Pristaša sam Nietzscheove filozofije, smatram da svaki čovjek ima pravo znati da umire, kako bi, sukladno tom znanju, mogao odrediti kako će umrijeti i što sve još prije smrti treba napraviti. Netko će htjeti umrijeti sam, netko u krugu obitelji, netko u bolnici, netko pri punoj svijesti i želji da iskusi puninu patnju, netko će posegnuti za lijekovima koji će ga osloboditi agonije i boli. Čovjek ima pravo osmisliti vlastitu smrt. Ista stvar je i s državama, odnosno društvima. Svako društvo, ako već umire, ima pravo osmisliti vlastitu smrt. Hrvatska umire, ali njezina smrt je neosmišljena, stihijska, potpuno nedostojanstvena. Ne smeta meni što Hrvatska umire, smeta mi način na koji umire – ona nesumnjivo umire, ona pred našim očima nestaje i to kao posljednji bijednik.
Hrvatska umire
Ove godine imamo svega 35000 prvašića, pretprošle godine, kada smo se svi, naravno kratkotrajno, snebivali zbog premalog broja, prvašića je bilo 37000. Da ih je danas 37000, bili bismo sretni. Sljedećih godina će ovaj broj i dalje padati iz jednostavnog razloga – Hrvatska umire, nju iz dana u dan preuzima mrtvačko truljenje. Hrvatske zapravo već godinama nema. Obična je predrasuda da Hrvatska postoji. Ono što postoji, na bilo kojoj razini realiteta, ne bi dopustilo da mu se događa ono što se ovoj državi događa. Uistinu, iznenađuje li ikoga podatak o tome da se u ovoj nedostojanstvenoj stranačkoj državi rađa sve manje djece i da je, istovremeno, sve veći broj stanovnika želi napustiti jer im se ova država, onakva kakva jest i kakva će, po svoj prilici, biti do njezinog kraja, naprosto gadi? Mislim da ne.
Da odmah odgovorim svim onim brojnim braniteljima ogavne države: ova država nije gadljiva zbog toga što je riječ o hrvatskoj državi, nego upravo suprotno – ona je gadljiva zbog toga što nije hrvatska država već stranačko leno. Razbijmo više i taj mit o braniteljima koji su navodno državu stvorili i obranili te im zbog toga trebamo biti vječito zahvalni. Na čemu da budem zahvalan? Ako je ovo obranjena država, baš me zanima na što tek sliči okupirana država. Hrvatsku državu, dakle, nitko nije obranio, ona je prepuštena na milost i nemilost političkim kriminalcima – oni je pljačkaju, ponižavaju i, u konačnici, ubijaju, a branitelja nigdje nema. Nestali su, ako je branitelja države ikada i bilo. Stranku su obranili, to je nesumnjivo, njoj su vjerni, njoj služe. I to je, bojim se, sve što se obrane tiče.
Desnica želi odmoriti HDZ ( ?! )
Ponavljam, predrasuda je da hrvatska država postoji, jer da postoji, u njoj bi bujala životna radost njezinih stanovnika, neovisno o broju. Ne znam hoće li je ikada itko obraniti, ali znam da je do sada nitko nije obrano. Na izborima biramo egzekutore države, i to radimo uspješno. Ponekad izaberemo egzekutore koji će se poubijati međusobno, unutar vlastite političke opcije, ali uglavnom biramo provjerene egzekutore države i društva – one koji su nametnuli predrasudu da je država nastala pod njihovim vodstvom. Riječ je, naravno o HDZ-u. HDZ posjeduje institucije, vojsku, religijske zajednice, šutljivu akademiju, servilno pravosuđe, osramoćene vojnike bez ikakve časti, ali i svu opoziciju desnice.
Pogledajte samo kako se desnica misli obračunati s HDZ-om – ne tako da uništi HDZ, nego da HDZ-u dade priliku da se odmori i da dođe k sebi!? Desnica smatra da je za HDZ, zbog samog HDZ-a (!?), dobro da neko kratko vrijeme ne obnaša vlast. To vrijeme je vrijeme famoznog, izdajničkog ideološkog moratorija, nakon kojeg slijedi ideološko orgijanje. Desnica je izjednačila državu s HDZ-om, desničari ne žele spasiti državu od HDZ-a, oni žele odmoriti HDZ kako bi potom odmoreno upravljao državom. Ako smo svjesni toga da država umire, neka umre dostojanstveno – bez moratorija i bez koketiranja s onima koji bi odmarali i spašavali HDZ.
Nietzsche je rekao da se možemo boriti protiv laži, ali da se teško možemo boriti protiv predrasuda. Predrasude nestaju sa smrću nositelja i branitelja predrasuda. Predrasuda je da je hrvatska država stvorena i obranjena. Istina je da svakim danom ima sve manje onih koji vjeruju u ovu predrasudu. Hrvatska umire, nju se sustavno ubija. Hrvatski građani će na sljedećim izborima birati egzekutore države, društva i vlastite djece. Koliko vidim, to uspješno rade.
Marko Vučetić (foto: Tris/G. ŠImac)
