Neovisni novinarski portal
28.2.2024.
Portreti
Portret tjedna/ Branko Bačić, Plenkovićev izbor za novog ministra graditeljstva i obnove: Čuvar crne torbe s prljavim fimimedijskim novcem, glavni premijerov adut…

Portret tjedna/ Branko Bačić, Plenkovićev izbor za novog ministra graditeljstva i obnove:
Čuvar crne torbe s prljavim fimimedijskim novcem, glavni premijerov adut…

Nakon najnovije Plenkovićeve “rekonstrukcije” Vlade kojom je u igru na vrhu ponovo ušao Branko Bačić, stranački čovjek za sva vremena, slijepo odan šefu Partije za kojega je uvijek spreman javno se izložiti i za strankom sve smeće počistiti, ostaje nejasno zašto je netko takav, tko uživa najveće povjerenje svoga političkog gazde, ipak last minute, a ne first minute rješenje. Prilično je nezgodno da premijer svojim koalicijskim partnerima predstavi kao zamjenu za odlazećeg Ivana Paladinu, savjetnicu za promet i graditeljstvo Mirjanu Čagalj, a onda, kad se činilo da je sve dogovoreno i zapečačeno, skida žig s koverte i u nju iznenada ubacuje ime Branka Bačića. Plenkovićeva argumentacija kojom je branio Bačićev izbor potpuno je neodgovarajuća postupku.

Druga je stvar što je i sam Bačić, poznat kao “Sanaderov torbar” iz inkriminirajućeg razdoblja Fimi medije, glavni tajnik HDZ-a koji ni o čemu što se tada događalo u vrhu stranke, navodno, nije ništa znao ( ?!¨), neodgovarajući izbor po sebi…

Najbliži Plenkovićev suradnik a – rezerva?!

Branko Bačić ( 64 ) je diplomirani inženjer geodezije koji se strukom sporadično bavio i pretpostavio joj je politiku. Član je HDZ-a od 1990., tri puta je na izborima biran za načelnika općine Blato na Korčuli, a čak šest puta za zastupnika u Hrvatskom saboru gdje i sada obnaša dužnost predsjednika HDZ-ovog zastupničkog kluba. Potpredsjednik je stranke, a činom izbora za ministra graditeljstva, državne imovine i obnove, postaje i potpredsjednik u Vladi.

Na poziciji ministra u vladi već je bio 2010. kada je imenovan na čelo ( istog ) resora graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša. Ali, svega godinu dana… Prije toga bio je državni tajnik u dva navrata. Prvi put je imenovan 2003. za državnog tajnika u Ministarstvu mora, prometa, turizma i razvitka te potom drugi put 2007. kada je u imenu ministarstva infrastruktura, umjesto turizma i razvitka.

Ergo, radi se o najbližem Plenkovićevom suradniku, drugom čovjeku u stranci, političaru kojem je lojalnost šefu i Partiji iznad svih drugih načela. Član je Predsjedništva HDZ-a od 2008., a u razdoblju 2009. – 2012. bio je glavni tajnik HDZ-a, odan tadašnjem šefu Ivi Sanaderu koliko i današnjem Andreju Plenkoviću. Tada se proslavio kao čuvar crne torbe s prljavim fimimedijskim novcem, o čijem porijeklu, navodno,  nije ništa znao, nije bio informiran, nije imao saznanja o HDZ-ovom ( Sanaderovom ) crnom fondu, novac nije ni prikupljao ni njime raspolagao, niti je mogao zamisliti da bi se stranka nečim takvim nezakonitim uopće mogla baviti ( ?! ) Zar, stvarno?

Kad je izbio skandal, a tadašnja premijerka Jadranka Kosor prijavila Mladenu Bajiću i DORH-u da je u stranačkoj kasi pronađeno 2 milijuna kuna i 300 tisuća eura nakon Sanaderovog odlaska s dužnosti, upravo je Bačić taj crni novac u crnoj torbi predao USKOK-u. Ali, o Fimi mediji ništa nije znao. Iako je bio glavni tajnik stranke, član Predsjedništva HDZ-a,  glavni pouzdanik Ive Sanadera, per fin, čovjek kojemu je inkriminirana torba s prljavim novcem predana na čuvanje. U pravnoj državi i društvu s izgrađenim sustavom vrijednosti takav čovjek bi trajno završio političku karijeru nakon afere takvih razmjera koja je okončana pravomoćnom presudom protiv HDZ-a i Ive Sanadera. U Hrvatskoj je, međutim, bilo dovoljno da se Bačić pospe pepelom hineći “nevinog u ludnici” i uz malo strpljenja, ponovo osovi na noge i uspentra do samog političkog vrha. Na čast i slavu njegova šefa. Andreja Plenkovića. Koji se danas kune u Branka Bačića, kao što se svojedobno u njegovu lojalnost mogao zakleti i Sanader

Kapitalac među poslušnicima…

Ta bespogovorna odanost vođi u njegovom je izboru za ministra bila vjerojatno važnija od struke koja bi ga trebala nominirati za funkciju ministra graditeljstva i obnove. Jer, Plenković nijednog svog ministra nije birao po kriteriju stručnosti, svi su morali biti dokazani poslušnici. A Bačić je Plenkovićev kapitalac među poslušnicima. Jedan od onih HDZ-ovaca koji ne priznaju pravo na vlastito mišljenje u stranci, za kojega je stranačka stega iznad svega, kakvo glasanje po savjesti, kakvi bakrači…

U predigri njegovog političkog uspona zamjetno mjesto ima i uloga kuma na vjenčanju HDZ-ovog prvoborca i ustavotvorca, notornog Vladimira Šeksa, nakon čega je iste 2003. godine izabran i u Sabor, a godinu dana nakon toga postao i državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i razvitka. Sve ostalo je povijest…

S padom Sanadera i sam je neko vrijeme pao u sjenu. No, strpljenje se Bačiću evidentno isplatilo. Godinama ga Plenković koristi kao gromobran u situacijama neugodnim po stranku i njega osobno, izlaže se internim i eksternim napadima neistomišljenika ( kao što je bio slučaj s Istanbulskom konvencijom ) umjesto svoga šefa, jer njegov obraz trpi više i boli manje od predsjednikovog. Za Branka Bačića nema neugodnih poslova ni situacija. Njemu nije neugodno ni što nije bio prvi Plenkovićev izbor za ministra, nego igrač s klupe za rezerve.

Ne pada mu teško ni licemjerno premijerovo obrazloženje u kojem ga hvali na sva usta, a sjetio ga se u “pet do dvanaest”, kad su kola krenula nizbrdo, pa ih je nekako trebalo zaustaviti.

Ako je Bačić zaista dobitna karta za obnovu potresom pogođenog područja, koliko Banije toliko i Zagreba, kako to da je Plenković nije imao u svom špilu i ranije? Što je to Ivana Paladinu, nota bene nestranačkog čovjeka , činilo kompetentnijim i kvalificiranijim od odanog i stručnog prvotimca HDZ-a?

Bačić je jedan od mojih najbližih suradnika, jako dobro zna što želimo ostvariti, bio je na čelu tog ministarstva prije, uvjeren sam da će dati veliki doprinos ovom procesu– objašnjavao je razloge koji su prevagnuli da obnovu preuzme upravo šef HDZ-ovog zastupničkog kluba u Saboru.

Očekujem da puno i vidljivo ubrza obnovu Banovine i drugih dijelova koji su razrušeni potresom- ambiciozno će Plenković, najavljujući brojne promjena u sustavu, pa i smjenu državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Gordana Hanžeka koji je u procesu obnove imao iznimno važnu, nažalost krajnje neproduktivnu ulogu.

Plenkovićev gromobran

Plenković se ufa u Bačićevo veliko iskustvo i znanje, 64-godišnjeg Bačića tretira kao osvježenje u posebno osjetljivom poslu obnove koja je potpuno podbacila, i očekuje od njega- nemoguće. Veliki napredak u obnovi i maksimalnu iskorištenost europskih sredstava solidarnosti.

Neki misle da je imenovanjem Bačića premijer želio poslati poruku ljudima na Baniji, ali i ukupnoj hrvatskoj javnosti koja je ogorčena činjenicom da ni poslije dvije godine ( u slučaju Zagreba gotovo tri ) od potresa, obnove vrijedne spomena zapravo nema, koliko je njegovoj vladi obnova važna. Ali, što to znači onim ljudima u kontejnerskim naseljima koji ponovo zimu dočekuju u tim nehumanim, hladnim limenim konzervama? Bačić ili Paladina, Štromar ili Horvat, njima je svejedno. Ono što oni očekuju, čemu se nadaju, to su gradilišta prepuna radnika i dinamizirana obnova koja bi im dala neku nadu da će se jednog dana, možda, vratiti pod svoj krov. Njih ne zanimaju političke igre, procjene, spekulacije, nadmudrivanja i kamufliranja izgubljenih utakmica. Jer oni gube najviše.

Prema tome, izglednije je da je Plenković igrao na Bačića kao ministra obnove računajući da će kompletan neuspjeh Vlade u tom zamrznutom procesu Bačić spremno preuzeti na sebe. Jer je dokazano lojalan i šefu i stranci, spreman za njih i poginuti. Dao mu je rok najmanje do kraja ovog mandata Vlade, više ne spominje lipanj ove godine do kada bi trebalo iskoristiti, ili vratiti, novac europske solidarnosti. Bačić neće morati juriti za tim rokom, i to mu je jedina olakšica u mandatu koji je preuzeo. A to, pak, znači da je Vlada već kapitulirala u odnosu na spomenuti rok  i odobreni novac. To samo potvrđuje koliko je ova vlada nesposobna i neodgovorna.

Manje je vjerojatno da Plenković doista misli kako bi ovaj stari stranački kadar mogao odraditi u preostalom mandatu ove Vlade ono što čak tri njegova prethodnika nisu uspjela. Jer, nije stvar samo u ministru nego u kalcificiranoj birokratskoj strukturi koja onemogućava brže procese i dinamičniju obnovu. A to je izravna odgovornost premijera čija je obaveza da crne točke u sustavu detektira i otkloni. Plenković, međutim, sve rješava tako da Marka zamjenjuje Jankom, a sustav ostaje uglavnom isti. Ne misli valjda da je odlazak državnog tajnika Hanžeka dovoljan da sustav profunkcionira?

Dakle, Branko Bačić ostaje tek Plenković gromobran. Sve će silnice stoički primiti na sebe, a obnova će se nastaviti manje -više ritmom postupnog banijskog odumiranja. Uz povremene proplamsaje lažne nade.

Jer HDZ i Plenkovićeva vlada ne znaju, ne mogu i nemaju s kim obaviti taj zahtjevan, obiman i težak posao. Ma koliko ministara potrošili.

Hadezeovac Branko Bačić  – foto: HDZ

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI