Neovisni novinarski portal
19.2.2025.
'rvatska / MORE / pomorsko loše
Ilustracija  iz Dalmacije: bahati koncesionari zagrađuju more i zimi (foto TRIS/G. Šimac)

Pomorsko zlo

Ilustracija iz Dalmacije: bahati koncesionari zagrađuju more i zimi (foto TRIS/G. Šimac)

 Pomorsko zlo. Najbolje je objasniti u dvije riječi što se – prema stajalištu brojnih građana, stručnjaka, institucija, udruženja, instituta, znanstvenika… – sprema tzv. pomorskom dobru u Hrvatskoj, ako se prihvati novosklepani prijedlog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojega je priredila aktualna vlast HDZ-a i njegovih političkih satelita.

Ne treba ovdje okolišati: što se moglo očekivati od političke garniture koja nas je zadesila. Ne treba sad nabrajati sve nevolje i nedaće koje su desetljećima proizvele štetočine kojemu je prosperitet vlastitog naroda i mlade države bio zadnji na pameti. Rezultate vidimo i danas, a čitava generacija naših mladih gleda ih iz Irske, Njemačke, Norveške, Švedske… Domaći predatori i dalje rastaču što je preostalo, a uspavano, poluživo građanstvo to promatra sa stajalištem ‘koga briga, neka unište sve’. 

Ipak, čini se da spomenuti prijedlog Zakona sad diže na noge mnoge u državi koja ima 5.835,3 kilometara morske obale. Užurbano se potpisuju peticije, o tome se priča, mediji izvještavaju o toj zanemarenoj temi, spremaju se prosvjedi duž obale, u Zagrebu

Danas ćemo na Trisu objavljivati informacije vezane uz te događaje i prateće sadržaje. Do tada, kako se ne bi ponavljali, prenosimo uvodni dio jednog od mnogobrojnih tekstova o pomorskom dobru objavljenih na našim stranicama, objavljenog prije šest godina, naslovljenog – Hrvatska: Pomorsko dobro ili pomorsko loše – plima privatnih interesa i oseka razumnog upravljanja. Evo tog uvoda:

Ilustracija – ograde? (foto Tris/G. Šimac)

More, obala, otoci… To su neki od preostalih domaćih resursa koji u posljednjih nekoliko desetljeća uslijed štetne politike kvarnih političara i njihovih partnera zasad nisu posve uništeni ili oteti građanima Hrvatske, a onda i našoj djeci i unucima, kako se to zna reći. Ratni profiteri i privatizacijski banditi oduzeli su ili za sitan novac prepustili u ruke  korporacijama mnoge vrednote u našoj državi. Ostale su neke vrijednosti (prirodna bogatstva, vode, šume, more…) koje iz tehničkih razloga nije lako strpati u džepove i torbe i odnijeti ih preko granice, ili ih transferirati na bankovne račune na pacifičkim otocima.

Izuzev strateških poduzeća i još koječega, domaća politička vrhuška, bez obzira na partijsku pripadnost, nastojala je, primjerice, na stoljetnu uporabu na pladnju naftaškim korporacijama ustupiti i gotovo cijelo hrvatsko more i podmorje. No od toga se, možda zbog otpora javnosti ili zbog nečeg drugog (zasad) odustalo, pa je isto, uz svesrdnu pomoć jednokratnog hrvatskog premijera s kanadskim državljanstvom (kojega se više jedva tko i sjeća) obavljeno sa Slavonijom, Podravinom i Posavinom.

I što sad? Slijedi li slično moru, obali i otocima, te pomorskom dobru? Hoće li štetnici u našim redovima naći načina da ostatke onoga ‘što smo posudili od naših potomaka’ (kako je govorio sjevernoindijanski poglavica), pa i morska i primorska bogatstva rastočimo i damo za sitniš raznim budućim ‘investitorima’, ‘strateškim partnerima’ sličnima. Sve nauštrb domaćeg stanovništva i dobre budućnosti generacija koje dolaze.

Spašavaju nas velike brojke

Ako je suditi prema dosadašnjim iskustvima, ta je mogućnost vrlo izvjesna. Kad govorimo o obali, od očekivanog tsunamija privatnih interesa na naše pomorsko dobro mogu nas ovaj put spasiti samo – velike brojke: prema dostupnim podacima ukupna duljina obale kopna i hrvatskih otoka iznosi 5.835,3 km, a kao ukupan broj otoka se spominje brojka 1.246 (67 naseljenih). Hrvatska tako, izračunao je netko, raspolaže sa 74 % ukupne duljine obala Jadrana (7.912 km) i obuhvaća čak 97,2% jadranskog arhipelaga.

Slika i neprilika (foto G. Šimac)

Shodno tome, jasno je kako pomorsko dobro, kojega tvori cjelokupna obalna crta s pripadajućim podmorjem i varijabilnim uskim kopnenim pojasom, te objektima i građevinama koji se tu nalaze, spada u najveću domaću vrijednost, posebice u uvjetima gospodarskog potencijala turizma koji je praktički jedina gospodarska grana u tom dijelu Hrvatske (i šire).

Smatra se kako pomorsko dobro čini trećinu i više od ukupne površine zemlje, pa je, jasno bi trebalo biti i budali, neprikosnoveni nacionalni interes. No, kako to već biva, uokolo zaštite i razumske uporabe tog resursa vlada u nas posvemašnji zakonski nered obilježen nedorečenim propisima, nejasnim odredbama i međusobno nelogičnim odredbama u više zakona koji njime ‘ravnaju’.

Sve to otvara vrata mogućim (i postojećim) zlouporabama zajedničkog pomorskog dobra. Među najvidljvijima je fizičko uništavanje obalne crte: ‘krčenje’ i razbijanje kamenite ili bilo kakve obale, nezakonito nasipavanje mora i obalne crte, betoniranje i izgradnja naružujućih građevina, divljih pristaništa, privezišta, lučica… i tome slično su tek neki su od primjera brutalnog i uglavnom nekažnjenog postupanja prema zajedničkom bogatstvu. Tu su prisvajanja i privatizacija plaža, koje se građani najviše pribojavaju, a postoji i bojazan i od koruptivnih radnji uokolo izdavanja koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra.

U najkraćim crtama, koncesije za, primjerice, uzgoj ribe i školjaka, sidrišta, privezišta i plaže, luke…često se dodjeljuju podobnima ili moćnima na dulji rok uz smiješno niske i neadekvatne naknade. Uz to, praksa uči kako nije lako doznati podatak jesu li i takve minimalno propisane naknade za korištenje pomorskog dobra ikada plaćene, budući da mjerodavne službe takve podatke često kriju od javnosti.

Lokalni pomorski šerifi

Nerijetko se koncesionari sidrišta, privezišta ili plaže premetnu u ‘lokalne šerife’ koji koriste pomorsko dobro u znatno većem opsegu nego li za to imaju odobrenje, te provode ‘harač’ i strahovladu nad onima koji zabasaju u granice njihova zamišljenoga ‘pomorskoga carstva (priječe pristup ‘njihovome’ području, obali, traže nerealne naknade za sidrenje i sl.)

U drugim slučajevima, novonastali tzv. resorti i hotelska naselja nakon privatizacije i potom koncesioniranja pomorskog dobra uzduž pripadajuće obalne crte ponekad onemogućuju pristup plažama ne-gostima, odnosno lokalnom stanovništvu, te zabranjuju čak i kratkotrajni privez plovilima lokalnom stanovništvu.

Privatno more? – foto TRIS/G. Šimac

Upozorava se i na nezakonito podkoncesioniranje imatelja koncesija: npr. hotelsko poduzeće dobije koncesiju za plaže, a onda sadržaje na plaži masno naplaćuje drugima, a istodobno godinama bez ikakvih pravnih posljedica ne podmiruje svoje, ionako minimalne obveze koje se dijele na tri djela (državi, županiji i lokalnoj upravi (gradu ili općini).

Nije za odbaciti ni praksa u kojoj političke strukture na vlasti u županijama s lukama i lučicama nerijetko iste koriste kao vrlo značajan izvor prihoda u nautičkoj turističkoj sezoni, a da pritom nije u dovoljnoj mjeri jasno što se događa s novcem prikupljenim od naplate priveza, niti su vidljivi rezultati korištenja tih sredstava u održavanje i dodatno uređenje pomorskog dobra.

Lista primjera zlouporabe pomorskog dobra bi bila podulja, te jednaka spisku onih koji pritom prolaze nekažnjeno, usljed nedovoljne kontrole i volje za sankcioniranjem takvog ponašanja.

No, što je to pomorsko dobro?

Ilustracija iz Dalmacije: bahati koncesionari zagrađuju more i zimi (foto TRIS/G. Šimac)

– Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. U smislu stavka 2. ovoga članka, dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva – kaže se na početku Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji je, s manjim izmjenama, na snazi od 2003. godine.

Što je morska obala?

– Morska obala se proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda. Morska obala uključuje i dio kopna nastao nasipavanjem, u dijelu koji služi iskorištavanju mora. Iznimno, na prijedlog županijskog poglavarstva, Ministarstvo može odrediti da se morskom obalom smatra i uži dio kopna ako to zahtjeva postojeće stanje na obali (potporni zidovi, zidovi kulturnih, vjerskih, povijesnih i sličnih građevina). Građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju se pripadnošću pomorskog dobra. Na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.– stoji u tom Zakonu…

Ako nekoga interesira, neka čita dalje klikom na ovu poveznicu.

Želimo vam mirno more.

I pomorsko dobro.

Kornati su uglavnom privatno vlasništvo (foto TRIS/G. Šimac)

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI