Tijesnom većinom Europski parlament donio je, za mnoge, sporni prijedlog zakona o obnovi prirode kojemu su se posebno protivili zastupnici s desnog političkog spektra. Zakon je doslovce podijelio Europski parlament, a zanimljivo je da ga u lipnju nije podržao čak ni Odbor EP-a za okoliš, zdravlje i sigurnost hrane. Činilo se da bi prijedlog Europske komisije mogao biti odbačen u cijelosti, a onda, u srijedu preokret- Zakon je prihvaćen s 336 glasova ZA, 300 zastupnika je bilo protiv, a 13 suzdržanih. Takav ishod glasanja posebnim aplauzom dočekali su socijaldemokrati i zeleni. No, i među njima ima onih koji danas nisu bili tako sretni zbog novog EU zakona…
Europska pučka stranka ( EPP ) još je u svibnju, kada su se zastupnici pučana povukli iz pregovora, dala do znanja da neće podržati prijedlog Europske komisije. Tvrdili su da će takav zakon rezultirati smanjenjem proizvodnje hrane, povećanjem cijena, ugrožavanjem sigurnosti hrane u Africi, blokadom infrastrukturnih projekata koji su ključni za klimatsku tranziciju, te da će ugroziti i poljoprivrednike i ribare.
Socijaldemokrati su, pak, sasvim suprotno tome isticali da prijedlog ide u smjeru očuvanja sigurnosti hrane, koje, naravno, neće biti dovoljno ako ne bude dovoljno čistog tla i oprašivača, kako je to u raspravi naveo španjolski zastupnik Cesar Luena.
Prema netom izglasanom Zakonu o obnovi prirode države članice imaju obvezu obnoviti najmanje 30 posto ugroženog područja u svojim kopnenim, obalnim i slatkovodnim, kao i morskim sustavima do 2030. Do 2040. dužni su obnoviti 60 posto, a do 2050. čak 90 posto područja koje je u izrazito lošem stanju. Koliko je to realno i što to može značiti za ribare pitali smo nekadašnjeg predsjednika Sindikata profesionalnih ribara, Petra Baranovića, koji je i danas vlasnik koćarice i gorljivi branitelj prava i opstojnosti sve ugroženijih hrvatskih ribara.
-Ne želim prejudicirati stvari- odmah će Baranović– ali sam vrlo oprezan i zabrinut. I da sam ja bio na mjestu socijaldemokratskog eurozastupnika Freda Matića, u najmanju ruku bi bio suzdržan. Ako je Fred u pravu, odlično za ribare, ali ako sam ja i moj skepticizam na pravom tragu, onda je ovim Zakonom hrvatskim ribarima stavljena omča oko vrata- kaže Baranović, napominjući kako ne sumnja da su namjere autora zakona dobre, da se želi očuvati bioraznolikost kao pitanje svih pitanja EU, ali, i put do pakla, reći će, popločan je dobrim namjerama.
Problem je, dodaje, što se Zakon donosi za sve članice EU, ali zna se dogoditi i da se donosi za najkritičnija područja i zemlje u kojima je zakonska intervencija nužna, a u ovom slučaju Hrvatska ne spada među takve zemlje. Mi imamo jako dobar sustav zaštite od koćarenja i zbog toga ja danas lovim više nego prije desetak, petnaest godina. Hrvatski ribari su, tvrdi Baranović, uvijek bili najavangardniji u pogledu zaštite ribolovnih zona. Zbog toga je danas u području Jabuke potpuno obnovljen ribolovni fond. – Mi smo bili i za proglašenje gospodarskog pojasa da bi se u tom prostoru, u kojem je vladalo bezakonje, uveo red- ističe.
U odnosu na Zakon o obnovi prirode Baranović je suzdržan jer je, kaže, vidio komunikacijsku dokumentaciju iz veljače ove godine, a iz koje je razvidno koje mjere EU planira uvesti za njegovu primjenu u svim članicama.
-Bojim se da bi oni koji su u srijedu u Europskom parlamentu slavili pobjedu donošenjem Zakona mogli iza 2030. zabraniti uopće koćarenje, a iza toga stoji industrija marikulture, iza nje soja, ukratko velike svjetske korporacije- zaključuje naš sugovornik.
Smatra da je Hrvatska bila naivna kad je proglašavala zone Nature 2000 po cijelom Jadranu, čime je već u značajnoj mjeri reducirana naša ribolovna flota. A krutom primjenom ovog Zakona ostat ćemo, kaže Baranović, bez još jednog dijela flote koja je danas ionako skromna.
-Kad sam ja počinjao ribariti imali smo 500 koćarskih posada od Istre do Dubrovnika, a sad ih imamo svega 230 aktivnih. I vjerujte, ako se ovako nastavi, naši će ljudi biti željni pojesti kilo mola ili kilo kozica- prognozira.
Za razliku od Hrvatske, Italija je bila puno opreznija kod proglašavanja zaštićenih područja i to uz impresivnu ribarsku flotu koju imaju. Francuzi su, kaže Baranović, pak, bili naivni kao i mi jer su u proglašavanje Nature 2000 išli u dobroj vjeri.
-I bojim se da će nas od gluposti naših ljudi braniti Francuzi i Španjolci koji su također protiv tako krutih mjera zaštite. Ja se zalažem za zaštitu i uređen sustav, ali ne pod cijenu da i ovo malo ribara i preostale flote uništimo- kazat će. A uza sve, napominje, ovako rigorozne mjere čine mu se i pomalo licemjernim.
-Jer ako ćemo sutra biti osuđeni na smrznutu i ribu iz uzgajališta, pitam vas čime se ta riba hrani? Hrani se sojom, a ako ćemo sve supstituirati sojom, dolazimo do GMO proizvodnje i pretjeranog kemijskog tretiranja zemljišta. Zapitajmo se samo što je dovelo gotovo do izumiranja pčela koje su od presudnog značaja za cijeli biosustav. Dakle, o kakvoj to zaštiti prirode govorimo?
