Da su izbori pred vratima, najvidljivije je po otvaranju moralnih rasprava. Tko je, naime, uopće dostojan voditi ovu državu? Odmah ću odgovoriti: svatko. Pristanak na to da se netko treba opravdati pred svetošću države, vodi u pogrešnom smjeru, odnosno samo pojačava upravo ovakvu državu koja, preko tri desetljeća, postoji kao nakazni, prijelazni oblik između koruptivne stranke i primitivne države. Ovo u čemu mi živimo nije ni država a ni stranka, riječ je o nakaznoj tvorbi koja oduzima javni život. Pristati na to da se pred nakazom moralno ponižavaš, kako bi primitivno biračko tijelo uvjerio da si nakaze dostojan, nesumnjivo vodi u sunovrat. Hrvatska država je unakažena korupcijom i ponižena glupošću, nju se, ovakvu kakva sada jest, ne može voljeti. Ona ne zaslužuje ni da je se ozbiljno doživljava. Ona nije dostojna ni prijezira.
Zbog navedenog mi nije jasno zašto se, primjerice, Sandra Benčić ili Peđa Grbin trebaju opravdavati pred javnim, rahitičnim moralom ove države i njezinih zakržljalih građana. To da netko nije kriminalac, da nije opljačkao državu, a ni Sandra Benčić ni Peđa Grbin to nisu napravili, sasvim je dovoljno da, u kvalitativnom smislu, nadilazi one koji sada upravljaju Hrvatskom.
Plenkovićeva vlada- najgori među najgorima
Što je to, uostalom, napravila Sandra Benčić? Firma joj je, zbog nekoliko stotina eura, završila u kratkotrajnoj blokadi, a uz sve to je još i podstanarka. Ako ovo nije najogavniji, dosad neviđeni primjer manifestacije kriminalnog uma, ne znam što jest. Što je to učinio Peđa Grbin? Uzimao je naknadu za odvojeni život. Ta naknada ne ovisi o tome s kime živiš, nego gdje živiš – odnosno, naknadu za odvojeni život imaju pravo koristiti svi oni koji u Sabor dolaze izvan Zagreba, dovoljno je da im je prebivalište udaljeno 60 km od zgrade Sabora. Stvari ću karikirati do krajnjih granica – ako itko, zbog samih tjelesnih proporcija, zaslužuje primati naknadu za odvojeni život, to je Peđa Grbin. Ta čovjek se zasigurno, u svakom trenutku, istovremeno nalazi u barem dvije, ovako skrojene, jedinice lokalne samouprave. I to više govori o nakaznom sustavu i broju općina i gradova, a ne o njemu.
Plenković je, za razliku od Sandre Benčić i Peđe Grbina koji su sumnjivi samim time što se uopće usude živjeti u ovom prijelaznom obliku koji se pretenciozno naziva državom, formirao, prema njegovim riječima, gigantsko kolektivno političko tijelo, znano kao Vlada RH, od najgorih među najgorima. On to nije napravio zato što se od najgorih među najgorima razlikuje, nego upravo suprotno – on je jedan od takvih. Ovakva vlada njemu savršeno odgovara. Sjetimo se samo onih, gotovo ljubavnih poruka upućenih ministrici Gabrijeli Žalac. Žena je procesuirana zbog ozbiljnih kaznenih djela, a Plenković joj poručuje kako je divno i vrijedno radila u vladi. Što se njega tiče, onda a i sada, on joj ne vidi mane.
Nakazna država
Svi koji rade ono što je radila Gabrijela Žalac, rade uz suglasnost i divljenje premijera. Gabrijela Žalac je sudjelovala u procesu unakažavanja države, i tu, koliko vidimo, nije bila sama. Imala je podršku premijera i njegove stranke. Ne treba nabrajati što je sve radio Vladimir Šeks, spomenut ću samo najbeznačajniji primjer – javno je priznao da je trgovao utjecajem kako bi prijatelju pokojnog sina osigurao benefite kod odsluženja zatvorske kazne. I što mu se dogodilo? Ništa. Zašto? Zato što je ova država nakazna. Ona je, da budem potpuno precizan, stvorena za nakaze.
Sjeća li se itko natječajnih sms postupaka koje je tako brižno provodio Marko Milić? Naravno da je to palo u zaborav. Nakazna država nešto takvo zaboravlja. Što je sa stanom i uređenim podrumom za knjige Frke Petešića? Ništa, nakazna država je udomila njega i njegove knjige, umjesto da ga procesuira. Banožića ne treba ni spominjati, za navesti sve ono što je on napravio, trebala bi jedna prezentacija, ali se bojim da bi je on, kako to već prokušano radi, prisvojio i uvrstio u knjigu, pa to neću napraviti.
Ova je nakazna država, nju se ne može voljeti, pred njom se ne smije moralno opravdavati. Ona to ničim ne zaslužuje. Neka to konačno shvate svi oni koji, u političkom smislu, namjeravaju dokinuti nakaznost i formirati državu u kojoj ministri ne zarađuju na mrtvim svinjama i živim primitivcima bez ikakvog ponosa. Da, ovo je država po mjeri živih primitivaca i mrtvih svinja. Ako itko ovu državu autentično predstavlja u svijetu, to je, izvan svake sumnje, naš ministar vanjskih poslova.
Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)
