Nakon mjesec i pol dana stanke, Hrvatski sabor ponovo zasjeda. A hrvatski građani, zahvaljujući medijima, svjedoče nikad prizemnijim verbalnim eskapadama svojih “narodnih deputata” koji umjesto da zastupaju interese onih koji su ih izabrali, smišljaju što ubojitije doskočice, pače i izravne međusobne uvrede zadirući čak i u privatan život ne bi li ušutkali neistomišljenike i ostavili dojam na sveukupnu publiku. No, u tome je samo dno dotakla HDZ-ovka Majda Burić opservacijama na račun zastupnice Radničke fronte, Katarine Peović…
Peović je u aktualcu postavila pitanje o rastu plaća, spomenula radničke prosvjede, i usput priupitala premijera što misli o privatnim plažama na Ugljanu s kojima se hvale investitori.
Plenković je odmah podsjetio:
-Vi ne samo da niste glasali za onu deklaraciju o Ukrajini, nego niste ni sada ( za vojnu obuku Ukrajinaca ). Uz to optužujete Vladu da je kvislinška. Zakon o pomorskom dobru prihvatila je Vlada, nema situacije u kojima se ljudima ne može dozvoliti dolazak na plažu. Čitajte zakone, iznesite argumente. Suzdržite se od teških riječi. Sve te vaše komentare možete mačku o rep objesiti. I ne govorite više da je ovo kvislinška Vlada. Zašto i za koga vi radite, gospođo, to je pravo pitanje– dobacio je osiono zastupnici.
A kad tako nastupa šef stranke ( HDZ-a ) ne treba bolje ni pristojnije očekivati ni od njegovih stranačkih poltrona, osobito tipa Majde Burić koja je jedva dočekala da ošine po Peović.
-Osim što kontinuirano pokazuje svoje rusoidno srce, vjerojatno i srboljubno, ona je prema napisima medija fizički napala partnera, ona vrši nasilje kod kuće- ustvrdila je opako i nedostojno zastupnice, Burić.
Zbog toga je upozorena od predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića da se ne spušta na takvu razinu, a njezin istup, koji ne odobrava, Plenković je pokušao neutralizirati.
–Burić je pogriješila– rekao je. – Majdu znam dobro, ona je učinila grešku, molim da se ispriča. Niti je to stav nje ni HDZ-a, i mislim da je to u žaru replika bio potez više za koji smatram da nije bilo zle namjere- relativizirao je ispad kolegice, pretenciozno tvrdeći da to nije njezin stav, tek žar repike u kojem je to bio potez previše. Kaj god! Ubuduće Burić treba prije svakog javnog istupa pitati premijera da joj kaže što ona zapravo misli, kako bi svojim izjavama mogla dati odgovarajući ton. U slučaju Peović je dala srce u raspravi punoj govora mržnje, a nije ni znala da to ustvari ne misli. Dok i njoj i javnosti to nije otkrio Plenković…
Žalosno je što neprimjerenom načinu komuniciranja u Saboru svojom retorikom i cinizmom pridonosi i sam predsjednik Vlade Andrej Plenković, koji umjesto da odgovori zastupnicima na njihova pitanja, i dalje dijeli rusofilske etikete svima koji nisu glasali za obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj, što očigledno smatra smrtnim grijehom oporbe koji im ne može oprostiti. Redom ih je optuživao da su stali na krivu stranu povijesti, da su stali uz Rusiju a ne uz Ukrajinu i “Hrvatskom saboru nanijeli tešku, brutalnu sramotu”. Tko god mu je iz oporbenih klupa postavio pitanje, najprije je dobio “jezikovu juhu” zbog neprežaljene vojne obuke Ukrajinaca, a tek potom eventualno nekakav odgovor.
Žestoko se zakačio i s Mostovim Ninom Raspudićem koji je problematizirao nepripremljeno uvođenje eura, pa retorički šefa Vlade upitao: Predsjedniče, koliko je sati?
Na to se Plenković vratio u 2011. kada se pripremao referendum za članstvo Hrvatske u EU, a nadobudni Raspudić s još dvojicom takvih došao u Ministarstvo vanjskih poslova s ambicijom da organizira javne rasprave.
– Netko tko ne postoji dođe pred sam moment referenduma s idejom da bi bio organizator javne rasprave, da se čuju glasovi za i kontra. Koliko pretenciozan moraš biti, doći u Ministarstvo nekome tko je cijelu karijeru proveo na toj temi, i reći – sad bih ja bio moderator. Meni se to učinilo nevjerojatnim, ali sam onda shvatio s kim imam posla- istresao je Plenković, zaključujući kako je ta pretencioznost Raspudićeva konstanta u svemu što radi, pa i onome što je radio na HDZ-ovoj Akademiji gdje je “uzimao pare”.
– I sad bi takav dovodio u pitanje strateška postignuća Vlade koja će biti generacijska ostavština- užasavao se Plenković, dobacujući Raspudiću da se njegov antueuropski stav reflektirao i na pitanju Rusija-Ukrajina, pa i na Schengenu.
Nije bolje prošao ni Ante Prkaćin ( DP ) kojemu nije samo spočitao što nije glasao za vojnu pomoć Ukrajini, nego ga i prozvao zbog “spektakularnog odlaska u Westin na poziv Srpske pravoslavne crkve”.
–Zašto ste tamo išli? SPC je u velikoj krizi, zvali su vas da ih poduprete? Vi spadate u one koji su toliko poslušni Milanoviću da čak glasate protiv. Junak, bravo, čestitam! Slijedite prorusku liniju koju on zagovara godinu dana… – kuljalo je iz ogorčenog Plenkovića koji je nastavljao istu lekciju držati baš svakom od onih 54 zastupnika koji su mu uskratili podršku za obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj.
Sandri Benčić ( Možemo ) koju je zanimala nagodba banaka u slučaju Franak odmah je, kao po nekom pravilu, rekao: “I vi ste jedna od onih koja nije glasala za vojnu misiju pomoći Ukrajini. Toliko o vašem znanju i praćenju europskih procesa. Ovo što pitate, uvijek se referirate na isti treš, iste informacije, iste novine… Ne znam čije interese zastupate…”
Jedino je IDS-ovom Emilu Dausu čestitao.
–Čestitam vama i ostalo dvoje zastupnika IDS-a na ispravnom glasanju o EU misiji vojne pomoći Ukrajini, pokazali ste što prava europski orijentirana liberalna stranka radi… rekao je Plenković, mjera stvari hrvatske politike, hrvatske demokracije, hrvatskih nacionalnih interesa, Hrvatske uopće.
