Hrvatska ima veliku nesreću da o njezinoj sudbini odlučuju dva punjena purana, Plenković i Milanović, čije je narcisoidno, prepotentno komuniciranje s javnošću naprosto degutantno. Na kvadrat!
Jedan prima u predsjedničku rezidenciju na Hvaru Milorada Dodika, šefa pseudodržave Republike Srpske, zapravo produžene ruke Srbije nastale na zločinu Karadžić-Mladićeve vojne sile koja je oružjem otela taj teritorij Bosni i Hercegovini i etnički ga očistila bez ostatka, kao neku vrst kompenzacije za sve izgubljene ratove na prostoru ex-Yu i izgubljene krajeve koje su smatrali kolijevkom srpstva. Što to dobro ima ponuditi Hrvatskoj političar koji negira genocid u Srebrenici, a njegov prijatelj Milanović ga, valjda pod utjecajem svoga pajde Dodika, u tome slijedi?
Drugi, pak, s novinarima komunicira na razini- dijareje. Zbilja se- isprolijevao…
Na konferenciji za novinare u Opatiji premijer Plenković komentirao je odnose sa susjednom Srbijom konstatirajući da su opterećeni brojnim otvorenim pitanjima nasljeđenim iz vremena Miloševićeva režima i agresije na Hrvatsku. No, Hrvatska, rekao je, ima interes unaprjeđivati ekonomske odnose, otvarati svoje kompanije u Srbiji, kao što i Srbija otvara svoje u Hrvatskoj.
I kamo sreće da je na tome ostao. Ali njegov ego, veličine nekadašnjih njujorških “blizanaca”, naprosto nije mogao šutke otrpjeti jedan kratki satirični novinarski video, pa je na pitanje novinara N1 Ranka Stojanca “znači li to da su odnosi dobri”, uzvratio: To vi kažete!
Potom brzo dodao:”O, pa vidim da ste se vratili s mjesta gdje sam vas zadnji put vidio”, cinično se smješkao Plenković ostavljajući u čudu i nedoumici okupljene novinare. Ali, da ne bi bilo dvojbi, premijer je pojasnio o čemu govori:
-To je bio toalet, sjećate se? Jeste li sad dobro? Je li dijareja gotova?– pitao je novinara, a kad je od njega čuo da više s tim nema problema, jetko je zaključio:
-To je dobro, to je super da je dijareja gotova.
Ova degutantna Plenkovićeva epizoda iz serijala obračuna s novinarima, zapravo je premijerov odgovor Stojancu na njegov komentar iz toaleta u kojem Stojanac govori kako je umro od smijeha, zajedno s ostalim kolegama, na račun “sociološkog eksperimenta na Vladi između Andreja Plenkovića i naših kolega novinara”. U pokušaju da diskreditira novinara N1 Plenković je tada izjavio kako je Stojanac njemu jako simpatičan i drag, pa ako i ne glasa za HDZ, svakako je tu blizu, spada u simpatizere.
Stojanac na to kaže da mu je velika čast što ga premijer simpatizira i zaključuje kako će oni koji shvaćaju što je Plenković htio reći, zaključiti kako je novinar Stojanac uspio u životu! Video iz toaleta završit će puštanjem vode…
I ta voda koja je potekla WC školjkom toliko je preplavila Plenkovića da je jedva čekao priliku za uzvratni udarac. Vratio je Stojancu brigom za njegovu “stolicu”. Degutantno, nedostojno šefa Vlade, zločesto i samoživo. Taj je doista navikao samo na laude svojih poslušnika i bogme je potpuno neotporan na bilo kakvu kritiku. Na svaku vraća ne birajući riječi, ni mjesto, ni vrijeme obračuna…
Onaj prvi, odlučio je vruće srpanjske dane provesti u društvu svoga rado viđenog gosta Dodika, kojeg je primio u rezidenciji na Hvaru. Zašto, zaboga? Kakva korist Hrvatskoj od Dodika? Može li njegov posjet Hrvatskoj donijeti išta osim reputacijske štete i napetosti sa susjedima, Bošnjacima, koji Milanovićevo prijateljstvo s Dodikom teško mogu razumjeti. Baš kao ni svaki normalan, častan hrvatski građanin.
U hrvatskoj javnosti, kad je riječ o tzv. radnom posjetu Dodika Hrvatskoj, odnosno hrvatskom predsjedniku, fokus je na proceduri. Je li Ured predsjendika o dolasku Dodika obavijestio premijera, je li obavijestio MUP, je li trebao obavijestiti MVP putem diplomatske note BiH veleposlanstva s itinerarom itd. A čini se da informacija o dolaksu Milorada Dodika u predjedničku rezidenciju na Hvaru ipak jest upućena kome je trebalo ( MUP ), ali “nije MUP trač baba”, veli Plenković, pa da njemu prenose sve što oni (sa)znaju.
Za Milanovića je takav komentar premijera “uvreda zdravog razuma jer Andrej Plenković je privatizirao i sebi podredio skoro sve državne institucije, čemu svjedočimo svakodnevno. Vjerovati da MUP nije obavijestio Andreja Plenkovića o dolasku Milorada Dodika u situaciji kad je ta informacija odmah došla čak i do dijela medija – koji su spremi s kamerom čekali na Hvaru – zbilja može samo netko naivan i neupućen u model njegovog vladanja”.
No, baš me briga jesu li protokol i procedura poštovani, time neka se zabavljaju nadležne službe, to kod ove posjete nije meritum stvari. Meritum je da hrvatski predsjednik prima u svojoj službenoj rezidenciji, tijekom odmora, Milorada Dodika, terminatora BiH i svih institucija te složene, nesretne, Daytonske konstrukcije.
A Milanović javnosti priopćava kako su na radnom sastanku održanom na Hvaru razgovarali o aktualnoj situaciji u BiH i odnosima te države s RH. Posebno su razgovarali “o potrebi uspostave funkcionalne i efikasne vlasti u BiH koja će osigurati ravnopravno sudjelovanje legitimnih predstavnika sva tri konstitutivna naroda. Gospodin Dodik informirao je predsjednika Milanovića o razgovorima i procesima kojima se pokušava riješiti institucionalna i politička kriza u BiH, pri čemu su se složili kako je to nužno, kako zbog dobrobiti sva tri naroda u BiH, tako i zbog ubrzavanja europskih integracija BiH, “priopćeno je iz Ureda Predsjendika.
Takvo priopćenje zvuči cinično. Što znači razgovarati o potrebi uspostave funkcionalne i efikasne vlasti u BiH s političarom koji kontinuirano radi na destruiranju institucija te države, koji sustavno prijeti otcjepljenjem Republike Srpske i njezinim pripajanjem Srbiji, koji negira genocid u Srebrenici, u što je, čini se, uspješno uvjerio i hrvatskog predsjednika Milanovića. Pa sad i Milanović, kao i Dodik, tvrdi da se u Srebrenici, gdje je ubijeno osam tisuća Bošnjaka, od odraslih muškaraca do dječaka, dogodio zločin, a ne genocid. Zbog toga je zaradio i kaznenu prijavu Tužiteljstva BiH jer je negiranje genocida u Srebrenici već godinama kazneno djelo, nažalost, dosad bez sankcioniranih…
Ako smo već kod kaznene prijave, rekao je svojedobno Milanović, nije on jedini koji je doveo u pitanje kvalifikaciju genocida u Srebrenici, jer to negira bar još 500 ljudi, među njima i Milorad Dodik, pozvao se hrvatski predsjednik na svog prijatelja iz susjedstva, veleuvaženog političara od autoriteta i formata, svepriznatog Dodika. Ako bi se rugali…
Ušao je zbog te kvalifikaicje u sukob i s majkama Srebrenice koje je nazvao “starim ženama koje su izgubile svoju djecu” i optužio ih da su postale dio kampanje koju predvode ” beskrupulozni unitaristički muljatori iz Sarajeva” , aludirajući na Željka Komšića. Majke Srebrenice uzvratile su mu da one doista jesu stare žene koje su izgubile svoju djecu, no da je on, Zoran Milanović, “fašist koji glumi demokratu”.
Je li na to profiliranje Milanovića imalo utjecaja i druženje s Dodikom, ili je hrvatski predsjednik doista godinama bio tek prikriveni ( liberalni )demokrat, a kad je sreo sebi sličnog, začas su se razumjeli?
Ovakvi sastanci i druženja ne mogu donijeti neku opću korist, ni za Hrvatsku ni za BiH, jer Dodik nije konstruktivan političar nego razbijač i destruktivac kojemu ni najmanje nije stalo do opstojnosti Bosne i Hercegovine. Ovakvi susreti prije mogu biti motivirani privatnim, nego službenim pobudama. Problem je u tome što Zoran Milanović ignorira notorno: da kao predsjednik Republike, izabran glasovima hrvatskog naroda, nema pravo svoje privatne pobude stavljati ispred državnih, a to čini i prečesto.
I tako sada imamo dva egotripa čiji su postupci degutantni na kvadrat!
Ilustracija: Milanović i Plenković
