Interventna policija s dugim cijevima na Markovom trgu u petak je izazvala i zabrinutost i znatiželju građana, koja je nažalost, dodatno potencirana izjavama premijera i njegovih prvih suradnika o prijetnjama koje su upućene njemu i članovima Vlade, opetovano i u subotu. Pa smo dobili i godišnje izvješće SOA-e u kojem se govori kako je spriječen pokušaj osnivanja paravojne skupine čiji je cilj nasilno rušenje ustavnog poretka, da su otkrivene i identificirane dvije povezane skupine i njihovi lideri koji su planirali nasilnu promjenu vlasti u zemlji. Zbog toga pod prozorima Vlade šeću pripadnici interventne postrojbe s dugim cijevima. No, je li baš uobičajeno da se vodi javna rasprava o otkrićima Sigurnosno obavještajne agencije ( SOA-e ) dok istraga traje, i to potaknuta od premijera, a kad se prijeti novinarima, što se događa na dnevnoj bazi, njima je zabranjeno o tome govoriti dok traje istraga?!
Zar ne bi trebali biti svi jednaki pred zakonom, i u smislu zaštite i u smislu poštivanja zakona?
-Teza o nekakvoj mistifikaciji da mi o tome ne smijemo govoriti, da o tome trebaju govoriti službe, da se treba tajiti – obrnuto – u današnjom komunikacijsko vrijeme treba reći sve javnosti, pojasniti stvari, ne revitalizirati teroristički akt koji se dogodio 2020. napadom na Vladu- izjavio je u subotu Plenković referirajući se na objavu predsjednika Milanovića na Facebooku čija je poanta da se o takvim stvarima javno – šuti.
Milanović je, naime, u svojoj Facebook objavi napisao:
-Predsjednik Vlade, drugi dan zaredom, uzbunjuje hrvatsku javnost informacijama o tome kako mu prijete. Ne prijete samo njemu, ali samo on od toga radi medijski show i to, izgleda, po uzoru iz neposrednog istočnog susjedstva.
Pozivam ga da prestane maltretirati hrvatske građane pričama o svojoj ugrozi jer posao koji je izabrao, vođenje Vlade, traži malo više osobne hrabrosti i pouzdanja u institucije hrvatske države.
I kad se već sam retorički pita – “najbolje bi bilo da šutimo”?, odgovor je – da, šuti o tome. I pusti ljude koji su zaduženi za sigurnost u Hrvatskoj da rade svoj posao, bez sijevanja reflektora iz privatne režijske komore. Malo više mjere i ukusa ne bi škodilo- poručio je Milanović.
No, Plenković se s tim ne slaže. Prijetnje se stalno događaju, kazao je, i ne treba ih zanemarivati, a političkim oponentima poručuje da bi trebali ozbiljnije shvatiti u kakvom vremenu živimo.
Od 2016. do danas, dakle od njegovog dolaska na čelo Vlade, tih je prijetnji, ističe, bilo jako puno, ali dosad javnost time nije opterećivao. Prijetnje su se nakon petka, ponovile i u subotu ujutro, pet novih takvih prijetnji policijskim postajama, o čemu ga je, kako je rekao, izvijestio ministar unutarnjih poslova, ali s tom pojavom se nažalost, nose kao i druge države. Takve prijetnje nikad se ne smiju podcjenjivati, smatra, i zato policija i obavještajne službe prikupljaju informacije i nastoje utvrditi o kome i čemu se radi, da li netko iza takvih pojedinaca i skupina stoji ili ne.
Plenković posebno napominje da su prije par mjeseci i neke političke stranke dolazile pred HDZ i prosvjedovale a među njima su neki sudionici imali već pripremljene Molotovljeve koktele. To treba jasno artikulirati, osuđivati , treba osvijestiti javnost da postoje ljudi koji se takvim prijetećim djelovanjem bave, koji se okupljaju i planiraju nasilje nad ustavnopravnim poretkom, čiji ciljevi, naglašava premijer, nisu ni demokratski ni miroljubivi.
Prije tri godine bio je, podsjetit će Plenković, “teroristički napad Danijela Bezuka na Banske dvore, ne nužno da rani policajca Oskara Fiurija, nego da izvrši teroristički akt prema vladi, odnosno prema predsjedniku vlade, prema meni, i tu nema nikakvih dilema”.
Bezuk je to, smatra premijer, “napravio zbog ozračja u kojem je odrastao”, netko mu je dao oružje, naučio ga njime rukovati i kod njega isprovocirao onaj voljni moment koji je, misli Plenković, najbitniji. Srećom nije uspio u svojoj nakani, ali takve prijetnje postoje i danas, to se događa stalno i zato moramo raditi na suzbijanju takvih skupina, tako da se angažiraju sve službe čiji je to posao.
A što se tiče izvješća SOA-e ono je objavljeno, tvrdi Plenković, da tome stanemo na kraj.
-Hrvatska je demokratska zemlja, u kojoj se poštuje vladavina prava, institucije i ustavni poredak. I sigurno je da oni koji žele nasilnim putem rušiti vlast neće ostati neprimijećeni i da će država i njezine institucije djelovati. Djeluju cijelo vrijeme- kazao je šef vlade.
Oglasio se i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović koji je ( iz Maclja, s obilježavanja Križnog puta i mise za bleiburške žrtve ) poručio da policija svaku prijetnju uzima ozbiljno, a kad se u kratko vrijeme zaredaju poduzimaju se i posebne mjere, poput pojačanog nadzora policijskih službenika i interventnih policjaca na Markovom trgu.
Božinović novinarima također napominje da zbog interesa istrage ne može govoriti o detaljima, koje je premijer umalo do najsitnije pojedinosti iznio u javnost. Ali, zar ima u ovoj državi netko tko bi premijera mogao, usudio se, upozoriti da se neke stvari koje rade obavještajno-sigurnosne službe, baš i ne objelodanjuju urbi et orbi?
Izvješće SOA-e objavljeno u petak , rekao je Božinović, upozorilo je na prijetnje u javnom prostoru i radikalizaciju s kojom se godinama suočavamo.” Činjenica je”, kazao je, “da postoje i određeni pokušaji organizacija koje bi nedemokratskim načinom htjele utjecati na promjene, uključujući promjene vlasti”. No policija i sigurnosne službe na tome rade svakodnevno, to je njihov standardni posao- ostao je suzdržan Božinović, dodajući da će javnost o svim novim, relevantnim informacijama biti obaviještena.
Zanimljivo je to: Plenković je zbog curenja informacija iz istraga odlučio mijenjati Kazneni zakon kako bi objavljivanje podataka iz istraga koje su tajne proglasio kaznenim djelom i time ušutkao novinare koji takve informacije objavljuju. Cenzoru Plenkoviću smeta kada se javnost informira o tijeku istraga njegovih inkriminiranih bivših ministara i stranačkih prijatelja, vjerojatno stoga što se u njihovoj, istražnim tijelima dostupnoj, komunikaicji spominje i AP, a kad on sam objavi podatke do kojih su u istrazi, koja je po svojoj prirodi tajna, došli djelatnici SOA-e, to je interes javnosti.
Rekoh, i novinarima se svakodnevno prijeti, pa i na najbrutalnije načine. Bilo je i premlaćivanja, nažalost i ubojstva novinara, a nikad se nisu otkrili počinitelji, niti su u javnost dospjeli podaci iz istraga koje su provodile SOA i policija. I samo koji dan prije prijetnji vladi i njezinom šefu, prijetilo se nekim od vodećih hrvatskih novinara i uglednih članova Hrvatskog novinarskog društva. Samo, za razliku od Plenkovića, oni su, u interesu istrage, o tome šutjeli, kako im je policija i preporučila.
Zašto je Plenković odjednom o radu tajnih službi i policije u slučaju prijetnji njemu i članovima vlade, višekratno (pro)govorio javno?Da građani shvate koliko je težak i rizičan posao kojeg obavlja, da pridobije njihovu empatiju, da postane njihov junak koji nosi glavu u torbi i žrtvuje se za opće, narodno dobro? Što god bili njegovi motivi, loš mu je to posao…
