Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek točno je onakva kakvu treba hrvatski establishment, na sliku je i priliku države kakvu imamo. Ni bolja ni gora. Ukratko, nefunkcionalna, poslušna i potkapacitirana. Nije to otkriveno njezinim recentnim dolaskom u Sabor i to na inicijativu oporbe. Znamo to od ranije, još od one skandalozne presice koju je održala u dublu sa šeficom Uskoka Vanjom Marušić i nehotice potpuno razotkrila sve svoje slabosti ali i način rada. Izravno ovisan o politici. Da je Hrvatska ozbiljna država Zlata Hrvoj Šipek u njoj ne bi mogla biti glavna državna odvjetnica. Da je Hrvatska građanska, a ne stranačka, država, Zlata Hrvoj Šipek ne bi bila na čelu DORH-a jer niti joj građani vjeruju, a niti je poštuju…
Prvo, Hrvoj Šipek dolazi u Sabor na inicijativu oporbenih zastupnika, jer vlast valjda nije zainteresirana, da bi branila izvješće o radu za 2021. godinu! U 2023.!? Da nije bilo oporbe, tko zna kad bi predstavila izvješće za 2021., možda u 2025. ! Sramotno, deplasirano i neprihvatljivo.
Drugo, odaziva se na poziv Odbora za pravosuđe u kojemu većinu ima HDZ sa svojim partnerima, pa taj poziv smatra prihvatljivijim negoli dolazak na Antikorupcijsko vijeće, jedino saborsko tijelo u kojemu je većina opozicijska. Štoviše, činilo se da je prvotno bila sklona prihvatiti poziv predsjednika Vijeća Nikole Grmoje, dok nije Odbor za pravosuđe odlučio istog dana održati sjednicu i dati priliku glavnoj državnoj odvjetnici da predstavi izvješće o radu državnih odvjentištava, čime je sabotirano planirano Antikorupcijsko vijeće. Grmoja je bio prisiljen otkazati sjednicu, a zastupnicima je preostalo iskoristiti pravo za postavljanje pitanja na Odboru.
Teško je reći je li Hrvoj Šipek singnalizirano da odbije Grmojin poziv i supstituira ga dolaskom na Odbor za pravosuđe, teško je reći. Ali, zastupniku Grmoji je otkazala “zbog ranije preuzetih obveza”, pa u vrijeme nesuđene sjednice Vijeća stigla na Odbor za pravosuđe. Time je stvoren dojam da je odluku donijela nakon konzultacija, moguće i uz određena jamstva ključnih ljudi hrvatske države…
Treće, ma koliko to bilo iracionalno, državna odvjetnica je optužila oporbu za pritisak koji rade na DORH i samim pozivom na Antikorupcijsko vijeće. Očito je počela predizborna kampanja, ocijenila je, pa neki pokušavaju i na ovoj temi zaraditi političke poene. I sjednicu Odbora za pravosuđe je u prvi mah proglasila aktom pritiska na DORH, ali se brzo korigirala kada je shvatila da Odbor ima na svojoj strani. Pa više nije pritisak dolazio od Odbora, od vlasti kao takve, nego od oporbe koja nema na raspolaganju nijednog, osim verbalnog, alata za provođenje bilo kakvog pritiska na DORH.
Koliko je taj njezin odnos prema poziciji i opoziciji karikaturalan, dovoljno govori činjenica da o njezinoj sudbini kao pravosudne dužnosnice, odlučuje Sabor, odnosno njegova vladajuća većina, dakle, pozicija, prije i iznad svih premijer Plenković. A oni, tvrdi, ne rade na nju pritisak, pa čak ni onda kad u mikrofone šef Vlade gotovo prijeteći na dan hapšenja bivšeg ministra Darka Horvata poruči kako će morati pozvati na razgovor glavnu državnu odvjetnicu jer je nedopustivo da se privode samo HDZ-ovi dužnosnici, gdje je reciprocitet, a i nema razloga da ih se privodi subotom u 6 ujutro! Zanimljivo je da to za Hrvoj Šipek nije pritisak, a kritika oporbe jest.
Odbor za pravosuđe je imao zadaću neutralizirati kritike oporbenih zastupnika, neumjesnim pa i kontradiktornim pohvalama rada DORH-a ( Katičić, Bošnjaković itd. ), kojemu su, nota bene, skresali financijska sredstva, iako DORH vapi za dodatnim ljudima. Eto, toliko im je bitna ta institucija. Naposljetku, cijelu raspravu Odbor će zaključiti potporom izvješću glavne državne odvjetnice za rad od prije dvije godine. Tako je Hrvoj Šipek detraumatizirana uoči nastupa na plenarnoj sjednici Sabora, i za ubuduće zna što joj je raditi. Jer, vladajuća većina joj je dala povjerenje i podršku. A upravo je povjerenje problem kad je o Zlati Hrvoj Šipek riječ.
Naime, aktualnoj glavnoj državnoj odvjetnici građani ne vjeruju, od čega je gore samo to da je na toj funkciji i ne poštuju. A glavni državni tužitelj bez autoriteta i respekta javnosti, na toj dužnosti nema što tražiti.
Poznati hrvatski odvjetnik Anto Nobilo ovih je dana izjavio da bi Hrvoj Šipek, ako želi dobro DORH-u, trebala dati ostavku. Ali, kako znamo, kod nas nije razvijena ta razina političke svijesti i moralnosti koja bi dužnosnike nagnala na ostavke radi nekog općeg dobra. Kod nas se s pozicije moći ne odlazi milom, nego isključivo silom. Pa i po cijenu zdravlja ostaje se u fotelji dok god je vlast, ili kakva optužnica, pod njima ne izmakne.
Zar, objektivno govoreći, Zlati Hrvoj Šipek ne bi bilo uputnije podnijeti ostavku, ako sebi želi dobro? Jer, ma što govorila, a eto, u Saboru je napokon priznala propuste u slučaju Žalac ( nije bilo namjerno, ni zataškavanje, kaže ) koji je dvije godine hibernirao u DORH-u, a Ured europskog javnog tužitelja je začas podigao optužnicu protiv inkriminirane ex-ministrice, malo tko vjeruje da nije pod stalnim pritiskom vlasti. Ili ona svojim ponašanjem anticipira takav pritisak pa mu svojim odlukama ide u susret…?
Afera Hrvatske šume, skandalozni SMS-ovi bliskih Plenkovićevih suradnika kojima se dogovara zapošljavanje, pogodovanje preferiranim tvrtkama i pojedincima, a u kojima se spominje i sam premijer, kao AP, za DORH nije dovoljno krimogena da bi se njome ozbiljnije pozabavili i na saslušanje pozvali i samog premijera. Očigledno involviranog u skandalozni klijentelelističko-koruptivni slučaj. Ili je naprosto sve došlo preblizu Plenkoviću?
Glavni argument za nepostupanje DORH-a je tri milijuna stranica inkriminirajuće komunikacije među Plenkovićevim i HDZ-ovim prvotimcima. Manjak ljudi, reducirana financijska sredstva za rad DORH-a. Pa zar to nije najdjelotvornija mjera pritiska? I tko je za to kriv? Vlada, naravno, vladajuća većina u Saboru.
Ergo, ne pričajmo više bajke o neovisnosti DORH-a i Uskoka. Dok ih bira Sabor ( HDZ ), dok im budžet određuje Vlada, dok premijer bez kompleksa javno šalje upozoravajuće poruke glavnoj državnoj odvjetnici kad se hapse njegovi ministri, a hapse se često pod pritiskom javnosti i zbog otkrića istraživačkih novinara, nema govora o profesionalnoj vjerodostojnosti i neovisnosti ni glavnog državnog odvjetnika, ni pravosuđa uopće.