Hoće li postolari spasiti svijet? U svijetu se svašta pokušava ne bi li se smanjio pogibeljni konzumerizam i pretjerana kupnja novih proizvoda, bespotrebna potrošnja fosilnih goriva i energije, proizvodnja plastične i druge ambalaže, gomilanje smeća i poguban utjecaj na okoliš, a onda posljednično i dodatno pogoršanje stanja globalne klime. Tako se i brojna poznata svjetska poduzeća trude prikazati kao ona koja vode računa o okolišu, te ne zagađuju previše svijet svojom proizvodnjom i prodajom. Među njima je – gle čuda – i proizvođač obuće koja je generacijama (pa i sada) popularna među mladeži (a i današnje srednjovječne populacije) – britanski Dr. Martens. Napomena: ovo NIJE reklama, nego vijest o zanimljivoj zamisli.
Naime, ta tvrtka, poznata među nekadašnjim rockerima i punkerima po robustnim i jednostavnim kožnim cipelama otpornima na habanje planira za koji dan , u listopadu 2023.g., pokrenuti servis za popravak cipela u Britaniji. Time, veli se, nastoji poboljšati svoju održivost, potaknuti kupce da produže vijek trajanja svoje obuće i (dakako) stvoriti novi izvor prihoda.
Iako je ta njihova nakana pozitivna i pohvalna, opet je nekako tragikomično kako je vijest to što netko u 21. stoljeću ponovno izmišlja – postolare.
Već se desetljećima na razvijenom zapadu gotovo posve zanemarene vještine popravljanja cipela i čizama, a brojne postolarske radnje otišle su u prošlost, te su zauvijek zatvorene. U bogatijim državama obuća s djelomično odlijepljenim đonom ili pokojom rupicom ili rašivenom kožom odmah završava u kanti, a po nove se smjesta odlazi u trgovinu, bez da se pokuša obaviti jednostavan popravak. Lijepljenje, šivanje, popravak potplata – to su zaboravlene vještine i ajktivnosti, mlađima uglavnom posve nepoznate.
Proizvođač kožnih čizama, cipela i sandala trenutno testira uslugu sa svojim zaposlenicima, rekao je u intervjuu glavni izvršni direktor Kenny Wilson.
Britansko lansiranje je pilot projekt s ciljem širenja usluge na kontinentalnu Europu, kako kažu, što znači da bi se postolari mogli ponovno razmiliti po Europi, u kojoj ih je do prije nekoliko desetljeća bilo u svakom kvartu.
Čak i ako usluga popravka potisne dio potražnje jer se ljudi odluče za popravak svojih čizama umjesto kupnje novog para, Wilson je rekao da bi usluga općenito donijela koristi.
-Svaki tjedan dobivam pisma od ljudi koji me pitaju mogu li dati svoj DM na popravak – priznao je.
Dr. Martens radi s tvrtkom The Boot Repair Company (Poduzeće za popravak čizama prev.) u gradu Leedsu na sjeveru Engleske kako bi ponudio popravke.
Zamjenu istrošenih potplata na paru čizama, postupak koji zahtijeva rastavljanje cijele čizme, korisnici bi platili 81 funtu, rekao je Wilson, dok bi drugi popravci vjerojatno bili jeftiniji.
Nije ni jeftino, reklo bi se, ali hajde, bolje i tako nego nikako.
Općenito, Wilson je rekao da vidi veliku priliku na tržištu rabljenih proizvoda za Dr. Martens, s potencijalom rasta do desetine prihoda grupe.
Znači, moglo bi im se i isplatiti.
Popravljat će cipele, spašavati planet i još zaraditi?
Ovime je pak još i jasnije koliko je dosadašnja potrošačka i proizvođačka mahnitost bila besmislena i negativna – popravci obuće su mogli svima donijeti dodatnu korist i zaradu i uštedu.
Bilo bi lijepo da se za ovim primjerom povedu i drugi globalni divovi u proizvodnji obuće, posebice sportske, koja se najčešće baca i u posve ispravnom stanju, najčešće iz razloga rapidne promjene dizajna i diktature tzv. modnih trendova.
A još bi bolje bilo kada bi sveopći modni trend postalo popravljanje odjeće i obuće, te kako bi samo luzeri, nazadni i zaostali i demodirani nastavili stalno kupovati nove patike, cipele ili odjeću.
Još kada bi se to proširilo i na popravljanje suđa i posuđa, kuhinjskih uređaja, vozila i ostaloga, možda bi se i ovaj svijet još mogao – popraviti.
Jer se teško može kupiti novi.