Da čovjek nije društveno biće, nikada ne bi počinio suicid. Suicid sam u nekoliko prigoda, kada sam ili pisao o ovom problemu ili govorio na komemoracijama, odredio kao nepovratno, konačno napuštanje ljudske prakse. Ovim činom se ne dokida samo život počinitelja, nego se prvenstveno napušta ljudski svijet koji nije prepoznao vrijednost i veličinu pojedinačnog života. Jasno je da među samoubojstvima postoje razlike, no ja se prvenstveno referiram na ona koja su posljedica svjesne volje za dokidanjem postojećeg, očajnog, omalovažavajućeg stanja koje se, bez ikakvog utemeljenja u stvarnosti, naziva ljudski životom, a iza njega se krije grubi sadizam društva koje to nije.
Sadistička društva
22-godišnji mladić Mladen Dulić iz Laktaša u Bosni i Hercegovini osjetio je takav sadizam na vlastitoj koži i suicidom poručio da nepovratno napušta i trajno dokida sadizam sredine koja umišlja da je ljudska sredina i da se smije nazivati društvom. Primitivna društva osuđuju, rugaju se, omalovažavaju, iživljavaju se nad slabijima, neprestano traže žrtve i sve to, s neskrivenim užitkom, na snimci ili izravno, promatraju. Takva društva su sadistička društva. Primitivac iz Bosne i Hercegovine sadistički se obrušio na Mladena koji je došao na benzinsku pumpu ispuniti prijavu za posao. Mladen je, dakle, htio raditi, a primitivac se, kada je vidio da se pred njim nalazi dobar čovjek, odlučio iživljavati i to iživljavanje snimiti. Ostali primitivci su tu snimku s uživanjem gledali i nastavili se, gdje god i kako god su mogli, iživljavati nad ovim mladićem.
Mladen je suicidom bespovratno dokinuo i trajno napustio primitivnu sredinu i njezinu sadističku praksu. Biti društveno biće, znači nositi i svijest da smo drugima ono što oni kažu da jesmo, a društvo je Mladenu reklo da je objekt iživljavanja. Snimka je bila poziv da se nad Mladenom iživljava. On na to nije pristao, zato je suicidom presudio primitivnom društvu, ne sebi. Ovaj suicid je prvenstveno želja da umre, da nestane primitivno društvo.
Primitivizam ubija
Primitivizam ubija. On ubija ljudskost, život, dobrotu, istinu, budućnost… Ova tragedija se zbila u Bosni i Hercegovini, ali se ni po čemu ne razlikuje od mnogih događaja primitivizma u Hrvatskoj. Hrvatska se neprestano primitivizira. Pogledajmo samo koje i kakve političare biramo, kakva je razina javnog diskursa, koje su dominantne poruke naših crkvenih predstavnika, kako se nosimo s vršnjačkim nasiljem u školama, što mislimo o pravima nacionalnih manjina, koja bismo prava dali LGBT populaciji i, konačno, da ne navodim više, kakve stavove imamo prema strancima.
Hrvatska se nesumnjivo primitivizirala, a budući da primitivizam ubija, onda je jasno da sadašnja Hrvatska ubija. Hrvatska će se i u idućem razdoblju dodatno primitivizirati, ona će, bez ikakve sumnje, postati ubojitija, mnogi će od primitivizma stradati u ovoj primitivnoj državi – djeca u školama, žene u domovima i na radnim mjestima, umirovljenici od niskih mirovina, bolesnici od nedostupnih medicinskih zahvata, homoseksualci od homofoba, stranci od ksenofoba, Hrvati i nacionalne manjine od hrvatskih nacionalista, vjernici od vjerskih fanatika… Hrvatska ubija. Ova država postaje sve veće i veće stratište. Primitivizam ubija.
Solidarnost
Primitivizam u Bosni i Hercegovini ubio je Mladena koji je, suicidom, odlučio dokinuti primitivni svijet, dok je primitivizam u Hrvatskoj prošli vikend u Vukovaru ubio 38-godišnju ženu, majku dvoje djece. Primitivci ubijaju, a mi smo im – ili zbog vlastitog primitivizma ili zbog vlastite slabosti i građanskog kukavičluka – omogućili da žive u društvu skrojenom po njihovoj mjeri. Čovjek je društveno biće, društvenost nije ništa drugo nego spremnost drugima pomagati i spremnost da od drugih primimo pomoć, odnosno svijest da bez drugih ne možemo. Društva nema bez solidarnosti, solidarnost je naše kolektivno suosjećanje s patnjom drugih, nemirenje s tom patnjom, želja da pomognemo i, konačno, naša stvarna pomoć. Primitivci nisu solidarni.
Primitivci ne pomažu, oni mogu imati primitivne ispade koji nalikuju pomoći, ali zapravo je riječ o skrivenom sadizmu koji deintimizira žrtvu a sve kako bi se promovirao primitivizam. Sjetimo se samo onih primitivnih besramnika koji su, odmah nakon potresa na Baniji, uzeli kamere u ruke, glumili dobročinitelje, snimali prizore razorenih domova, ulazili u tuđu intimu i dodatno sramotili stradalnike, a sve to kako bi sebe promovirali. Primitivci na Baniji – od samoorganiziranih, jednokratnih snimatelja tuđe patnje i vlastite navodne ljudskosti, pa do parazitskog pohoda matice primitivizma i korupcije, Andreja Plenkovića, koji bi mogao pomoći, ima s čime, ali nema motiva da pomogne – iživljavali su se nad stradalnicima, baš kao što se radnik benzinske pumpe iživljavao nad Mladenom.
Po čemu se te naše primitivne, sadističke horde razlikuju od sadističkog radnika koji se ruga s Mladenom? Ni po čemu. Riječ je o istim bezosjećajnim, primitivnim sadistima. Već sam rekao, a to sada ponavljam: kada bi me netko pitao na što me asocira sadašnja Hrvatska, bez ikakve dvojbe bih odgovorio – na benzinsku pumpu koju vode sadisti.
Marko Vučetić (foto: Tris/G. ŠImac)
