Marko Čeko vrhunski je atletičar, trostruki prvak Hrvatske u trčanju na 100 i 200 metara te u skoku u dalj. Na Europskom prvenstvu u Munchenu osvojio je osmo mjesto s rezultatom 7,77 metara pa ga je Hrvatski olimpijski odbor uvrstio na popis kandidata za nadolazeće Olimpijske igre u Parizu 2024. Dug je put od Knina do Pariza, s obzirom da Knin do prije četrnaest godina nije imao ni staze, ni jame za skakanje, već samo travu, tako da bi plasman na OI bio pravo čudo, iako sportska čuda u Hrvatskoj nisu rijetkost.
Marko od osme godine trenira za Atletski klub Sveti Ante, uz pomoć Dražena Lasića koji mu je trener i prijatelj i jedan od razloga ostanka u Kninu. Uz Lasićevu podršku, plan je da skoči između 8,25 i 8,27 metara što bi urodilo plasmanom na OI i ujedno novim hrvatskim rekordom.
Osim što je atletska zvijezda, Marko uspijeva i raditi u organizacijama civilnog društva, a njegov zadnji projekt na kojem je sudjelovao kao koordinator bio je EU projekt „Megafon“ gdje je ostavio dojam dobre, samozatajne i skromne mlade osobe.
Razgovarali smo s Markom nakon što se vratio sa zadnjeg natjecanja u Ostravi…
-Tvoj osobni rekord u skoku u dalj je 8,04 metra, što je treći hrvatski rezultat svih vremena. Dogodi li se da na treningu skočiš i više od toga?
Ne, ne skočim jer na treningu se uglavnom baziramo na tehniku i kako pravilno skakati. Uglavnom sa skraćenim zaletom skačemo, a na kraju odradimo i par punih zaleta da ne izgubimo osjećaj.
–Bavio si se i sprintom na 100 i 200 metara, no na kraju je prevagnuo skok u dalj. Kako si se odlučio za tu disciplinu i koje predispozicije sportaš mora imati za skok u dalj?
Odlučio sam se za skok u dalj jer tu imam veće šanse za doći na svjetski vrh. Sprint najviše odradimo na treningu jer je to jedna od glavnih predispozicija za skok u dalj. Ne natječem se u sprintu, jer sada, dok sam na ovom nivou, bilo bi prezahtjevno trenirati više disciplina u jednom danu, tako da sam se samo odlučio na skok u dalj.
-Iza tebe je odlična 2022. godina, zaobišle su te ozljede u glavnom dijelu sezone pa si skakao preko 8 metara. Osmim mjestom na Europskom prvenstvu ispunio si kriterije HOO-a što je poboljšalo tvoj status pa sada imaš stipendiju, plaćene troškove za pripreme i opremu i sve što je nužno za iduće Olimpijske igre na koje se možeš plasirati ako ostvariš olimpijsku normu koja će biti 8,25 ili 8,27 metara pa bi to bio i hrvatski rekord. Na Olimpijske igre možeš se plasirati i preko svjetskog rankinga odnosno bodova koji se osvajaju na velikim natjecanjima… Kako teku pripreme za OI u Parizu, imaš li svu potrebnu podršku Grada Knina, HOO-a i drugih?
Još nismo sigurni za Pariz, ali naravno mi radimo za OI, to bi za jednog momka koji cijeli život živi i trenira u Kninu bilo nešto najljepše što se može dogoditi u karijeri, a da ne govorimo o osvajanju medalja. Do OI ima još nešto više od godinu i pol dana tako da za sada nemam taj pritisak da se moram kvalificirati, nego idem malo po malo, i nadam se da će do tada biti sve kako treba, sa zdravljem i svim drugim. Imam potpunu podršku Grada, Hrvatskog atletskog saveza i Hrvatskog Olimpijskog Odbora.
–U siječnju si osvojio prvo mjesto na Prvenstvu Beograda s postignutim rezultatom od 7,75 metara, zatim si se natjecao u Lyonu s osvojenim četvrtim mjestom sa 7,72 metra, slijedi natjecanje u Ostravi… Imaš li zadani cilj?
Sezonu sam otvorio dobro. Skok od 7,75 metara u Beogradu i osvojeno prvo mjesto jako nas je razveselilo jer se radilo o natjecanju iz priprema zbog čega sam bio malo umoran. Lyon nije bio loš sa skokom od 7,72 metra i osvojenim četvrtim mjestom, iako je moglo biti malo bolje, ali nema veze. U Ostravi sam malo “zakazao” skočivši 7,59 metara s osvojenim petim mjestom. Sljedeće natjecanje bit će na prvenstvu Balkana u Istanbulu i Miting svjetske atletske serije u Beogradu, gdje se nadam dobrim nastupima, a za kraj zimske sezone otići ću na Europsko prvenstvo u Istanbulu i tamo ću se pokušati plasirati u prvo finale, pa onda idem u borbu za medalju.
–Kako izgleda tvoj radni dan i čega se sve moraš odreći kao vrhunski sportaš?
Moj radni dan se uglavnom sastoji od jutarnje kave s prijateljima i popodnevnog treninga. To mi nekako najviše odgovara, a s obzirom da živim u malom gradu nemam puno ni izbora. Katkad igram igrice na playstationu ili izađem sa psom u šetnju, ali ne žalim se, jako mi je dobro.
–Dražen Lasić je tvoj trener i tvoja podrška. Koliko je važna njegova uloga za tvoj sportski napredak, ali i ne samo sportski?
Moj trener i ja se poznajemo 15 godina i već smo stvorili odnos kao najbolji prijatelji ili kao otac i sin, jako dobro surađujemo i izvan sportskih terena. Poslije svakog treninga odemo na piće i nekad nedjeljom kad je lijepo vrijeme idem kod njega na roštilj, tako da smo stvarno stvorili jako dobar odnos. Čak slušamo i istu glazbu tako da je sve lakše kad smo cimeri negdje na pripremama ili natjecanju.
–Živiš i radiš u Kninu koji bi trebao tek u budućnosti ostvariti svoje pune potencijale, međutim, ipak si odlučio ostati, što je zaista pohvalno s obzirom na ponude koje si imao. Tvoja odluka dobra je i za Knin i za njegovo prepoznavanje. Međutim, nisi jedini vrhunski sportaš u Kninu, prepoznaje li se Knin kao grad vrhunskih sportaša?
Da, ostao sam tu prvenstveno zbog trenera, a onda zbog svega ostalog. Nisu me primamile ponude drugih klubova ili američkih koledža, iako je većina sportaša tamo otišla. Apsolutno je Knin grad vrhunskih sportaša. Matea Jelić koja, iako je otišla u Split, rođena je u Kninu gdje je i trenirala, Josip Teskera, koji je trenirao taekwondo, je iz Knina i trenira u Kninu. Ima Knin još vrhunskih sportaša, ali oni su mi prvi pali na pamet, tako da Knin, iako je mali grad, stvarno ima vrhunske sportaše, ali i ljude.
-Radio si u Udruzi osoba s invaliditetom Sv. Bartolomej, od veljače 2022. pa do kraja godine radio si i u Ekološkoj udruzi „Krka“ Knin kao koordinator EU projekta Megafon, gdje se vidiš u 2023. godini?
Da, imao sam ta dva posla gdje sam upoznao jako dobre ljude i kolege. Radio sam u udrugama civilnog društva da ne bih bio samo „glavom u sportu“ i dakako, da učim i napredujem u sasvim novim područjima, i da se malo „ohladim“ od atletike.
Tako da mi je jako dobro došlo to da vidim kako funkcioniram u poslovnom svijetu. A za 2023. još ne znam što ću raditi i hoću li raditi, ali tek je počela godina tako da ćemo još vidjeti.
