Kako smo već isticali, u našoj rubrici KLIMA(NJE) smo se prihvatili vrlo važnog ali nepopularnog zadatka: pisanja o dramatičnim globalnim pojavama koje se najčešće nazivaju ‘klimatske promjene’, što onda znači kako moramo učestalo donositi upozorenja i loše vijesti. Jedna od njih je ona koja se ponavlja već dulje vrijeme, ali sve češće dobiva potvrdu nakon novih znanstvenih istraživanja: utjecaj ljudske aktivnosti na sustav Zemlje mogao bi dovesti do nepredvidivog i nepovratnog kaosa, upozoravaju fizičari.
Koristeći se teorijom osmišljenom da bude model za takozvanu hipervodljivost (eng. hyperconductivity), tim fizičara pod vodstvom Alexa Bernadinija sa sveučilišta Porto u Portugalu pokazao je kako nakon određene točke ljudi više neće moći vratiti ravnotežu u klimu našeg planeta. Te vijesti prenosi internetski magazin Science Alert, a koji se učestalo bavi i temamam klimatskim promjena.
Ljudske aktivnosti, odnosno bolje rečeno, sumanuto uništvanje vlastite životne okoline radi kratkoročnog materijalnog profita manjine, moglo bi rezultirati prevrućom Zemljom, odakle više neće biti povratka.
Vode plave
-“Implikacije klimatskih promjena već su dobro poznate – suše, toplinski valovi, ekstremni meteorološki fenomeni, i tako dalje. Ako se Zemljin sustav približi točki kaotičnog ponašanja, nestat će svaka nada da se problem nekako može riješiti – smatra fizičar Orfeu Bertolami za Live Science.
Ne treba biti posebno bistar da se shvati, ako se gledaju i slušaju vijest i promarta svijet oko sebe, kako se već nekoliko godina čini se da se ekstremni vremenski uvjeti događaju sve češće i češće. Požari spaljuju i gutaju sve pred sobom, oluje su sve razornije, a temperature ruše rekorde. Klimatski znanstvenici sad već posve izravno upozoravaju da je ovo posljedica ljudske aktivnosti poput izgaranja fosilnih goriva, krčenja šuma i širenja poljoprivrede, a sve manje argumenata imaju oni koji su se posljednjih godina tome ismijavali i rugali, smatrajući to histerijom eko-paničara.
To je dovelo do prijedloga za imenovanje novog geološkog doba: Antropocena, perioda u kojem je ljudska aktivnost dovela do značajnih posljedica po čitav Zemljin sustav koji čine geosfera, biosfera, hidrosfera i atmosfera.
Antropocen bi došao nakon Holocena, koji je započeo prije nekih 11.700 godina, a znanstvenici predlažu da se kao početak Antropocena odredi sredina 20. stoljeća, odnosno vrhunac nuklearne ere. Bernadini i njegovi kolege odlučili su prijelaz iz Holocena u Antropocen predstaviti kao postepeni, a na isti način su izračunali i njegovo daljnje kretanje.
Postepeni prijelazi vrlo su česti. Istraživanja pokazuju da ovakvo modeliranje može biti korišteno za predviđanje klimatskih promjena s određenom razinom uspjeha. Bernadini i njegovi kolege razvili su model i primijenili ga na Antropocen temeljem temperature, krenuvši od srednje točke Holocena.
-Ljudski utjecaj je ograničen. Naš planet ima ograničenu količinu nastanjivog prostora, ograničenu količinu resursa i ograničenu stopu kojom ih možemo iskorištavati. – smatraju.
Ilustracija: istodobne prognoze požara i poplava na nekoj američkoj televiziji (foto Facebook)
Ako se u obzir uzme maksimalni kapacitet, istraživači su odlučili mapirati moguće ishode tranzicije u Antropocen.
-Rezultati su pokazali da ne idemo nužno prema klimatskoj propasti. Moguće je da ćemo ići pravilnim i predvidivim smjerom koji će završiti stabilizacijom klime na višoj prosječnoj temperaturi nego danas. To još uvijek nije dobro ako razmislimo o smrtonosnim posljedicama koje već vidimo na ljudima i drugim životinjama. Ipak, drugi scenarij pokazuje kako se stanje na Zemlji pretvara u potpuni kaos. To znači da bi Zemljin sustav mogao pasti u kaotično ponašanje – ekstremne sezonalne fluktuacije i meteorološke fenomene – zbog kojih je teško predvidjeti buduće ponašanje sustava. Ako ga je nemoguće predvidjeti, nemoguće je i umanjiti posljedice, što znači da bi bilo vrlo teško, ako ne i potpuno nemoguće, vratiti se na stabilnu klimu. – zaključio je taj tim tm fizičara.
Ovaj ishod nije neizbježan, što bi trebalo biti olakšanje, a ovi fizičari kažu da ga moramo shvatiti kao realnu mogućnost, kako bismo osmislili strategije za umanjivanje klimatskih promjena i upravljanje Zemljinim sustavom u budućnosti.
Ako pak izađemo na ulicu i vidimo kako svijet izgleda danas, te ponovno shvatimo kako se vladajući političari i dalje bave trivijalijama i samima sobom, moglo bi se reći kako je navedeni ishod posve realan.
