. Zapravo manifestacija moći svojevrsnog političkog boga koji sve konce drži u svojim rukama, suspendira tržišnu ekonomiju u korist reafirmacije dogovorne, a sve, kaže, jer “ja se brinem o građanima”.
Zbog te svoje “brižnosti” premijer ne razumije čak ni propitkivanje o dogovoru s trgovcima, kamoli kritike. “Na kraju čovjeku bude žao činiti dobro, što nije? Nevjerojatno, nevjerojatno”, razočarano je komentirao suzdržanost ili čak otvorenu kritiku nekih analitičara i medija koji su njegovu predstavu nazvali- farsom. Sve je učinio da narodu olakša udar cijena, a to mu se neadekvatno valorizira, nema pozitivne euforije, nema čestitki, nema neprijeporne zahvalnosti. Eto, nije dobro činiti dobro, tronuto je zaključio.
Subvencionirana cijena plina i struje ostaje, posebnu pomoć, kroz jednokratne naknade, Vlada osigurava za najugroženije- umirovljenike, invalide i branitelje- te ograničava cijene za 30 osnovnih artikala bez kojih nijedno kućanstvo ne može. T je sukus najnovijeg paketa. Ne računajući jednokratne vidove pomoći onima koji su ekonomski najslabiji, sve ostale mjere primjenjuju se na sve građane, i one kojima je pomoć te vrste prijeko potrebna, i one kojima uopće ne treba, primjećuje Novotny. Cijeli paket težak je oko 460 milijuna eura i Plenković na toj “isporuci” želi svakako politički profitirati, kao da se ne radi o tome da je država obilato zaradila na inflaciji i enormnom rastu cijena, jer je i prihod od PDV-a bio značajno veći u proračunu, pa i nije neka mudrost sada od tog priliva dio vratiti građanima kroz tzv. socijalni paket mjera.
Izrada paketa pomoći mjesecima je premijeru bila alibi za sve drugo što nije radio, ili za sve ono po čemu je Hrvatska na europskom dnu ( druga najgora EU članica, iza Slovačke ), jer, interesi građana, i njihov bolji standard bili su za Plenkovića prvorazredno pitanje. I razumije se, naprosto nije dolazilo u obzir da ma tko od ministara, prije njegove prezentacije cijelog paketa, otkrije javnosti ijedan detalj iz njega. Jer, sve zasluge, svi “aplauzi” pripadaju njemu…
S pravom se Jurčić pita je li ta prezentacija baš za predsjednika Vlade koji po hijerarhijskoj logici određuje ciljeve, instrumente ekonomske politike predstavljaju ministri, a prezentaciju ovog tipa bi trebali odrađivati tajnici. Ali, nema toga kod Plenkovića, sva svjetla reflektora moraju uvijek biti na njemu. Čak je i naljepnicu za ograničenih 30 osnovnih artikala predstavio sam premijer.
Činjenica jest da će za građane u najvećoj potrebi itekako značiti vraćanje cijena na konac 2022. jer će za košaricu koja ih je dosad stajala gotovo 100 eura, sada plaćati 76. Ali, prvo, kakve su posljedice ovakvog zauzdavanja tržišta, i što će se dogoditi kada se cijene budu ponovo slobodno formirale. A i sam Plenković je kad su ga novinari pitali dokad će ove mjere trajati, odgovorio:” Ništa ne traje vječno”.
Izvjesno je da će trajati dok je to Plenkoviću ( a tek potom građanima ) potrebno, dok iz toga bude mogao izvlačiti političke benefite, a poslije, što bude. Njega tada, možda neće ovdje ni biti…No, vjerojatno ni nekih malih trgovaca koje bi ove mjere mogle potopiti. Jer, oni bi morali sniziti cijene za bar 60- 70 posto artikala koje prodaju, kako tvrdi njihov i predstavnik HUP-a, Mirko Budimir.
-Ne možete govoriti o nikakvom tržištu ako imate ograničeno 60% onoga što vi prodajete. Ovdje se želi vratiti cijene na početak godine, odnosno na kraj prošle godine. Mislim da će to biti jako teško- ocijenio je, prognozirajući krah malih trgovina i nestašicu nekih proizvoda.
Plenković je upregnuo sve mehanizme, iskoristio sve instrumente da nametne svoju volju trgovačkim lancima bez čije kooperativnosti nema paketa pomoći. Indikativno je da je Konzum kao dio Fortenova Grupe, perjanica solidarnosti i benevolentnog pristajanja uz zahtjeve Vlade za snižavanjem cijena. Osim onih deklariranih 30 osnovnih, izvršni direktor Konzuma Fabris Peruško najavljuje čak 360 proizvoda kojima će se cijene vratiti na razinu s kraja 2022., a čak 1200 artikala ukupno bit će sniženo kroz razne akcije. Peruško daje i puno više negoli ga se pita. S obzirom da je Pavao Vujnovac danas dominantni suvlasnik Fortenove, pitanje je, smatra novinarka N1 Đurđica Klancir, je li Plenković s najvećim profiterom afere “plin za cent” doista istrgovao još ponešto, a ne samo rezanje cijena.
Uostalom, kad se pogleda put Fortenove od nasilnog transformiranja Todorićeve kompanije tzv. lex Agrokorom, preko suvlasništva ruskih banaka do Pave Vujnovca i njegova PPD-a, ništa se tu nije odigravalo mimo znanja i suglasnosti Andreja Plenkovića. Nema te privatne kompanije u Hrvatskoj koja je u takvoj sprezi s politikom kao što je Fortenova. I kod afirmiranja Plenkovićevog paketa pomoći odigrala je ključnu ulogu, no, kako je ovo Hrvatska a ne Švicarska, takva susretljivost i kooperativnost trgovačkog lanca koji spušta cijene preko svih očekivanja, svakako izaziva podozrenje i sumnju. Što se zbilja dogovorilo, što je sve bilo na stolu, s čime je sve trgovano, o tome ćemo možda saznati jednog dana kad to više i ne bude od značaja za Plenkovićevu karijeru. Sada se ovo razumijevanje Fortenove predstavlja kao Plenkvićev dobitak i uspjeh. A sutra, tko zna …?
Ključno pitanje je hoće li ove mjere uspjeti zaustaviti inflaciju? Jer, ovo je vladin peti paket pomoći, a inflacija je i u kolovozu nastavila rasti.
-Postavlja se pitanje zašto provodimo ovakve mjere. Zagreb je navodno tri puta jeftiniji od Dublina, ali nisam vidio da je netko od tamo doselio kod nas- kaže Jurčić, konstatirajući da već 20 godina u ovoj zemlji traju kratkoročne priče…Nema sustavnih rješenja, nema prave politike ni vizije, samo gašenje požara i distribuiranje milostinje građanima radi političkog profita. Na taj način hrvatska ekonomija ostaje trajno invalidna. Plenkovićev paket tek je skupa demagogija koja ne liječi, samo kratkotrajno smiruje bol…
Hrvatska je, veli Jurčić, u krizu upala još 2009., a do 2018. je bila ispod razine iz 2008. U međuvremenu, dok je Hrvatska tonula, pa je danas druga najlošija u EU, svijet je išao naprijed za 30 posto. Hoće li, može li, Hrvatska ikad uspjeti sustići taj vlak ?
(foto TRIS/G. Šimac)
