Neovisni novinarski portal
27.5.2024.
INTERVJUI
Intervju/ Dino Karađole, direktor Turističke zajednice Šibenik: U užem području grada Šibenik ima oko 350 hotelskih kreveta, a bez bar 1500 ne možemo govoriti o ozbiljnom turizmu!

Intervju/ Dino Karađole, direktor Turističke zajednice Šibenik:
U užem području grada Šibenik ima oko 350 hotelskih kreveta, a bez bar 1500 ne možemo govoriti o ozbiljnom turizmu!

Razgovarali smo s direktorom Turističke zajednice Šibenika, Dinom Karađolom, jer osim što smo zakoračili u predsezonu pa je to već dovoljan povod za razgovor, saznali smo i nekoliko novosti. Stari pazar će uskoro dobiti novo krajobrazno ruho, Radna skupina za održivi razvoj povijesne jezgre pomoći će umjetnicima, obrtnicima i drugim ranjivim djelatnostima da nastave s radom. Razgovarali smo i o brendiranju Dalmacije kao destinacije, o izvjesnom produženju sezone i manjku hotelskog smještaja u Šibeniku i okolici koji je preduvjet za ozbiljan turizam, o uplovljavanja kruzera u šibenski kanal. Spomenuli smo se i odluke o komunalnom poskupljenju odvoza otpada koja će ipak biti revidirana i za koju je Dino Karađole kasno saznao. Tema je mnogo!

U zadnje vrijeme nailazili smo na medijske napise „Šibenik na listi najpodcjenjenijih destinacija“. Slažete li se s tom tvrdnjom?

Šibenik se profilirao na tržištu, ali je još uvijek relativno nepoznat. Prva asocijacija Hrvatske u turističkom svijetu je Dubrovnik koji se dugi niz godina nalazi na tržištu, možemo reći stotinjak godina, dok je do Domovinskog rata Šibenik bio industrijski grad pun vojske. Jedini turistički faktor bio je resort koji se zvao Solaris, sada se zove Amadria park, i koji je izvan grada. Turizma nije bilo osim tranzitnog. Imali smo samo hotel Jadran. Šibenik se intenzivnije razvija zadnjih dvadesetak godina. Još uvijek je podcijenjen, ne tako kako su neki mediji pisali, ali još uvijek ljudi dolaze u Šibenik pa se iznenade…

NP Krka nam toliko toga dobroga donosi, jer ljudi dođu na Krku pa posjete i Šibenik, no, toliko nam nekad i odnosi, jer dogodi se da gosti planiraju posjetiti primjerice Plitvice, Zadar, Krku te se spuste u Split i tako zaobiđu Šibenik.

Zadnjih deset godina Šibenik doživljava turistički razvoj. S obzirom na kulturnu, povijesnu i prirodnu baštinu i na kraju u revitalizaciju tvrđave, Šibenik bi trebao biti bolje turistički pozicioniran.

Tako otprilike. Treba proći vremena, no mi ulažemo napore i Šibenik postaje nezaobilazan, primjerice na ruti Zagreb – Dubrovnik.

Koji oblici turizma su zastupljeni i što je doprinijelo prepoznatljivosti Šibenika?

Prepoznatljivosti je doprinijela povijesna jezgra i okruženje. Kulturni turizam je zastupljen, povijesno – kulturni zahvaljujući povijesnoj jezgri grada,  imamo fantastično prirodno okruženje s dva nacionalna parka… U samom gradu još uvijek nemamo pravih smještajnih objekata. Imamo male heritage hotele koji su po meni najbolji za staru gradsku jezgru, gdje se ruševne zgrade stavljaju u funkciju turizma, rade cijelu godinu i zapošljavaju domaće ljude i drže visoku razinu kvalitete. Šibenik u užem području grada, bez resorta, ima u hotelskom smještaju oko tristo pedeset kreveta, dok Dubrovnik ima u gradu i okruženju 50 hotela od kojih je četiri do pet hotela kategorizirano s pet zvjezdica, a jedan dio radi cijelu godinu. Bez najmanje 1500 hotelskih kvalitetnih kreveta u samome gradu, mi ne možemo govoriti o nekom ozbiljnom turizmu.

Treba nam pet puta više kreveta u hotelskom smještaju nego što ih sada imamo?!

Da, i to kvalitetnih hotela kao što je Armerun i Bellevue za goste više platežne moći. Gledajući kvalitetu same destinacije, govorimo o staroj gradskoj jezgri, o dva UNESCO spomenika, o povijesnom nasljeđu, stoga Šibenik mora imati adekvatan smještaj. Dubrovnik postiže puno veće cijene u hotelskom smještaju od Šibenika. Cilj nam je sve naše usluge prodati što više.

Potrebno je i produžiti sezonu.

Da.

Možemo li reći da se sezona već produžila?

Produžila se, nekad je šesti mjesec bio jači od devetog mjeseca, sada su rujan i listopad jači od lipnja. Mijenja se klima i mijenjaju se navike ljudi. Imamo out door aktivnosti koje nam produžuju sezonu, klima je mekša pa nas gosti posjećuju i u listopadu koji je bio relativno dobro popunjen. Sve te out door sportske aktivnosti produžavaju nam sezonu. No, cijela Hrvatska ima sezonalnost, osim Zagreba. Dubrovnik kao broj jedan hrvatskog turizma također ima sezonalnost. Dubrovnik ima avio-goste, Amerikance, Engleze i devedeset posto noćenja se odnosi na hotelski smještaj. Naprosto, to je druga razina, ne omalovažavajući vlasnike privatnih apartmana, jer sve turistički jake zemlje se baziraju na hotelskom smještaju. Zahvaljujući Solarisu, mi smo tu negdje na pedeset posto hotelskog i smještaja u kampu, a drugih pedeset posto opada na privatan smještaj. U nekim okolnim mjestima Šibenika na privatan smještaj opada čak devedeset do sto posto noćenja. Tako dolazi do disperzije u kvaliteti smještaja i do cjenovne disperzije, pa je problem kontrolirano voditi kampanju i prodaju.

Gosti se u gradu Šibeniku kratko zadržavaju. Koliki je prosječan broj noćenja u Šibeniku i bilježi li se rast broja noćenja?

Prosjek broja noćenja u svim gradovima je dva dana, dok je prosjek broja noćenja u Dubrovniku jedan dan. Gosti žele vidjeti što više destinacija, rijetko se zadržavaju na jednom mjestu duže vremena, petnaestak dana, kao što je bilo prije uvriježeno.

Može li se reći da je Dalmacija destinacija? Postoje li planovi za objedinjenu krovnu instituciju, turističku zajednicu Dalmacije koja bi promovirala Dalmaciju kao destinaciju?

– To je nama i cilj da Dalmacija bude destinacija. Mislim da je disperzija po županijama i gradovima koji se promoviraju i nastupaju marketinški prema vani suluda, jer Dalmacija nije veliko tržište, a nije ni Hrvatska. Imamo pokušaje da Dalmacija izlazi prema tržištu samostalno kao regija, tako da TZ županija, u kojima se nalaze Zadar, Šibenik i Split, zajednički nastupaju, ali ne postoji krovna zajednica koja zajednički nastupa.

Kakav tip turizma vidite u Šibeniku?

Obiteljski turizam je sve manje i manje zastupljen, osim Amadria parka (ex Solaris) u kojem je obiteljski turizam zastupljen jer je primjerice hotel Andrija jedinstven hotel koji je prilagođen djeci. No, navike ljudi, gostiju se mijenjaju. Razvija se i gastronomska scena uz predvodnika Pelegrinija. Njegujemo kult marendi koji se sezonski razvija, no veliki broj restorana zbog sezonalnosti radi samo nekoliko mjeseci, jer je izvan sezone faktički grad prazan.

Prošle godine se produžila sezona, pa se kraj sezone spojio s Adventurom (Božićnim i novogodišnjim blagdanima)  a sam kraj godine obilježen je novogodišnjim koncertom Roisin Murphy koji je privukao i strane goste zbog čega se tražio krevet više. Cijeli taj period nas je pogodilo i odlično vrijeme, kupali smo se i u studenom…

Tako je, no treba napraviti nešto u prvom i drugom mjesecu kako bismo premostili prazninu.

– Za nama su uskrsni blagdani kojima se otvorila predsezona. Kako je prošao Uskrs i jeste li zadovoljni s brojem posjeta?

Prošli su kao u vrijeme prije korone. Uskrs je bio relativno rano, ali je oko dvije tisuće gostiju spavalo u Šibeniku, imamo dosta prolaznih grupa. Šibenik je taman pred koronu bio otkriven što se tiče gostiju s Dalekog istoka i američkog tržišta, sad se sve to resetira, istok nam se pomalo vraća, kao i Amerikanci. Tajvan, Kina i Koreja se bude, Japance očekujemo na jesen.

– Jeste li zadovoljni kako gradska komunalna poduzeća, recimo, Zeleni grad Šibenik odgovaraju na zahtjeve sve većeg broja turista?

Problemi su troškovi i manjak radne snage. Međutim, Zeleni grad Šibenik povećao je paušal za odvoz otpada prema privatnim iznajmljivačima koji se izjednačavaju s privrednicima. Postoji zakonska podloga za tu odluku, ali nema podloge u previsokoj cijeni i mene nitko nije konzultirao. Ali nakon pritisaka iznajmljivača i ja sam komunicirao s Gradom Šibenikom, Zelenim gradom i gradonačelnikom i te cijene će se revidirati.

Našao sam se u jednoj nezgodnoj situaciji jer su iznajmljivači apartmana od mene očekivali pomoć, ali ja im nisam mogao pružiti pomoć kad je odluka već bila donesena i kad ja za tu odluku nisam ni znao. Opravdano je nastala pobuna. Ja sam se u toj situaciji našao zatečen jer me nitko nije kontaktirao. Bitno je naglasiti da bih ja dao svoje mišljenje, bi li se ono uvažilo ili ne bi, to ne znam.

Izostao je dijalog i komunikacija.

I Zeleni grad ima svoje razloge zašto je došlo do poskupljenja cijena usluge odvoza otpada. Centar za gospodarenje otpadom Bikarac je poskupio svoje usluge.

– Cijene su skočile, no nastao je pravi kaos s odvozom otpada jer se broj odvoza smanjio. Šibenčani još uvijek ne odvajaju otpad, samo njih jedanaest posto…  Stvara se percepcija da je grad Šibenik grad smeća. Podzemni kontejneri su pretrpani pa se smeće odlaže u centru grada pokraj kontejnera i uokolo po javnim površinama…

I to je problem, treba proći jedan vremenski period da bi se stanovništvo naučilo na odvajanje otpada. Neodgovorne pojedince treba kažnjavati. Komunalnog reda neće biti bez kažnjavanja. Uglavnom, građani, posebno u staroj gradskoj jezgri, trebaju se naučiti na jedan red. Komunalnog reda nema bez prisile, mada je teško biti komunalni redar u malom gradu… No, i tome se treba doskočiti.

Gradski trgovi nestaju pod štekatima. Imamo primjer Medulića koji je sto posto pod štekatima. Uslijed apartmanizacije i manjka javnih površine za korištenje te sve opterećenije komunalne podrške, u staroj gradskoj jezgri dolazi do gentrifikacije. Osnovana je Radna skupina za održivi razvoj povijesne jezgre. Na koji način će radna skupina pomoći u rješavanju problema?

Osnivanje skupine inicirano je izlaskom umjetnika, obrtnika iz prostora zbog komercijalnih uvjeta, jer im se povećao najam. Zbog sezonalnosti su praktički istjerani od strane najmodavaca iz privatnih prostora, kao i iz gradskih prostora. Očito ima ugostitelja koji za sezonski rad mogu plaćati najam prostora po većim cijenama za cijelu godinu, dok to umjetnici, obrtnici ne mogu izdržati.

Ni Grad Šibenik nije bio svjestan posljedica koje su nastale zbog povišenih cijena najma gradskih prostora, no osnivanjem Radne skupine to će se sve revidirati i poboljšati. Gradonačelnik razumije problematiku i on je prihvatio osnivanje Radne skupine čiji je cilj zaštita svih onih umjetničkih i obrtničkih djelatnosti koji daju sadržaj i doprinose životu u staroj gradskoj jezgri tokom cijele godine. Cilj je da umjetnici i obrtnici djeluju i rade u staroj gradskoj jezgri.

Na privatne najmodavce se, za sada, ne može utjecati , no treba po uzoru na neke uređene države napraviti kvote, za određene djelatnosti na određenom prostoru, kako bi se znalo koliko može biti restorana, suvenirnica, galerija… Tako bi se znalo tko što radi, no za sada je to nemoguće primijeniti, jer taj model upravljanja u Hrvatskoj nije zaživio.

Nova vijest je da će Stari pazar uskoro biti zelen i mirisan.

Već uzaludno pokušavamo pet, šest godina s nekim sitnim rezovima urediti Stari Pazar, na kojem su pergole davno projektirane, ali na način da ne služe ničemu i da na njih ne dođe ništa zeleno. Uveli smo navodnjavanje uz pomoć Zelenog grada i privatnih firmi, no nikako da Stari pazar oživi i zazeleni. Sada smo krenuli u jedan opsežniji projekt u kojem sudjeluje krajobrazni arhitekt Mate Rupić koji je napravio projekt, sudjelovat će još jedna firma i nadamo se da će nam pomoći Zeleni grad Šibenik, pa bi u idućih petnaest dana trebalo staviti nove žardinjere uz koje će ići nove penjačice, stavit će se mreža na pergole, a Grad je pripremio, izbrusio i lakirao pergole, pa bi Stari pazar iduće godine mogao osvanuti u novom ruhu, pun glicinija i jasmina.

Za kraj prokomentirat ćemo i naše industrijsko naslijeđe jer Šibenik je lučki grad?

Nitko ne spominje da imamo luku rasutog tereta koja raste, za razliku od Dubrovnika. Tako Šibenik s jedne strane ima lijepi D-Resort koji ima svoju plažu i posjećuju ga bogati gosti, a s druge strane luku rasutog tereta koja dimi. Meni je drago da imamo luku koja raste i zapošljava ljude, ali za ovaj mali prostor to nisu kompatibilne djelatnosti.

Bila sam na destinaciji u Španjolskoj koja s jedne strane ima luku u kojoj se vrši utovar – istovar, a s druge strane ima duge pješčane plaže, takav spoj mi nije smetao s obzirom da se radi o gradu koji ne živi samo od turizma i koji je smješten na položaju od strateške važnosti, mislim na Malagu.

Ne smeta ni meni. No, gosti zahtijevaju boraviti u urednom i čistom ambijentu bez pogleda na luku.

– Jesu li kruzeri gori od luka i rasutog tereta?

Jesu! (smijeh) Zagađivači su zbog balastnih voda, pražnjenja kemijskih tankova… to je sada druga priča. Ja jesam za goste s kruzera, ali ne na način na koji ih prihvaća Dubrovnik, da ih ima previše, Šibenik je na 2 do 3 posto od Dubrovnika po brojci. Ograničavajući faktor nam je kanal sv. Ante, tako Šibenik za ovu godinu ima 80 do 90 uplovljavanja, uglavnom manjih kruzera, od kojih polovica prima samo 100 ljudi.

Šjor Bojane, šjor Bojane…čekaj, samo da se javim (prekida Dino intervju) i nastavlja razgovor sa šjor Bojanom, koji dolazi taman iz apoteke i grinta zbog skupih lijekova… Nema problema, sve smo manje-više rekli.

Tags: ,

VEZANE VIJESTI