Predsjednik Vlade Andrej Plenković napokon se smilovao i primio liječnike, odnosno predstavnike njihovih pet krovnih udruga. Tri tjedna liječnici su rezolutno tražili sastanak s premijerom, organizirali su i velik prosvjed u Zagrebu na kojem ih se okupilo oko dvije tisuće, iz cijele Hrvatske, ali vlast ih je ignorirala. Naposljetku ministar zdravstva Vili Beroš sjeda s njima za stol, ali dogovora nema, a liječnici najavljuju štrajk ili zahtijevaju razgovor s Plenković. I eto, dočekali su. A za razliku od ministra, šef Vlade je pokazao puno više razumijevanja za liječničke zahtjeve i iz ove priče, kako on to obično radi, izlazi bezmalo kao kakav dobrotvor!
Inicijatori sastanka s premijerom tražili su usklađivanje platnih koeficijenata, zakonsko reguliranje radno-pravnog statusa liječnika, ukidanje”robovlasničkih” ugovora za specijalizante i jasno utvrđene rokove za realizaciju svih deklariranih zahtjeva. No, štrajk je još uvijek alternativa od koje nisu odustali, i o čijem će eventualnom održavanju odluku donijeti Glavni odbor Hrvatskog liječničkog sindikata nakon što analizira rezultate razgovora s predsjednikom Vlade.
A pokazalo se da je premijer puno širokogrudniji i kooperativniji od ministra Beroša, pa je sastanak zaključen tako što su za svoje ključne zahtjeve liječnici dobili obećanja i datume izvršenja. Ili, kako je to novinarima nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a rekao sam Plenković, “dogovoren je okvir”. Do kraja mjeseca će Vlada donijeti uredbu o koeficijentima, radi se na boljoj organizaciji rada u bolnicama, a dogovoreno je i da se ubuduće promijeni koncept ugovora kojima su vezani mladi liječnici te da se napravi zakonski okvir o radno-pravnom statusu liječnika.
-Na tragu smo rješenja- slavodobitno je objavio Plenković– koje će pokazati dignitet prema liječničkoj profesiji i povećati njihova materijalna prava.
Evala!
Ali, zašto je za takvu vrst dogovora trebalo tri tjedna i zašto je dosad izbjegavao sjesti s liječnicima i ignorirao njihova traženja da ih primi, ako se zna da bez njegova blagoslova rješenja nema?! Zašto je slao inferiornog Beroša koji mimo volje šefa ne može ništa obećati, nikakvo rješenje donijeti, a ipak ga je uporno zaduživao za razgovore s liječnicima kao da je baš on, ministar, taj koji njihove probleme može riješiti? Možda zato da bi efekti njegove intervencije bili snažniji, njegov doprinos rješavanju nezadovoljstva liječnika koji su se odlučili ići u štrajk veći, dojmljiviji. Da se vidi moć, sposobnost i snaga premijera!
Naravno, Plenković sasvim suprotno tomu govori “mi radimo kao tim i sve rezultate ostvarujemo kao tim”. No, koji je u svemu ovome doprinos ministra Beroša, ili ma koga drugog u Vladi, mimo njezinog šefa?
-Normalno da ponekad dođe do mene- veli Plenković, kao da je ovo prvi put da se on uključuje u igru kad dogori do nokata i kad je kriza pred vratima. Štoviše, premijer voli djelovati baš u takvim situacijama jer mu one daju aureolu spasitelja, onog bez kojega se ne može ništa riješiti, koji uvijek nađe izlaz iz krize…
Ministru Berošu je preostalo da priopći da će uredba o koeficijentima stupiti na snagu do 28. travnja, da će se izbalansirati javni interes i mogućnost liječnika da nakon specijalizacije odaberu svoj put. Ti će se odnosi regulirati pravnim aktima, a revidirat će se i postojeći plan mjera zdravstvene zaštite do 1. listopada. Pristupit će se izmjenama ugovornih obveza za prijevremeni prekid radnog odnosa nakon specijalizacije, a o prekovremenim satima još će biti razgovora. Paralelno će se raditi na Zakonu o radno-pravnom statusu liječnika i onom o plaćama u javnim službama, priopćio je Beroš javnosti iznenada otkrivajući da su liječnici ipak temeljni nosioci zdravstvenog sustava…
Četiri presudna zahtjeva liječnika, rekla je dr. Renata Čulinović Čaić, dogovorena su: za koeficijente je definiran rok, vremensko-kadrovski normativi, robovlasnički ugovori bit će revidirani, i pokreću se izmjene Zakona o radno-pravnom statusu liječnika. Sada je sve na Glavnom odboru sindikata liječnika koji će donijeti odluku o oportunosti štrajka.
A moglo je biti i bez svega toga, bez prosvjeda, bez gomilanja nezadovoljstva i sve učestalijih izlazaka ionako deficitarnih liječnika iz sustava, pa naposljetku i bez ponižavanja resornog ministra koji je do jučer govorio jedno, a danas klima s odobravanjem na nešto drugo. Jer to drugo dolazi od šefa Vlade, a njegove se odluke ne propituju. Na njih je moguće reći samo ono : Da, šefe.
