Naslov teksta „Ekipa iz BicPopa: Mnogo više od bicikla za izbjeglice“ privukao nam je pozornost, a sam tekst je odličan primjer dobre prakse koja bi mogla zaživjeti i u drugim gradovima. Tekst sa stranice Centar za mirovne studije prenosimo u cijelosti.
Biciklopopravljaona (BicPop), volonterska je radionica koja prikuplja stare bicikle, popravlja ih zajedno s izbjeglicama te ih zatim poklanja izbjeglicama i svima kojima su potrebni. Ta je radionica i puno više od toga – ona je mjesto solidarnosti gdje volonteri i volonterke, građani i građanke Zagreba i ljudi koji su morali napustiti svoju zemlju u potrazi za zaštitom i sigurnošću stvaraju i popravljaju zajedno za sebe i druge. Mjesto je to gdje se ljudi povezuju i gdje se sklapaju nova prijateljstva. Marina i Eugen aktivni su u BicPopu i doprinose ovoj tako jednostavnoj, a tako velikoj i važnoj priči. “Radimo nešto korisno za zajednicu u zajednici, to je nešto što svima zapravo treba, čak i više od samih bicikala.” – kaže nam Marina, volonterka BicPopa.
BicPop je izbjeglicama započeo donirati bicikle iz jasne potrebe: Prihvatilište se nalazi na rubu grada, a izbjeglice u to Vrijeme nemaju pravo na besplatan javni prijevoz. Stoga im je bicikl uvelike pomogao da se uopće pristupi drugim dijelovima grada i priključe se u razne aktivnosti, pa čak i pri odlasku na posao ili traženju posla. Neki od „BicPop“ bicikala su ljudima promijenili život, omogućili im posao, prijevoz, dali osjećaj slobode. Ali, BicPop je postao toliko više od toga: to je društveni prostor, mjesto upoznavanja, mjesto druženja, mjesto solidarnosti, mjesto gdje se čuju mnogi jezici i susreću mnoge kulture, mjesto gdje se ruše predrasude. BicPop je mjesto gdje lokalci i izbjeglice rade na zajedničkom cilju zajedno, volontiraju i doprinose. ‘U našem dvorištu druže se drugi ljudi koji dolaze popraviti svoje bicikle, pa osim što izbjeglice imaju priliku osjećati se kao dio lokalne zajednice, i ti lokalni ljudi često prvi put dolaze u kontakt s izbjeglicama. I oni budu sretni jer su upoznali nekoga s drugog kraja svijeta.” – kaže Marina.
Eugen, koji radi u Zelenoj akciji koja je pokrenula ovaj kolektiv kaže nam kako osjeća da su izbjeglice koji se u Hrvatskoj nalaze suočeni sa stalnim osjećajem nesigurnosti, u riziku od toga hoće li ih država „potjerati“ ili vratiti u zemlju koju su morali napustiti kako spasili bi živu glavu. Kroz svoj rad naučio je puno o raznim zemljama kroz priče izbjeglica. Marina ističe kako su donirali bicikle ljudima iz više od 40 zemalja: „Pokrili smo gotovo cijeli svijet, od Bangladeša i Pakistana, preko Sirije, Irana, Iraka, niza afričkih zemalja, Kosova, Kubea, Venecuele, Ukrajine, Rusije… Od svake osobe saznajemo i nešto o njihovim iskustvima i mjestima otkuda dolaze, razlozima zašto su morali otići.”
Kao najljepši dio svog rada, Eugen ističe situacije u kojima je izbjeglička obitelj, a dijete se obraduje novom biciklu popravljenom u BicPopu. “Dirljivi su i trenuci kada žene iz zemalja gdje nisu mogle voziti bicikl, sjednu na bicikl prvi put u našem dvorištu.” – kaže nam Marina.
Upravo iz razloga što je ovo mjesto otvoreno za sve, Eugen i Marina dijele osjećaj da se njihov rad općenito doživljava jako pozitivno, a da su donatori bicikala uglavnom jako sretni kad saznaju da su uspjeli pomoći nekome iz Nigerije ili Sirije.
Na taj način BicPop širi i otvara prostor solidarnosti pružajući mogućnost svima da se pridruže i dalje taj isti prostor proširuju i doslovno grade. BicPop svima daje mogućnost da pokažu svoju solidarnost izbjeglicama i olakšaju im život u našoj zajednici.
