Neovisni novinarski portal
2.2.2023.
wheels on fire
(Ne)zapošljavanje osoba s invaliditetom i izgovori poslodavaca: Odnos poslodavaca i države prema OSI je sramotan!

(Ne)zapošljavanje osoba s invaliditetom i izgovori poslodavaca:
Odnos poslodavaca i države prema OSI je sramotan!

Sasvim sigurno ćete se složiti sa mnom da ništa u ovoj državi nije tako beznadno kao zapošljavanje osoba s invaliditetom. Kao što već znate, nitko od onih kojih se ovo tiče nisu pretjerano zainteresirani za ovu tematiku i vrlo malo OSI ( osoba s invaliditetom ) je trenutno zaposleno. Poslodavci se usprkos svemu i dalje prave kao da osobe s invaliditetom ne postoje, država je ponudila neka zakonska rješenja u vidu poticaja i kazni za poslodavce, ali to nije pokazalo nikakve učinke.

Nisu ništa bolji ni oni na koje se sve ovo odnosi – same osobe s invaliditetom koje su nedovoljno angažirane oko ove teme. U tom začaranom krugu nezainteresiranosti najviše ispaštaju oni koji žele raditi. Odnos poslodavaca, a i države, prema osobama s invaliditetom i njihovom zapošljavanju je sramotan. Stoga ako ste osoba s invaliditetom i javite se na neki natječaj za posao u 95 posto slučajeva nitko vam neće odgovoriti na mail, a kamoli da vas netko pozove na razgovor i to je najčešći profil poslodavca s kojim se osobe s invaliditetom susreću kada pokušaju tražiti posao.

Osim ovih koji ne odgovaraju na mailove, iako je to pitanje općeg bontona, sljedeća skupina poslodavaca su oni koji vam obećaju brda i doline, zavlače vas mjesecima i na kraju od svega toga ne bude ništa. Tu su i  oni poslodavci koji vam nakon 4-5 mjeseci od natječaja šalju suhoparni mail o tome kako niste primljeni, kao da vi sami kroz sve te mjesece niste shvatili da niste primljeni. Onda, imate one koji vas u zadnji trenutak zovu na razgovor za posao kao da nemate nikakve druge obaveze, iako poslovni bonton nalaže da se takvi sastanci dogovaraju barem tjedan dana unaprijed. Zatim su tu i oni koji se ne drže dogovora i ne isplaćuju plaće i doprinose.

Svjestan sam da i zdrava populacija ima iste ili slične probleme s poslodavcima, ali se poslodavci ipak drugačije odnose prema njima. Kada se protegne pitanje zapošljavanja osoba s invaliditetom među poslodavcima odgovori su uvijek uglavnom isti: Osobe s invaliditetom nisu dovoljno stručne, nemamo odgovarajuće radno mjesto za njih, nismo u mogućnosti prilagoditi radno mjesto. Od tih silnih izgovora donekle vrijedi samo onaj da osobe s invaliditetom nisu stručne , a i to je pod upitnikom, jer kako i kome da one budu stručne, ako im nitko neće  dati priliku da to postanu.

Da, istina je školovanje osoba s invaliditetom i njihovo osposobljavanje je zanemareno, ali to se da riješiti u vidu prekvalifikacija i osposobljavanja za određena tražena zanimanja. Priče o tome da se nema radno mjesto za osobu s invaliditetom su isto samo priče. Znam i previše slučajeva gdje su se u pojedinim tvrtkama doslovno preko noći otvarala radna mjesta za „malog od kuma“ i „malu od tetke“ upitnih kvalifikacija . Pa ako se preko noći može stvoriti radno mjesto za „malog od kuma“ i „malu od tetke“ ne vidim zašto ne bi i za barem jednu osobu s invaliditetom.

Nikad neću zaboraviti razočaranje jedne poznanice koja je prije nekoliko godina organizirala okrugli stol za poslodavce o zapošljavanju osoba s invaliditetom. Od 200 poslodavca iz njenog grada, njih samo 2 se odazvalo skupu. Što vam to govori? Mislim da je došlo vrijeme da se poslodavci prestanu izvlačiti na razne izgovore i da zapošljavanje osoba s invaliditetom postane prioritet države i vlasti jer nema potrebe da osobe s invaliditetom budu socijalna kategorija ,kad mogu svojim radom pridonositi razvoju društva kao i svi ostali.

Tags: ,

VEZANE VIJESTI