Žena u Hrvatskoj ima više nego muškaraca. I u Zagrebu isto. Evo i brojki. Prema Popisu iz 2021. godine, Republika Hrvatska ima 3 871 833 stanovnika, od čega 2 006 704 žena (51,83%) i 1 865 129 muškaraca (48,17%). U Zagrebu pak ima 410.127 žena, a muškaraca je 50 tisuća manje – svega 359.817. Dakle, u Zagrebu su žene brojčano nadmoćnije za čitav jedan grad veličine Pule ili Dubrovnika.
Ipak, u Zagrebu, od ukupno oko 4000 naziva ulica, trgova i drugih javnih naziva jedva 1 i nešto posto nosi imena po ženama – svega 69, kažu podaci. Svega 69!? Pa kako je to moguće?
Moguće je.
Ma idemo to ipak provjeriti. Na internetskim stranicama Grada Zagreba i drugdje postoji detaljni popis ulica i trgova po gradskim četvrtima. Hajde, pogledajmo što je sa srcem Zagreba, Donjim gradom. Čitamo ulicu po ulicu, pregledavamo popis. I što doznajemo: od oko 160 imena donjogradskih ulica i trgova svega četiri su nazvane po ženama.
Četiri.
Dakle, to su Ulica kraljice Jelene, Ulica Eleonore Patačić (cijela) i Prolaz sestara Baković (cijela), te, na koncu: Ulica neznane junakinje. K tome, radi se o ulicama sa svega nekoliko kućnih brojeva.
Tri od 230
A što je s Gornjim gradom i Medveščakom? Još gore. Od 230 ulica i trgova svega 3 (slovima: TRI) imaju naziv po ženama: Dubravkin put, Stube Mie Slavenske i Trg Katarine Zrinske. K tome, navedene Stupe Mie Slavenske nemaju nijedan kućni broj.
Tamo poštar ne odlazi.
Daljnja pretraga po četvrtima donosi još poraznije rezultate u tom smislu. Ispada da su žene izrazito i potpuno neproporcionalno zastupljene u nazivlju ulica i trgova.
Zbilja žalobno.
Pa bilo bi onda poštenije da se daju neka jasnija imena, poput: Ulica muške dominacije 120, Trg neravnopravnosti 13, Prilaz ponidaštavanja žena 22, Aleja primitivizma 77 i tome slično.
Ipak, nešto se događa. Evo jedna optimistična vijest u tom smislu: Vijeće Gradske četvrti Črnomerec odlučilo je promjeniti takvu nepravednu politiku imenovanja ulica i trgova, a koja je nepromijenjena još otkad su ulice počele dobivati nekakva imena. Odlučili su preimenovati četiri ulice i dati imena po istaknutim hrvatskim glumicama.
-Danas je svega 10-tak ulica i trgova u Zagrebu nazvano po ženama, kad isključimo književne likove. U GČ Črnomerec još nema niti jedne – ranije u godini dali smo prijedlog za Stube Marije Fabković. U isto vrijeme, neke ulice nose nazive po osobama koje su djelovale i koje se povezuju s najmračnijim razdobljem naše povijesti. Odlučili smo barem malo doprinijeti ispravljanju te nepravde. Na 20. sjednici VGČ Črnomerec donijeli smo zaključak o preimenovanju četiri ulice na području naše četvrti koje nose nazive po istaknutim pripadnicima režima Nezavisne Države Hrvatske (Franje Nevistića, Ivana Oršanića, Srećka Karamana i Branka Klarića). Odlučili smo te ulice nazvati po našim istaknutim dramskim umjetnicama te smo dali pet mogućih prijedloga za zamjenske nazive Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova Gradske skupštine – vele črnomerečki vijećnici.
Tako će tamo uskoro ulice ‘dobiti’ Mia Oremović, glumica, Božena Begović, glumica, kazališna djelatnica, književnica i prevoditeljica, Božena Kraljeva, glumica, Eliza Gerner, glumica i Sidonija Erdődy, prva hrvatska operna primadona.
Simbolično odsutne
Ova tema je zainteresirala Katju Vretenar i Zlatana Krajinu s Fakulteta političkih znanosti koji su se ozbiljno posvetili istraživanju koje su na koncu predstavili javnosti radom naslova “Politike označavanja i patrijarhalna konstrukcija Zagreba”
-Zagreb je muški grad i održava dominantno patrijarhalno uređenje naslijeđeno iz vremena posvemašnjeg rasta unatoč širenju debate o rodnoj ravnopravnosti. Sustav modernog Zagreba izrastao je u grad muškog roda, dok je žena, unatoč svojoj tjelesnoj prisutnosti, tek simbolički odsutna – zaključak je istraživanja objavljenog u časopisu Politička misao uoči obilježavanja rođendana ikone ženskih prava u Hrvatskoj Marije Jurić Zagorke. .
Kao smo već istakli, od gotovo četiri tisuće javnih naziva u gradu, samo njih 69 simbolizira žene – tek 1,8 posto ulica, trgova, parkova, spomenika, što znači kako je nježniji spol čak 55 puta manje zastupljen. Od 70 trgova, samo su tri “ženska”. Trg Svete Marije Čučerske, Dubravkin, i Trg Katarine Zrinske, a četiri od sedam najvećih gradova u Hrvatskoj imaju manje od dva posto gradova nazvanih po ženama. Tako Split ima 1.89 posto, Pula 1.61 posto, a Karlovac tek 1.46 posto.
U Šibeniku, čini se, od ukupno 338 ulica samo njih pet nosi imena žena, dvije su ulice s bračnim parovima i dvije su ulice sa sveticama.
-Analizirajući obrasce označavanja, oblikovanja i pozicioniranja imena, ploča i spomenika u Zagrebu, kombinacijom statističke obrade, mapiranja i istraživačke šetnje, pokazujemo da urbano znakovlje glavnog grada Hrvatske, u vremenu širenja debate o rodnoj ravnopravnosti, zadržava dominantno patrijarhalno uređenje koje je nasljeđeno iz perioda posvemašnjeg rasta, s kraja 19./početka 20. i sredinom 20. stoljeća, i znatno preferira muškarce kao aktere i tumače javnog prostora i povijesti. Usvojena prostorna analiza obuhvaća ne samo učestalost nego i prostornu distribuciju te tipove reprezentacije žena u urbanom znakovlju (imena, ploče, spomenici) Zagreba ispitujemo artikulaciju rodne neravnopravnosti kroz prakse označavanja javnih prostora grada Zagreba. Pokazujemo da usprkos relativnom porastu govora o rodnoj ravnopravnosti u javnoj sferi Hrvatske u posljednjih dvadesetak godina, označavanje javnih prostora u hrvatskome glavnome gradu ostaje izrazito patrijarhalno, stvarajući tako značajan kontrapunkt povremenim manifestacijama drugačijih vizija roda i grada – ističu autori istraživanja.
I Stranka ZA GRAD je prije nekoliko godina primjetila isto, te su upozorili kako u gradu Zagrebu samo oko 1% naziva svih ulica i trgova nosi žensko ime, pa su u okviru obilježavanja Dana žena podsjetili da svi, a ne samo žene, svoj život, odgoj, obrazovanje i preživljavanje zahvaljuju gustoj i nepreglednoj mreži žena koje se za nas bore, i to ne samo u političkom smislu.
‘Ženski spomenici’
Stoga je stranka ZA GRAD u njihovu čast tada odlučila simbolički preimenovati dio gradskih klupa, vugleca i prolaza. Klupa odličnih učiteljica, Klupa dobrih doktorica, Kutak najboljih baka, Sat znanstvenica klikerašica i Stablo vrijednih radnica samo su neki od naziva koji su tada istakli.
-Ovom akcijom stranka ZA GRAD nije željela podsjećati na pojedinačne istaknute borkinje za ženska prava, kojima smo i dalje zahvalni, nego žene općenito, sve radnice i znanstvenice, umjetnice i sportašice, majke i kćeri, sestre i tete – prave i vrtićke. Željeli smo potaknuti sve naše sugrađane da danas ne odu samo kupiti parfem ili cvijet, nego da se zaista sjete koliko im znače žene u njihovu životu i da im zahvale, da ih zagrle i da ih cijene – rekli su tada.
No nije se bogzna što promjenilo od tada. Bandićevoj vlasti su problemi neravnopravnog imenovanja ulica bili zadnji na pameti, ako i jesu.
Nadalje, dominantnost muškog roda spola iskazuje se u Zagrebu ne samo brojnošću upisanih imena, već i centriranjem pozicija, kažu autori istraživanja Vretenar i Krajina. Dakle, ne samo da ulice nazvane po ženama rijetke, negose i spomenici znamenitim ženama najčešće smještaju na manje vidljiva mjesta, u zakutke javnih prostora, kao da se željelo i na taj način poslati poruku kako su žene manje bitne za hrvatsku povijest.
Ali i sadašnjost i budućnost.
-Usporedimo li, primjerice, monumentalne, izdignute kipove bana Jelačića ili kralja Tomislava s kipom Marije Jurić – Zagorke, koja je zbijena uza zid Tkalčićeve ulice na pločniku, nesrazmjer je više no očigledan te umanjuje značaj književnice i prve profesionalne hrvatske novinarke. Taj obrazac uočava se kod ostalih ‘ženskih’ spomenika. Biste sestara Baković, primjerice, potisnute su u slabo osvijetljenom prolazu kraj kina Europa, dok spomen-ploča Mariji Radić, u Mihanovićevoj 34, na visini od 3 metra ostaje sklonjena od pogleda javnosti – kažu autori.
Osim toga, dvanaest ulica nosi osobna ženska imena pri čemu ne dolazi do izražaja o kojoj se konkretno ženi radi. Njima se ne pridaje posebna čast i predstavljaju se na način kako ih se oslovljava unutar doma – osobnim imenom. Ulica neznane junakinje još je jedan način prikazivanja sporedne uloge žena u konstrukciji nacionalne povijesti (isto vrijedi i za Prilaz kraljičinom zdencu).
Od ukupnog broja ulica koje su nazvane po osobnim ženskim imenima tek njih 40 (58%) predstavlja konkretne povijesne ličnosti vezane primarno uz nacionalnu kulturu, osim Marije Terezije. Većina njih nalazi se u “malim, sporednim ulicama, na periferiji grada, daleko od središta i važnih prometnica”.
Majka Zemlja i Pleti me, pleti, majčice
U prostoru Donjega grada svoje je mjesto, od onih s konkretnim imenima, pronašao Prolaz sestara Baković, prema antifašističkim borkinjama Rajki i Zdenki (kao i tijekom socijalizma, a 1990-ih pa sve do 2009. godine nazivan Miškecovim prolazom, prema muškarcu za kojeg nije bilo sigurnih saznanja ni o imenu niti o zasluzi); zatim Trg Katarine Zrinske te Ulica Ambroza i Klotilde Vranyczany. Ponavljanje uličnog nazivlja prisutno je samo u slučaju hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić, a pet se uličnih naziva odnosi na svetice i sve su na marginama Zagreba.
U Zagrebu su prisutne 292 skulpture i spomenika. Od tog ukupnoga broja njih 145 (49,66%) predstavlja muškarce, od čega konkretne i stvarne povijesne ličnosti njih čak 108 (74,49%). Žene su prikazane gotovo tri puta manje nego muškarci, preciznije, njih 49 (16,79%). Skulptura i spomenika koji utjelovljuju stvarne ženske ličnosti ima tek pet (!?), što čini zastupljenost od 10,2% u ukupnom broju “ženskih” spomenika ili tek 1,72% od ukupnog broja spomenika, navodi se u istraživanju.
-Među spomen-obilježjima grada Zagreba do izražaja najviše dolaze spomenici koji ženu simboliziraju arhetipski, tj. pripisuju joj ulogu majke. Njih čak osam nosi ime Majka i dijete, a tu su još i Pionirska majka, Krilo materino, Majčina igra, Dojenje, Majka doji dijete, Majka Zemlja i Pleti me, pleti, majčice. Čak 15 spomenika reprezentira majku. Ovi spomenici izraz su dominacije suvremenog patrijarhata koji ženu (i dalje) smješta u privatnu sferu gdje je njezina glavna zadaća reproduktivna -, kažu autori.
Autori također smatraju da “rodnoj neravnopravnosti u zagrebačkom urbanom znakovlju u prilog ide i odabir plave boje, koju zapadna kultura koristi kako bi mušku djecu razlikovala od ženske kao službene boje grada Zagreba (vidljive u javnom prometu, javnim događajima itd.)”.
TRGni se za ravnopravnost, nazvana je kampanja koja se bavi upravo ovim slučajem, a koja je 11. studenog krenula sa zagrebačkog Trga hrvatskih velikana u organizaciji agencije Hearth, a podržavaju je Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), udruga B.a.B.e i Ženska soba.
Hrvatske velikanke, a ne samo velikani
Cilj ove nacionalne kampanje je, promjenom prakse jedinica lokalne i područne samouprave pri imenovanju ulica i trgova po Hrvatskoj, ujednačiti omjer muških i ženskih imena u tom procesu”, poručile su organizatori(ce).
Ističu i kako je upravo Trg hrvatskih velikana, kao lokacija u središtu Zagreba, simbol kampanje, a zainteresirani građani su dobili upute kako se uključiti u kampanju te imati priliku upoznati “buduće hrvatske velikanke, koje su već u najranijoj dobi svojim djelima zadužile naše društvo”.
Tada su kampanju među ostalima predstavile Ida Prester, kao i Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova te predstavnici Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), Ženske sobe i Predstavništva Europske komisije i Ureda Europskog parlamenta u Zagrebu.
Ida Prester istaknula je u ime inicijative kako se kampanjom želi poslati jasna poruka svim djevojčicama u Hrvatskoj da su vidljive, važne i bitne te da je njihov rad prepoznat i jednako važan kao rad njihovih muških prijatelja iz razreda.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić izjavila je kako se neravnopravnost i nejednaki rodni odnosi, koji su hrvatski društveni realitet, preslikavaju i na javni prostor, a postoji i problem stereotipa i nevidljivosti žena u odgojno-obrazovnom sustavu, tj. udžbenicima, po kojima mora intervenirati “gotovo svakodnevno”.
Višnja Ljubičić
-Ako pogledamo odgojno-obrazovni segment i javnoprostorni segment, gdje svjedočimo o nevidljivosti žena u dominantno patrijarhalnom određivanju naziva javnih trgova, ulica i spomenika po muškim imenima, vidimo da imamo iznimno puno prostora za rad – ustvrdila je pravobraniteljica istaknuvši važnost adresiranja još uvijek prisutne patrijarhalne dominacije u oblikovanju javnog prostora, odnosno niske zastupljenosti imena žena u imenima zagrebačkih, ali i ulica i trgova drugih hrvatskih gradova.
Neravnopravnost između žena i muškaraca, koja je jedna od karakteristika aktualnog društvenog realiteta, preslikava se i na sam javni prostor. Iako zasigurno postoje i žene koje su zaslužile da im se ukaže čast da se po njima nazove ulica ili trg u nekom hrvatskom gradu ili da im se podigne spomenik, tek tu i tamo, većinom na periferiji, može se naići na neki prolaz ili ulicu koja nosi ime po ženi, mišljenja je.
-Navedene su informacije, promatrajući iz perspektive ravnopravnosti spolova, jednako važne kao i činjenice zanemarene uloge žena ili njihova rodno stereotipnog prikazivanja u školskim udžbenicima, odnosno u izuzetno važnom društvenom segmentu odgoja i obrazovanja. U oba slučaja radi se o odrazu još uvijek patrijarhalnog društva u kojem je ono javno, pa tako i javni prostor, rezerviran za muškarce, a ono privatno i najčešće svima nevidljivo za žene. Nužno je kontinuirano ukazivati na navedeno i poticati promjenu postojećih praksi – kaže Višnja Ljubičić.
Kao jedan od dodatnih primjera pozitivnog vrednovanja doprinosa žena, Pravobraniteljica je izdvojila i inicijativu Udruge za očuvanje Šestina koja je ustrajala i uspjela u inicijativi da Šestine dobiju spomenik trudu Šestinskih pralja, dajući im tako zasluženo mjesto u javnom prostoru ali i kolektivnom sjećanju.
Što bi nedostajalo živjeti u Ulici krušaka i jabuka 12, Trgu pašticade i njoka 17…
Iako bi neki mogli primjetiti kako i spomenik šestinskim praljama može biti odraz skrivene poruke i generalnog stajališta o ženama kao onima kojima je trajno dodijeljena uloga čistačica, pralja i spremačica.
Inače, podršku inicijativi Velikanke i TRGni se za ravnopravnost moguće je izraziti potpisivanjem peticije na internetskoj stranici velikanke.hr.
-Manje od 2% ulica hrvatskih gradova nosi ime po ženama. Zato krećemo s mjesta koje simbolizira zaslužne ljude kroz povijest, a to je Trg hrvatskih velikana. Nažalost, pod tim imenom se žene podrazumijevaju, a svi se možemo složiti da se žene ne bi smjele podrazumijevati. Zato predlažemo da Trg hrvatskih velikana ravnopravno podijelimo i drugoj polovici damo ime TRG HRVATSKIH VELIKANKI i onih koje će to tek postati. Upiši ime djevojčice – kćeri, sestre, susjede, prijateljice… kojoj želiš osigurati ravnopravnost i budućnost u kojoj će njezina dostignuća biti prepoznata i priznata. – vele u inicijativi.
Evo i videopoziva:
O ovoj bi se temi dalo raspredati na široko, no treba ipak napomenuti kako se u Hrvatskoj i dalje ulice i trgovi najčešće imenuju po nekim osobama od kojih neke zasigurno nisu zaslužili takvo što, a neka imena trajno i nepopravljivo i svakodnevno asociraju na negativne aspekte ljudskog djelovanja i povijesti, poput raznih ratova, žrtava, bitaka i tome slično.
Izuzev potpunog zanemarivanja žena pri imenovanju ulica, prisutna je i tragična nemaštovitost prilikom imenovanja. To ipak nije čudno, jer kako očekivati od lokalnih političara, koji su, na žalost, Hrvatskoj i njenom življu posljednjih desetljeća zbog svoje nekompetentnosti i kvarnosti nanijeli golemu štetu, da sada budu lucidni pri imenovanju ulica.
Ako je već teško dati ime ulici po istaknutim ženama, pa zašto se onda ne bi našlo pravično i kompromisno rješenje, pa da se ulice imenuju, primjerice, po voću, jelima, lijepim osjećajima, cvijeću, pjesmama, književnim djelima, poljoprivrednim proizvodima, životinjama i sl.
Što bi nedostajalo živjeti u Ulici krušaka i jabuka 12, Trgu pašticade i njoka 17, Aleji naranača 7, Trgu veselja i radosti 2b, Prilazu krumpira 56, Trgu kupus salate 4, Trgu zečeva 11, Šegrta Hlapića 23…
*Tekst je realiziran uz pomoć sredstava iz Projekta poticanja novinarske izvrsnosti 2022. – Agencije za elektroničke medije.
