Ana Grozdanović (27), političarka iz Niša, članica Dačićeve Socijalističke partije Srbije, na Instagramu je pokrenula ambicioznu i odlučnu inicijativu da se svaki negativni komentar o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću (52) koji se pojavi u javnom prostoru, na društvenim i manje društvenim mrežama (a možda i drugdje), kažnjava zatvorskom kaznom, kako su se raspisali mediji po Srbiji i okolici.
Ta je političarka, poznata i po postavljanju za političare netipičnih fotografija po Instagramu, ovaj put zatražila ozbiljne kazne za one koji ometaju vrhunaravnog A. Vučića u obavljanju važnih državnih poslova i donošenju teških i sudbinskih odluka na trnovitom putu za boljitak Srbije. Svi koji kritiziraju A. Vučića trebaju biti ozbiljno kažnjeni, a na robiji bi trebali čitati knjige da malo razmisle o svom ponašanju za ubuduće, smatra niška političarka.
– Zamolila bih svoje političke kolege koji sjede u zastupničkim klupama da dignu glas i izbore se za zakon kojim bi se kaznio svakoga tko ostavi loš komentar prema predsjedniku države. A o ostalim ozbiljnijim planovima protiv predsjednika još ozbiljnije kazne. Da se konačno nauče pameti i da se predsjednik na svaki način mogući zaštiti, jer ovo je sve planski da bi mu crpili energiju u trenutku kada su velike odluke pred njim! Ti hrabri momci će taman pročitati tamo koju knjigu i malo se educirati, trenirati čime će biti zadovoljniji sobom i razmisliti o svom ponašanju za ubuduće. – napisala je Ana Grozdanović na svojem profilu na Instagramu i uzbudila medijski prostor.
Ljevičar u duši i humanista
Ana Grozdanović je po svojoj priči s 18 godina postala član Socijalističke partije Srbije, pojasnivši kako je to kod nje porodična tradicija. Mlada političarka je tada kazala da je njen djed bio socijalista, te da joj je inspiracija da se učlani u tu stranku bilo to što su svi u SPS-u „drugarice i drugovi, a ne poslovni partneri“. Grozdanović je kazala da je ljevičar u duši, humanista i da joj je jednakost među ljudima vrlo važna.
-Volim ljude i želim da svi žive bolje – objasnila je jednom prilikom.
Grozdanovićka je postala važniji politički faktor nakon govora u Nišu na nekom stranačkom skupu u studenome prošle godine, rekavši kako će ‘u ime vjere otkriti nešto što će poljuljati ozbiljne moćnike u svijetu, a ne samo u Srbiji’.
-Po meni, ovo je prvi put da se ova stranka bori nekom novom tehnologijom koja je u stvari oružje protivnika, a to su u stvari društvene mreže. Gdje će svatko nešto snimiti i izbaciti na svoje profile, ne što vam ja to kažem, već što ću vam otvoriti oči, dati istinu i snagu da zajedno ujedinimo snage i uhvatimo i možda zadnji vlak da spasimo našu Srbiju – rekla je vizionarka iz Niša, koja ima oko 110 tisuća pratitelja na Instagramu, a gdje se mahom pokazuje u odjeći kakva je obično svojstvena zvijezdama turbo-folk scene u Srbiji.
Bila je u pravu: svojim govorom je uspjela ozbiljno poljuljati kod mnogih proces logičkog razmišljanja, a vjerojatno je kod nekih poljuljalja i vjerske osjećaje sljedećim riječima:
-U državi svatko mora imati slobodu i da svatko o vlastitom životu sam donosi odluke, jer čovjek nema za džabe dušu, on osjeća što je najbolje za njega i ne smijemo dozvoliti da nam to pravo nitko oduzme. Jer Bog stvori čovjeka da mu da život i slobodu, a ne da bude rob. I Bog mu da pamet i snagu i ruke i noge i glas da se može boriti protiv đavolskih stvari. Bog je taj koji je mislio na sve i nitko drugi. Zato otvorimo srce i slušajmo samo svoju dušu – zagrmiše tada Ana Grozdanović sa SPS-ove govornice pred 300-ak pristaša, te majkom i ocem.
Katodne cijevi, Bog i nuklearni rat
Tada se dohvatila i katodnih cijevi, propale elektroindustrije, nuklearnog rata i, dakako, Boga…
-Da im poručim da će u moje vrijeme već biti slobodan čovjekov život kako je to samo Bog i zamislio. Samo su kršćani pravili katodne i radio cijevi, Elektronska industrija Niš ih je pravila zadnja u Srbiji, a u našem Nišu. Sada ću vam otkriti zašto je to baš oružje stranih moćnika na osnovu koje je i postao ovakav svijet. Ali sada podsjećam na prvu važnu stvar, da ne mogu oni protiv Boga jer im je on dao život. Oni su se predali iskušenju jer su pokušali modernom tehnologijom, suvremenim uređajima zasnovanim na poluvodičima da stvore novi neslobodan svijet. Ali vi narode s vjerom, radujte se jer će samo u jednoj sekundi velika svjetlost pojaviti s neba. Ljudi će reći: ”Nuklearni udar ili rat”. –eksplozivno je završila svoj bombastični govor u Nišu.
Dakako da je njezino epohalno izlaganje odjeknulo poput snažne detonacije u javnosti, a njegove se posljedice, baš kao nakon nuklearne eksplozije, osjećaju i danas, godinu dana poslije, poput radioaktivnog zračenja.
Kasnije je neupućenima i zbunjenima objasnila što je zapravo željela reći. Ili je barem pokušala:
-Ono što sam željela reći je to da nam stvaraju neki novi svijet na poluvodičima, a ono što je vrijedno se ne proizvodi… Da u slučaju rata sve prestaje raditi, ono s čime se danas ponosite… Da su nam potrebne druge stvari… Da je za ekonomski oporavak Niša neophodno vraćanje proizvodne Elektronske industrije Niš. Da je elektronska industrija bila posebna po mnogim proizvodima i po katodnim cijevima i rendgen aparatima i televizorima i bijeloj tehnici, ali i po tome što je pravila radio cijevi, a radio cijevi su otporne na nuklearni udar. Poluprovodnici tada prestaju raditi, vojna oprema koja ima pojačivače s poluprovodnicima je u ozbiljnom ratu neupotrebljiva. Takav proizvod je elektronsku industriju činio posebno strateški važnom – stručno je pojasnila.
‘Ako je glup, onda je i Sloba glup’
Nastojala je razbistriti i druge dijelove svojega govora:
-Također, napravila sam nespretne paralele stradanja našeg naroda i njegove borbe za slobodu, pravdu i vlastite ideje s borbom i progonom kršćana. Nisam to najspretnije formulirala, ali ja u današnjem vremenu, u iskušenju i stradanju našeg naroda, u stradanju istine i pravde, osjećam i vidim tu istu golgotu koja vodi ka vječnom životu i neprolaznim vrijednostima – dramatično je ustvrdila.
Na koncu, priznala je i kako je imala veliku tremu, te kako je u stvari samo koristila neke riječi Slobodana Miloševića, po čemu zaključuje da njezin govor onda ne može biti glup, kao što su neki zaključili slušajući njezin istup.
– To je bio moj prvi govor. Imala sam veliku tremu, odjednom sam se našla pred 300 ljudi. Prvih 15 minuta govora mi se tresla vilica, prvi put sam u publici vidjela mamu i tatu i osjetila da sam sad ja važnija od njih. Koristila sam Slobine riječi, i svojim riječima pričala ono što je on govorio tako da moj govor ne može biti glup. Ako je glup, onda je i Sloba glup – reče Ana Grozdanović.
Je li Sloba glup ili nešto mnogo gore od toga, može se zaključiti i po činjenici da se danas u Hrvatskoj obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, sjećanja na goleme žrtve, stradanja i razaranja nastala srpskom agresijom na Hrvatsku, BiH i ratom kojega su dijelom potakli razni govori srpskih političara koncem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Ili su možda krivi poluvodiči?